Sa nekog zvučnika dopire zavijajući glas muškarca koji pjeva pjesmu Uspeh. Kunem se u tebe majko/u životu ja uspeću.
Parkirano je nekoliko automobila. Vijore se zastave RS-a, ali i one četničke. Vidi se i pokoja kokarda. Nekoliko ljudi grli čovjeka u plavoj majici. On ide svakom od njih, grli ih i ljubi. Reklo bi se, vratio se neko ugledan, neko pošten, neko častan, neko koga vrijedi grliti.
No, priča je sasvim drugačija.
Čovjek u plavoj majici na snimku je Radomir Vuković. Zovu ga još i Vojvoda.
Jedan je od neljudi koji su u julu 1995. zarobili više od hiljadu Srebreničana i sproveli ih u Zemljoradničku zadrugu Kravica. Tamo su ih strijeljali i na njih bacali bombe.
Vojvoda s početka ove priče, čovjek u plavoj majici, onaj kojem su ove nedjelje napravili svečani doček u Šekovićima, na Srebreničane je, kažu svjedoci, bacao bombe.
“Kad je zadnji čovjek ušao u magacin, počeo je rafal. Nit’ si znao ko puca, ni šta puca. Pucale su bombe i rafali. Legao sam na beton i čekao sudbinu. Vikali su ljudi da ih spasi neko, ali nije tu bilo humanosti ni pomoći. Ja nisam ni glasa dao”, ispričat će u decembru 2008. godine zaštićeni svjedok, skrivenog i lica i glasa, na suđenju Vojvodi.
Taj je svjedok jedan od dva Bošnjaka koji su preživjeli stravu u ZZ Kravica.
S druge strane, Vojvoda je bio pripadnik Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića. Bio je u julu 1995. u okrilju jedinice Ljubomira Borovčanina, još jednog osuđenog ratnog zločinca.
Onda mu je kazna smanjena na 20 godina – odluka je donesena nakon što je Ustavni sud BiH djelimično ukinuo raniju pravosnažnu presudu zbog pogrešne primjene Krivičnog zakona. Nakon toga je 2016. godine Apelaciono vijeće Suda BiH obnovilo postupak u dijelu koji se odnosi na primjenu zakona i Vukovića osudilo po zakonu bivše Jugoslavije, prema kojem je maksimalna kazna 20 godina.
Vuković je sada, nakon odležane dvije trećine zatvorske kazne, odnosno 13 godina, pušten na slobodu.
Podsjećamo za šta je sve bio odgovoran: