„Probudilo nas je pucketanje, a kada sam izašao napolje imao sam šta da vidim. Puklo je kao bomba… Horor, šta drugo da kažem“ – kaže za “Blic” Aleksa Janjušić, prvi komšija V.B. (45) iz sela Divci koji je sinoć zapalio svoju kuću, a potom i sebe.
Dok su vatrogasci pokušavali da ugase požar na njegovoj kući, on se pred njihovim očima polio benzinom i zapalio, a detonacija koja je potom izbila zbog eksplozije benzinskih isparenja najbližeg vatrogasca odbacila je pet metara.
Čitava drama, odigrala se dva sata poslije ponoći u noći između petka i subote u kući u kojoj je živio sam. On je, iz za sada nepoznatih razloga, najprije zapalio svoju šupu, a potom i novu kuću, koju je porodica dobila od države tokom obnove od zemljotresa koji je prije 21 godinu pogodio valjevski kraj.
„Horor, šta drugo da kažem. Živim sa majkom, probudilo nas je pucketanje, a kada sam izašao napolje imao sam šta da vidim, strahujući da će vatra, koja je već zahvatila krov komšijine nove kuće, preći na našu jer je udaljena tek nekoliko metara“ – rekao je on.
Kako je dodao, vatrogasci su brzo stigli i počeli gašenje vatre.
„Tek onda sam čuo da je V. B. ustvari tu, da se zatvorio u staru kuću i da se zapalio, nakon čega je puklo kao da je bomba pala. Strašna tragedija“ – kazao je Aleksa.
Kako kažu, čuli su da se V. B. sklonio u malu, pomoćnu kuću, u kojoj je najviše boravio, od prošle godine kad mu je majka umrla.
„Dok je sve oko njega gorilo, sve vrijeme sjedio je za stolom sa nožem u ruci i nije želio da izađe iako su ga vatrogasci dozivali. Onda je u jednom trenutku uzeo kantu od 25 kilograma benzina, cijelu je ispraznio na sebe, sa stola dohvatio upaljenu svijeću i prislonio uz tijelo, u sekundi se pretvorivši u buktinju! Isparenja su slijedećeg trenutka dovela do eksplozije čija je detonacija bila toliko jaka da je vatrogasca koji se nalazio tik uz prozor odbacila pet metara u dvorište“ – priča jedan od očevidaca.
Ističu, međutim, da je skoro pola godine proveo na liječenju na psihijatriji, kao i da je tome, najvjerojatnije, doprinijelo to što je za samo osam mjeseci ostao bez majke i rođenog brata koji su preminuli. Nije bio zaposlen, izdržavao se od socijalne pomoći i povremenog gajenja koza.
Sa teškim tjelesnim povredama i opekotinama trećeg i četvrtog stupnja koje su zahvatile preko 80 posto njegovog tijela, najprije je zbrinut u valjevskoj bolnici, ali je ubrzo potom transportiran za Beograd.