Tako je sarajevska blaljburška misa postala najopskurniji izvozni proizvod hrvatski, a Čović im dođe nešto kao nakupac jeftine fašističke bofl robe, za koju mora ubijediti javnost da je ideologija ljubavi, tolerancije i razumijevanja.
Načekali smo se da prvi u Hrvata bosanskih, Dragan Čović odradi očitovanje glede blajburganja u Sarajevu. I uradio je to kako dolikuje njemu.
Što će reći proustaški, nakaradno, nelogično, licemjerno, bezobrazno i bahato.
Bosna je multinacionalna do Hercegovine
Nečasni gospar od Radobolje, Čović kaže: “Činjenica je da je Bosna i Hercegovina multinacionalna država koja u sebi mora pronaći dovoljno snage i tolerancije za različitosti koje je čine time što jeste. Sviđalo se to nekome ili ne, Sarajevo pripada svima nama koji živimo u Bosni i Hercegovini”
Zanimljivo je, i opšte poznato u isto vrijeme da Čović multinacionalnost traži u Sarajevo, što je dobio, ali je neće i ne želi u tražiti npr. zapadnom dijelu Mostara, Širokom Brijegu ili diljem Zapadne Hercegovine. Tamo nema tog artikla. Tamo, naravski uz amin njegovog HDZ-a Partizansko groblje već decenijama služi za defektiranje, uriniranje i ustaško nepismeno grafitno uvježbanje latinice. Tamo je tolerancija svedena na klempavo slovo “U”, na skribomanska opšetnja sa očevima i majkama partizanskim, na prijetnje, rušenje, miniranje, na osude… Tamo se dan borbe protiv fašizma ili Dan oslobođenja grada od slave u ilegali, pod policijskim zaštitnim kordonima.
Jer tamo i jeste stona zemlja i stono mjesto ubica onih 800 sarajevskih rodoljuba za vrijeme kratke ali monstruozne vladavine pukovnika Maksa Luburića. Čović, tu multinacionalnu Bosnu i Hercegovinu zato može samo vidjeti i tražiti od Marijn Dvora do Stupa ili Grbavice
I taj i takav Čović se našao da priča o toleranciji, kulturi, europskim vrijednostima i multinacionalnoj državi?!
Blajburško Polje u Sarajevu?
Ostatak zemlje, od Dodikove prćije do Čovićevog imaginarnog entiteta ionako je zasijan i sitno presijan fašizmom.
A zamislite samo da je taj Dragan Čović, šta znam, u Kurcovim da prostite cipelama. Sabastijanovim, pa da zabrani misu u Sarajevu. Jer ako je blajburganje fašističko zabranjeno u Austriji rodnoj zemlji Hitlerovoj i lendmarku Blajbuškog Polja, zašto u nas ne bi bilo zabranjeno?
Dakako, niko normalan do prije nekih sedmicu dana nije niti postavljao pitanje mise blajburške u Sarajevu, a onda se u cijelu stvar umiješao Hrvatski sabor kao arhitekta i import preduzeće fašizma u drugu državu. Tako je blaljburška misa postala najopskurniji izvozni proizvod hrvatski, naravno tamo gdje je dozvoljena. A Čović im dođe nešto kao nakupac jeftine fašističke bofl robe, za koju mora ubijediti javnost da je ideologija ljubavi, tolerancije i razumijevanja.
A ubijediti nekog sa dvije aktivne moždane ćelije da je fašizam baš to, a ne najkrvoločnija ideologija u istoriji čovječanstva, baš je teško. Teško koliko i prosuta krv 800 pomenutih rodoljuba ili 10 hiljada ubijenih Sarajlija u sveukupnoj vladavini fašističkih monstruma nad gradom.
Pa se ne zna ko bi prije koga spriječio u brukanju, Komarica Čovića ili Čović Komaricu, ali to ne biva, jer je ovo zemlja u kojoj ljudski zakoni ne važe.
Bili smo krivi, nastavljamo
Dok se sa sjeverne strane Alpa, gore u Njemačkoj čuje vapaj biskupa koji su obilježili 75. godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata opširnom izjavom koja kritizira ponašanje njihovih prethodnika u vrijeme nacističke vlasti, i iz koje izbijaju riječi-BILI SMO KRIVI, OPROSTITE, Dragan Čović, veli citiram “da svaka nevina žrtva ima prvo na pijetet”.
Pa kako su to u očima njemačkih biskupa ove žrtve fašisti, nacisti, ljudi odgovorni za holokasut i najstrašnije zločine, a u očima Čovića, Puljića i bratije, postaju tek “nevine ljudske žrtve”?
U nas su fašisti bili i ostali tek “neshvaćeni antifašisti”
To je zato, dragi ljudi, što se narativ o fašistima, kao dobrim domaćim neshvaćenim antifašistima gradio tri decenije. To je zato što su pod fašističkim stijegovima- zastavama ustaše i četnici u zadnjem ratu bili nagrađeni teritorijom, političkom i ekonomskom moći i vlašću. To je zato što je biti ustaša ili četnik, stvar ponosa i prestiža u dobrom dijelu BIH, na žalost. To je zato što bratstvo i jedinstvo ustaša i četnika nikada nije niti prestalo. Za sve ove silne decenije. To je normalizacija nenormalnog, koja je dovela do toga da se samo umom siromašni mogu čuditi…
Na koncu, vidite i sami, Sarajevo je odabrano za sramnu misu, ne zato da se oda počast nekim nevinim žrtvama, kojih je nesumnjivo bilo, ne! Sarajevo je odabrano, kao glavni grad Bosne i Hercegovine, da se u njemu blajburškom misom i pomenom relativizuje zločin iz Drugog svjetskog rata i da se zločinac izjednači sa žrtvom.
Hoće li Sarajevo, Grad Heroj dozvoliti orgijanje fašističko, makar u crkvama, vidjećemo. No, ako se to desiti, biće ono jedan od rijetkih glavnih gradova na svijetu sa legalnim fašist-fraj zonama.
A da vas podsjetim u ime 800 ubijenih ljudi koji su sa kestenova visili u aprilu 1945, u Sarajevu-fašizam nije ideologija ljubavi, tolerancije i opraštanja. Najbukvalnije, suprotno! To je najmračnije zlo u istoriji čovječanstva koje je uništilo desetine miliona ljudskih života!
U konačnici, i ako se desi sramna misa, ne smijemo dozvoliti Kardinalu Puljiću da u usta uzme žrtve, zajedno sa monstrumima koji ih pobiše.
Jer žrtva i zločinac nisu i ne smiju biti isti. Nikada!
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
(radiosarajevo.ba)