To će učiniti, objasnio je, pozivajući se na izjavu šefa radikala i haškog osuđenika Vojislava Šešelja koji je, po povratku iz Haga 2014. godine, kako su prenjeli mediji, izjavio da je Vučić 2008. godine kupio opremu za prisluškivanje i da je Tadića prisluškivao dok je bio na čelu države. Šešelj je tvrdio da mu je transkripte prisluškivanih razgovora Vučić donosio u Hag.
Bivši predsjednik Srbije je tako odgovorio na prethodne optužbe ministra policije Nebojše Stefanovića da je sadašnji predsjednik Aleksandar Vučić bio prisluškivan u vrijeme njegovog predsjedničkog mandata.
“Šta se ispostavilo nakon ove afere? Ne da ja nisam prisluškivao Vučića, niti vlast u mojem vremenu, nego je Vučić prisluškivao mene kao predsjednika Republike još 2008. godine, po svjedočenju njegovog predsjednika (Srpske radikalne stranke, prim. red.) Vojislava Šešelja koji je to dva puta rekao. Dakle, kao bumerang mu se u lice vratila namjera da napravi lažnu aferu”, poručio je Tadić na pres-konferenciji 31. jula u Beogradu.
Bivši ministar policije i sadašnji šef diplomatije Srbije Ivica Dačić potvrdio je u srijedu, 31. jula da su tadašnji funkcioneri radikala Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić u vrijeme prethodne vlasti bili prisluškivani i da je, dok je on bio ministar unutrašnjih poslova, naložio istragu. Nije rekao kakav je epilog.
I Zoran Živković, predsjednik Vlade nakon ubistva premijera Zorana Đinđića je potvrdio da je Vučić prisluškivan, ali u policijskoj akciji Sablja u okviru istrage ubistva premijera. Zapravo, prisluškivani su pripadnici beogradskog podzemlja a Vučić je tada “hvatan” u komunikaciji sa njima, rekao je Živković u utorak u izjavi za list “Danas”.
Ponavljanje optužbi
Tvrdnja o prisluškivanju Vučića nije nova, plasirana je prvi put još 2012. godine. Tomislav Nikolić je te godine, odmah kad je preuzeo dužnost šefa države od svog prethodnika Borisa Tadića, izjavio da su on i tadašnji potpredsjednik Vlade Aleksandar Vučić bili prisluškivani.
Nikolić ponovo 2013. i 2015. saopštava da ga službe prisluškuju i kaže da u BIA (Bezbednosnu informativnu agenciju) nema poverenja. To se događa u vrijeme kad je uveliko na vlasti bila njegova Srpska napredna stranka (SNS) i njeni koalicioni partneri, prije svega iz redova socijalista na čijem je čelu Ivica Dačić, koji je tada bio ministar policije.
“Niti jedna od tih afera u kojima se pominje prisluškivanje nije dovedena do kraja”, kaže Filip Švarm, odgovorni urednik nedeljnika “Vreme” i dodaje da ne očekuje da će imati epilog ni ova sadašnja.
“Mi imamo vlast koja živi na tim ‘fejk činjenicma’, koja politiku tretira kao neku vrstu rijaliti šoua gdje je sve predimenzionirano, preemotivano.”
Ko i zašto može biti legalno prisluškivan?
Jelena Pejić, iz Beogradskog centra za bezbjednost, kaže najpre u slučaju kada je ugrožena nacionalna bezbjednost, kada se sumnja na terorizam i ekstremizam. Tada BIA i Vojna bezbjednosna agencija (VBA) traže od suda dozvolu za prisluškivanje. Zatim u slučaju kriminalnih radnji kada takođe sud donosi odluku o prisluškivanju.
Međutim, u Srbiji se mehanizmi kontrole bezbjednosnih službi predviđeni zakonom rijetko primjenjuju i kad je riječ o Skupštini Srbije i kad je riječ o nezavisnim tijelima, uključujući i nevladin sektor.
Bez odgovora na zahtjeve
Pejić iznosi primjer svog Centra i drugih nevladinih organzacija iz 2014. i 2019. godine (Inicijative mladih za ljudska prava i Instituta za evropske poslove).
“Tražili smo više puta od policije, BIA-e i VBA podatke na godišnjem nivou koliko su specijalnih mjera primjenili i prema koliko lica, međutim nikada nismo dobili odmah odgovor. Najčešće je trebalo da interveniše Povjerenik za informacije, a u jednom slučaju i Evropski sud za ljudska prava”, kaže Pejić koja dodaje da podaci koje dobijaju nisu potpuni ili se ne podudaraju informacije nadležnih organa koje vrše prisluškivanje i podaci sudova koji odobravaju prisluškivanja.
“I onda se dovodi u pitanje kakve su nam oni podatke dali, kaže istraživačica u Beogradskom centru za bezbjednost. Dešavalo se i da VBA odgovori da ne raspolaže tim informacijama, što je nemoguće”, kaže Pejić, jer zakon ih obavezuje da vode evidencije o svakom pojedinačnom slučaju prisluškivanja.