"Bio sam jedan od glavnih konstruktora firme za koju sam radio u Njemačkoj. Nakon toga sam napravio dogovor sa svojim direktorom da iz BiH dovedem radnike kako bismo proširili svoju proizvodnju. Došao sam u BiH, okupio kvalitetnu grupu mladih ljudi koju su sa mnom trebali krenuti za Njemačku. U toj grupi je bio jedan mladić iz Kalesije koji se na rastanku, prilikom polaska za Njemačku u suzama opraštao od svoje majke. Nisam to mogao gledati, emocije su me savladale i odlučio sam da ne vodim ljude u Njemačku, ali da se ja vratim ovdje kako drugi ne bi odlazili" kaže Suad Bešlić i započinje svoju priču o ostanku, opstanku i razvoju poduzetništva u BiH.