Face TV
Faceplus, Hanić-Zalihić: Položaj djece s teškoćama u razvoju u BiH je posebno nepovoljan Naglašavamo kako radeći s djecom na učenju njihovih prava svi se trebamo potruditi i usmjeriti na snage djeteta u spoznaji i zaštiti prava, ali i obveza koje se najbolje i najkonkretnije mogu zamisliti kao naličje prava.
#

U zadnje vrijeme često nam se čini da o  aspektu djetetovog života i području zaštite jako puno slušamo. Stječe se dojam kako se kontinuirano govori o pravima djeteta, načinima na koje bi ih se trebalo štititi i kakve posljedice slijede ako se radi o nepoštivanju njihovih prava. Međutim, je li to doista tako? Ako je odgovor da, od kada se s tim krenulo? O tome danas u razgovoru za Faceplus pričamo sa Adnom Hanić-Zalihić  doktoranticom na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. 

 

Da bismo stekli stvarnu sliku o položaju djeteta i dječjih prava u društvu važno je sagledati širi kontekst društvenog bavljenja djecom i roditeljima. Naime, do usvajanja Konvencije o pravima djeteta (1989.) djeca nisu bila tretirana kao posebna društvena skupina. O dječjim pravima se govorilo kao o roditeljskim pravima koja sačinjavaju prava i dužnosti, i to u kontekstu da roditelji imaju pravo i dužnost čuvati svoju malodobnu djecu i brinuti o njihovu životu i zdravlju. Dijete se nije spominjalo kao aktivna osoba koja može pridonijeti zaštiti vlastitih prava, kao osoba koja, u skladu sa svojim uzrastom, treba poznavati svoja prava i učiniti sve što je u vlastitoj moći da ih zaštiti.

 

Faceplus: Prava djece na globalnom nivou počela su se priznavati tek u 20. stoljeću. Država, zakonom ustanovljene posebne institucije, roditelji, i svako ko djeluje u javnom prostoru mora promicati i štititi prava djece. Koliko Bosna i Hercegovina zapravo štiti prava djece?

Ustav Bosne i Hercegovine sadrži odredbu koja propisuje da će Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najviši nivo međunarodno priznatih prava i osnovnih sloboda, što se svakako odnosi i na djecu koja se rađaju s osnovnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. Potpisivanjem Konvencije o pravima djeteta, najvažnijeg međunarodno-pravnog akta usmjerenog na zaštitu djece, Bosna i Hercegovina se obavezala da će preuzeti odgovornost za zakonodavne, upravne i druge mjere za primjenu prava priznatih u ovoj Konvenciji, a da će glede  gospodarskih, društvenih i kulturnih prava, poduzeti takve mjere u što širem opsegu svojih rapoloživih sredstava. Osim ove, Bosna i Hercegovina je potpisala i niz drugih konvencija usmjerenih na zaštitu djece kao što su Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom, Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, Konvencija o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja zbog čega se s pravom može reći da je Bosna i Hercegovina poprilično ažurna u potpisivanju međunarodno-pravnih akata usmjerenih na zaštitu i promicanje ljudskih prava, no to se ne može reći i za proces koji treba da uslijedi nakon što takav međunarodno-pravni akt stupi na snagu na njenom području.

Potpisivanje svih ovih konvencija zahtijeva aktivnosti države na uspostavljanju zakonodavnog, institucionalnog i organizacionog okvira sposobnog da odgovori na sve zahtjeve koje ovi akti postavljaju pred države članice, u čemu Bosna i Hercegovina evidentno kasni. Domaće zakonodavstvo je neharmonizirano i u velikoj mjeri neusklađeno s pomenutim konvencijama, a institucije sistema su poprilično spore i nedovoljno kolaborativne, što u svakom slučaju otežava ostvarivanje ključnih prava djece. Npr. pravo na pristup zdravstvenoj zaštiti djece je dosta otežano uvjetovanjem zdravstvene zaštite različitim potvrdama o npr. pohađanju škole, zdravstvenom osiguranju roditelja i slično zbog čega je veliki broj djece isključen iz zdravstvene zaštite, što je u potpunosti suprotno Konvenciji.

Mnoga djeca bez roditeljskog staranja odrastaju u ustanovama socijalne zaštite jer je institut hraniteljstva nedovoljno razvijen, a proces usvojenja previše kompleksan. Položaj djece s teškoćama u razvoju u Bosni i Hercegovini je posebno nepovoljan. Naime, ova djeca se suočavaju s nizom problema u ostvarivanju svog prava na pristup obrazovanju, stručnoj izobrazbi, zdravstevnim službama, pripremi za zapošljavanje i mogućnosti razonode, zbog čega su vrlo često isključeni iz zajednice. Sve su to problemi  na čijem je rješavanju potrebno intenzivno raditi kako bi Bosna i Hercegovina  dostigla međunarodne standarde iz oblasti zaštite djece.

Faceplus: Da li su institucije ranog i predškolskog odgoja usmjerene na zadovoljavanje svih dječjih potreba?

Obrazovanje u Bosni i Hercegovini se suočava s nizom problema. Činjenica da je u FBiH utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju  u nadležnosti kantona dovela je do neujednačenih nastavnih programa kao i različitih obrazovnih standarda koji se primjenjuju u svakom kantonu. I danas, u tri kantona u FBiH egzistiraju diskriminatorne obrazovne prakse poznate pod nazivom „dvije škole pod jednim krovom“ u kojima se djeca u školama odvajaju po osnovu njihove etničke pripadnosti. Osim zdravorazumske osude ove prakse kao nazadne, istu je osudio i nadležni sud u Mostaru kvalificirajući je diskriminirajućom. No, bez obzira na presudu, u HNK ova diskriminatorna praksa idalje postoji. Osim toga, naš je obrazovni sistem poprilično zastario, nefleksibilan i nedovoljno inkluzivan. Nivo inkluzije djece s teškoćama u razvoju i djece iz ugroženih  grupa (romske nacionalne manjine, migranata) također se razlikuje od kantona do kantona. Mnogi kantoni u školama nemaju asistente u nastavi, odnosno individualce osposobljene za razumijevanje različitih potreba djece, zbog čega je i process inkluzije u principu neuspješan. Također, predškolske i osnovnoškolske ustanove predstavljaju vrlo važan faktor u lancu prepoznavanja i sprečavanja vršnjačkog nasilja kao i svih drugih oblika zlostavljanja i nasilja nad djecom. Nedovoljan kurikularni pristup ovom problemu, nedostatak kompetentnog kadra, te nezadovoljavajuća saradnja sa nadležnim akterima razlozi su zbog kojih brojni slučajevi nasilja nisu prepoznati ili su neadekvatno tretirani zbog čega se dešava da brojni slučajevi nasilja imaju koban ishod.

Faceplus: Svako dijete ima svoja prava koja proizlaze iz činjenice da je dijete vrijednost samo po sebi. Kako približiti građanima BiH prava djece?

Masovno upoznavanje odraslih i djece s načelima i odredbama Konvencije o pravima djeteta nije samo poželjno nego predstavlja i obavezu Bosne i Hercegovine koju je preuzela njenim potpisivanjem. Strategija Vijeća Evrope za prava djeteta (2016-2021) od država članica zahtjeva da preduzmu aktivnosti na educiranju djece, roditelja, staratelja, stručnjaka i kreatora polika svim primjerenim sredstvima, uključujući i audio-vizualne alate komunikacije, razradu web stranica sa sveobuhvatnim, dostupnim i ažuriranim informacijama o pravima djece. Ove aktivnosti se svakako trebaju vršiti posredstvom državnih institucija, ali i u partnerstvu s medijima i nezaobilazno - nevladinim organizacijama koje raspolažu ekspertizom i iskustvom u ovoj oblasti.

Faceplus: Pojam dijete koga označava?

Konvencija o pravima djeteta u članu 1. određuje da se djetetom smatra svako ljudsko biće mlađe od 18 godina. Za razliku od Konvencije o pravima djeteta, u Bosni i Hercegovini porodični zakoni FBiH, RS i BD BiH ne sadrže eksplicitnu definiciju djeteta. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine npr. normira da se punoljetstvo stiče sa navršenih osamnaest godina života. S tim u vezi, preporuka je da se pomenute zakonske odredbe izmijene na način da definicija djeteta bude istovijetna definiciji normiranoj odredbama Konvencije o pravima djeteta.

Faceplus: Status Konvencije o pravima djeteta u Bosni i Hercegovini?

Ustav Bosne i Hercegovine propisuje da će Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, a prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Prema Ustavu, uživanje prava i sloboda predviđenih Ustavom Bosne i Hercegovine ili međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status. U skladu sa Aneksom I Ustava Bosne i Hercegovine jedan od tih akata je i Konvencija o pravima djeteta. Bosna i Hercegovina je pristupila i fakultativnim protokolima uz Konvenciju, i to Fakultativnom Protokolu uz Konvenciju o pravima djeteta koji se odnosi na prodaju djece, dječiju prostituciju i pornografiju, kao i Fakultativnom Protokolu uz Konvenciju o pravima djeteta koji se odnosi na angažiranje djece u oružanom sukobu. Sve prethodno navedeno znači da se Bosna i Hercegovina uvrstila u red zemalja koje su preuzele obvezu zaštite ljudskih prava i sloboda normiranih Konvencijom o pravima djeteta

 

 Faceplus: Koja se prava djece najviše krše? Gdje su pomaci nabolje, a u čemu postajemo još gori?

Bosna i Hercegovina je prvi Akcioni plan za djecu Bosne i Hercegovine usvojila 2002. godine od kada se provode određene aktivnosti na polju provedbe Konvencije o pravima djeteta. Od početka prvih aktivnosti do danas prošlo je čak 19 godina što je relativno dug period u kojem se moglo i trebalo uraditi mnogo više od ovog što imamo danas. Na inkluzivno obrazovanje smo se obavezali još 2002. godine, a značajniji (ali još uvijek nedovoljni) napretci dešavaju se u recentnom vremenu. S druge strane, model „dvije škole pod jednim krovom“ idalje egzistira u FBiH kao presuđeni primjer diskriminacije, odnosno segregacije kao njenog oblika.

Djeca bez roditeljskog staranja se idalje dominantno smještaju u ustanove socijalne zaštite, što je suprotno i ideji deinstitucionalizacije sistema socijalne zaštite koja daje prvenstvo pružanju usluga u porodičnom okruženju i zajednici, ali i konvencijskom standardu o važnosti porodične sredine za potpuni i skladni razvoj ličnosti djeteta. Zadnjih godina su zabilježeni određeni napretci u razvoju instituta hraniteljstva, i to svakako zavrijeđuje pozitivnu evaluaciju, ali je negativna stvar što se ovi procesi u našoj zemlji odvijaju puževim koracima i svakako ih je potrebno intenzivirati i ubrzati.

 Treba pohvaliti i činjenicu da je Republika Srpska 2017. godine uspostavila registar osoba pravosnažno osuđenih za seksualna krivična djela protiv djece i maloljetnika, tzv. „registar pedofila“, čime je udovoljila obavezi iz Konvencije o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja, dok je u FBiH zakon kojim se uspostavlja ovaj registar usvojen u nacrtu na Predstavničkom domu Parlamenta FBiH krajem januara prošle godine. Ovaj registar smanjuje mogućnost ponovnog počinjenja krivičnog djela jer nakon povratka u zajednicu, osuđeni seksualni prijestupnici se podvrgavaju brojnim mjerama nadzora kojima se onemogućava njihov dolazak u kontakt s djecom, ali ima i značajan preventivni efekat zbog čega je njegova uspostava od velikog značaja za zaštitu djece od seksualnih krivičnih djela.

Faceplus: Krše li se prava djece i kada ambiciozni roditelji, uz redovnu školu, forsiraju i učenje stranog jezika, sviranje instrumenta, pohađanje sporta... pa dijete postane preopterećeno?

Konvencija o pravima djeteta djeci garantuje, između ostalih, i pravo na slobodu misli, savjesti i vjere. Normirajući ovo pravo, Konvencija kaže da će države poštovati prava i dužnosti roditelja  u vezi s pružanjem pomoći djetetu u korištenju svojih prava na način koji je u skladu s njegovim razvojnim sposobnostima. S tim u vezi, ako roditelji smatraju da je treniranje određenog sporta dobro za njihovo dijete ili da dijete ima dar za sviranje nekog instrumenta, sasvim je prihvatljivo da te stvari i podstiču kod djece, ali naravno, pritom se rukovodeći njegovim razvojnim sposobnostima i uvijek – načelom djetetovog najboljeg interesa, što je osnovni kriterij u  procjeni da li se radi o kršenju prava.

Faceplus: O djeci novinari izvještavaju i kada su posrijedi nesreće, bolesti, ali i humanitarne akcije. Kako tu, unatoč dobroj plemenitoj namjeri, ne prijeći granicu ugrožavanja djetetove dobrobiti?

Svjedoci smo da je novinarsko izvještavanje o djeci ponekad vrlo neprimjereno, posebno kada su posrijedi nesreće, krivični postupci u kojima je dijete osumnjičeni/optuženi ili žrtva, kao i kada su u pitanju djeca sa zdravstvenim problemima kao naprimjer djeca sa HIV infekcijom. Otkrivanje identiteta u ovim slučajevima dijete može izložiti odmazdi, ali i stigmatizaciji, što svakako može narušiti njegov psihički i/ili fizički integritet. S tim u vezi, UNICEF je razvio Etičke smjernice izvještavanja o djeci, kako bi ovo izvještavanje ostalo u okvirima interesa javnosti i bez ugrožavanja prava djeteta.

U skladu s ovim Smjernicama prilikom intervjuiranja i izvještavanja o djeci posebna pažnja se treba posvetiti pravu svakog djeteta na privatnost  i povjerljivost. Smjernice nalažu da se djeci uvijek da prilika da, u skladu sa godinama i zrelosti, izraze svoje mišljenje o svim pitanjima koja ih se tiču, da se kod pripreme svakog izvještaja konsultuju djetetovi najbliži srodnici o mogućim političkim, socijalnim i kulturnim konsekvencama takvog izvještavanja, te da se ne objavljuje nijedna priča koja bi mogla dovesti dijete pod  rizik ako se otkrije njegov identitet. Također se nalaže da novinari pribave odobrenje djeteta ili roditelja/staratelja za sve intervjue i snimanja, a da se obavezno promijeni ime i sakrije identitet djeteta koje je označeno kao žrtva seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja, izvršilac fizičkog ili seksualnog nasilja ili HIV pozitivno dijete, osim u slučajevima ako su dijete, roditelj ili staratelj dali informirani pristanak.

Smjernice nalažu novinarima da svojim izvještavanjem ne pojačavaju stigmatizaciju prema bilo kom djetetu, da izbjegavaju njihovu kategorizaciju ili opis koji ih izlaže negativnim reakcijama uključujući fizičke ili psihičke povrede, diskriminaciju ili odbacivanje od strane nijihovh lokalnih zajednica. Ove Smjernice su razvijene kako bi se zaštitilo štetno predstavljanje djece u medijima, te ih je stoga svakako potrebno poštovati.

Face televizija u okviru projekta Face+ koji se radi u saradnji sa USAID-om obrađuje temu ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. 

 

 

 

Ostali članci
FACE TV vijesti u vasem email inboxu. Prijavite se na FACE Newsletter.