“Sve je u igri. Nadam se da ću uspjeti i ja s njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!,” bile su to su bile posljednje zapisane riječi heroja odbrane BiH Izeta Nanića.
Heroj i legendarni komadant 505. viteške bužimska brigade Izet Nanić danas bi napunio 51 godinu. Poginuo je 5. avgusta 1995. godine u rejonu Ćorkovača.. Nakon što su se spojile snage Hrvatske vojske i Armije RBiH, pod čudnim okolnostima ubijen je na mjestu za koje Bužimljani tvrde da uopće nije bilo toliko opasno u odnosu na milion drugih kota i položaja na kojima se nalazio hrabri Nanić.
Čuvena 505. viteška bužimska brigada izrasla je u najelitniju jedinicu Armije RBiH, a njen komadatan bio je Izet Nanić.
Odlikovan je za života ratni priznanjem “Zlatni ljiljan“ 1994. godine, a posthumno 1998. godine dobio Orden heroja oslobodilačkog rata i unaprijeđen u čin brigadnog generala. Iz braka sa Safijom dobio je troje djece kćerku Izetu i sinove Nevzeta i Ibrahima.
Naniću su ispisani redovi i redovi i uvijek će biti malo, postoje brojna svjedočanstva, muzej 505. viteške u Bužimu, ali možda od svega najbolje Nanića opisuje antologijski video. Sjedi vitez Izet i objašnjava borcima kako je bolje imati 500 hrabrih nego 5.000 onih koji to nisu. Sjedi pored Atif Dudaković, na videu u krupnom planu, puši cigaretu i sluša.
Brojni su podvizi i primjeri njegovog ratnog herojstva, ali prije svega inteligencije, vojne osposobljenosti, neustrašivosti, o kojoj su s hvalom govorili i njegovi najžešći neprijatelji.