Neki od najodgovornijih ljudi za ratne zločine i masakre na području bivše Jugoslavije još čekaju konačne presude. Neki, poput Biljane Plavšić, odslužili su svoje kazne.
Radislav Krstić
Bivši general Vojske RS-a Radislav Krstić 2001. godine proglašen je krivim za ubistvo hiljada bošnjačkih muslimana u razdoblju između 10. i 19. jula 1995. godine. Kriv je za genocid, istrebljenje, ubojstva i progone te osuđen 46 godina zatvora. To je bila prva presuda Haškog suda za genocid za rat u BiH te do tada najduža izrečena zatvorska kazna. Krstić je bio i prvi Europljanin osuđen za genocid nekog međunarodnog suda nakon Nürnberga.
Ipak, nakon žalbe kazna mu je smanjena na 35 godina zatvora, a kazneno djelo preinačeno u sudjelovanje i pomaganje u genocidu.
Na služenje kazne prebačen je u Veliku Britaniju, gdje je pretučen u maju 2010. Navodno su ga napala trojica zatvorenika jer je “bio bahat” i “svima glumio generala”.
Vujadin Popović, Ljubiša Beara, Drago Nikolić
Bivši časnici Vojske Republike Srpske Vujadin Popović i Ljubiša Beara u januaru 2015. dočekali su drugostepene doživotne zatvorske kazne za genocid u Srebrenici. Dragi Nikoliću, bivšem časniku za sigurnost Zvorničke brigade VRS-a, potvrđena je kazna od 35 godina zatvora zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida.
Popović i Beara prvostepenom presudom 2010. proglašeni su krivima za genocid u Srebrenici počinjen 1995. godine, kada je pobijeno oko 7000 srebreničkih muslimana. Beara je 9. februara 2017. umro u zatvoru u Berlinu.
Milan Lukić
U prosincu 2012. Haški sud potvrdio je doživotnu kaznu zatvora bosanskom Srbinu Milanu Lukiću za zločine počinjene na području Višegrada. Lukić je do 2004. bio u Srbiji, a u kolovozu 2005. uhićen je u Buenos Airesu, gdje je živio pod lažnim imenom Goran Dukanović. Godinu kasnije izručen je Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu. Kaznu izdržava u zatvoru kod Požarevca u Srbiji.
U dijelu zločina sudjelovao je i njegov rođak Sredoje Lukić, kojemu je Žalbeno vijeće prvostupanjsku kaznu od 30 godina zatvora smanjilo na 27.
Stanislav Galić
Stanislav Galić bio je vojni zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa u sklopu Vojske Republike Srpske za vrijeme opsade Sarajeva. Nadređeni su mu bili su Ratko Mladić i Radovan Karadžić.
Proglašen je krivim 2003. godine za zločine protiv čovječnosti i širenje terora među civilima u Sarajevu. Prvostepenom presudom osuđen je na 20 godina zatvora, no nakon žalbe tužitelja drugostepenom presudom 2006. godine kazna mu je preinačena u doživotni zatvor. Time je postao prva osoba koju je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju osudio na najtežu kaznu. Kaznu služi u Njemačkoj.
Zdravko Tolmir
Nekadašnji general Vojske Republike Srpske i pomoćnik Ratka Mladića za obavještajno-sigurnosne poslove Zdravko Tolmir umro je u haškoj ćeliji u februaru 2016. godine.
Pred ICTY-jem je proglašen krivim za genocid, zavjeru zbog počinjenja genocida, ubistva, istrebljenja, progone i prisilno premještanje civila. Sudsko vijeće je utvrdilo i da je sudjelovao u dva zajednička zločinačka poduhvata, ubijanju muškaraca iz Srebrenice te prisilnoj deportaciji Bošnjaka iz Srebrenice i Žepe. Lično je bio prisutan u Srebrenici i Žepi u julu 1995. Sud je utvrdio i da je lično predlagao ubistva civila, a zatim pomagao u prikrivanju zločina. U aprilu 2015. godine za navedene zločine osuđen je na doživotnu zatvorsku kaznu.
Milan Martić
Milanu Martiću, jednom od vođa kninskih Srba, u novembru 2008. godine drugostepenom presudom u cijelosti je potvrđena prvostupanjska presuda od 35 godina zatvora za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj.
Optužnica ga je teretila za ratne zločine u Škabrnji, kao i izdavanje zapovijedi o raketiranju Zagreba u maju1995. godine. Tada je ubijeno sedam civila, a ranjeno ih je 214. Na izdržavanje kazne upućen je u zatvor u Estoniji.
Biljana Plavšić
Univerzitetska profesorica, predsjednica Republike Srpske od 1996. do 1998. godine, ratna zločinka Biljana Plavšić, na Međunarodnom sudu u Haagu optužena je za ratni zločin, genocid, zločine protiv čovječnosti i teška kršenja običaja i pravila ratovanja. Nakon suđenja i nagodbe s tužiteljstvom, zbog koje je oslobođena optužbe za geniocid, osuđena je na 11 godina zatvora. Veći dio zatvorske kazne izdržala je u Švedskoj, nakon čega je u oktobru 2009. godine puštena na slobodu.
Nakon izlaska iz zatvora odmah se uputila u Beograd, gdje je u svoj stan došla u pratnji predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Tada je kazala da će s porodicom ostati u Beogradu.
Ratko Mladić
Zapovjednik jugoslavenske vojske u Hrvatskoj, a kasnije i srpskih snaga u BiH Ratko Mladić, na Međunarodnom sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije osuđen je na doživotni zatvor. Optužnica, čija je prva verzija podignuta još krajem jula 1995., u međuvremenu je još tri puta proširivana i mijenjana. Suđeno mu je prema 10 od 11 tačaka optužnice, od čega su prve dvije za genocid, pet je za zločine protiv čovječnosti i četiri za ratne zločine. Osuđen je na doživotan zatvor, a oslobođen je jedino tačke koja ga je optuživala za genocid u šest općina BiH. Sudilo mu se samo za genocid na teritoriju BiH, a ne i za zločine počinjene na teritoriju Hrvatske.
Inače, tokom boravka u Haagu preživio je dva moždana udara i srčani infarkt, a stanje mu se popravilo iako su njegovi advokati tražili da ga se preseli u Rusiju jer su smatrali da u Haagu ne dobija potrebnu liječničku skrb.
Slobodan Milošević
Miloševiću se pred ICTY-jem sudilo zbog ratnih zločina na Kosovu i u Hrvatskoj te genocida u BiH. Suđenje je počelo u februaru 2002. godine u Haagu, no on nije priznao formalnu jurisdikciju Haškog suda. Ipak, vodio je vlastitu odbranu, ali zbog njegovog zdravstvenog stanja suđenje je prekidano 15 puta. U martu 2006. zatvorski čuvar pronašao ga je mrtvog u krevetu u pritvorskoj jedinici UN-a. Pokrenuta je i istraga o njegovoj smrti. Nije uzimao propisanu terapiju, što je dovelo do srčanog infarkta kao uzroka smrti.
Dnevnik.hr