U jeku odlaska hiljada mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine u zapadne zemlje u bijegu od neimaštine i potrazi za boljim životom, ima i onih mladih ljudi koji svoju budućnost vide baš ovdje. Jedan od onih koji ide suprotnim smjerom je Brčak Mirsad Busuladžić, koji se nakon više od dvije decenije boravka i rada u Sjedinjenim Američkim Državama vratio u svoj rodni grad i započeo privatni biznis.
On je 1992., u svojoj desetoj godini, napustio Brčko i s roditeljima otišao u SAD. Tamo je, kako kaže, počeo raditi već u 14. godini. Okušao se u mnogim zanimanjima, da bi na kraju završio fakultet i počeo raditi za jednu softversku kompaniju na poslovima održavanja podataka u najvećoj svjetskoj banci.
Uspješan život
“Iako sam vrlo mlad napustio svoju zemlju, nikad nisam gubio želju da se vratim u BiH. Tokom vremena u Americi, u podsvijesti mi je bio povratak – kazao nam je Busuladžić.
Na pitanje je li postojao neki drugi motiv za odlazak iz zemlje koja je životni san mnogih koji traže sreću negdje drugdje, odgovorio je da nije, da je imao uspješan život i da se na kraju, jednostavno, odlučio na povratak.
“Samo sam otišao do šefa, predao ključeve kancelarije i rekao da dajem otkaz i da se vraćam kući, u svoj grad – kaže mladi Brčak.
Mada je diplomirani informatičar, a to je zanimanje dosta traženo na tržištu rada, Mirsad je odlučio otvoriti frizerski salon, jer mu je šišanje kroz cijeli život bilo hobi.
“Želio sam da posao radim prvenstveno iz ljubavi, a potom ide neka finansijska dobit – objašnjava.
Biti uporan
Poredeći život u Americi i Bosni, kaže da i ovdje, kao i u Americi, ako želiš uspjeti u karijeri, moraš biti uporan, pošteno i disciplinirano raditi.
“Država mora osigurati fer i konkurentsko tržište, ali da se mora raditi. Mnogi misle da je dobar život u Americi zagarantiran, ali tamo nema uspjeha ako ne radite na dva-tri posla istovremeno, a toga ovdje nema. Svi nekako gledaju da imaju po nekoliko pauza za kafu i cigaru i da se provuku kroz posao do četiri sata, i onda kući. Tamo gdje sam radio ne drami se zbog prekovremenog ostanka na poslu i sasvim je normalno raditi po deset sati dnevno. Čudi me i odnos naših privatnika prema svojim uposlenicima, koji očekuju od njih rad i odanost, a niti su ih uredno prijavili, nisu im dali plate kako zaslužuju, niti ulažu u njihovo obrazovanje. Takva firma nikad neće uspjeti niti opstati – zaključuje Busuladžić.