Sabrane misli favorizirane trojke predsjedničkih kandidata ne daju nam pravo sumnjati da će izborna utakmica biti napeta, neizvjesna do zadnje besmislice. Ne vjerujete? Pročitajte njihovih pet odabranih citate, pokupljenih iz različitih izvora,prenosi index.hr.
“Trčala sam po poljima dok je vjetar šibao moje lice”
Već se prije četiri godine nametnula neobičnim podsjećanjem na svoje mlade dane: “Bila sam dijete prirode. Vješto se penjala po stablima, kopala zemunice, trčala po pustim poljima dok je vjetar šibao moje lice, uvijek zarumenjeno od sunca ili vjetra. Pomalo dječački mogla sam se popeti na svako stablo, ljuljajući se nad bistrinom Rječine, puštajući se bez straha u hladnu, duboku vodu, izranjajući i hvatajući zrak u plućima i plavetnilo neba u oku. Odrastala sam u toj slobodi prostora, pjevu ptica, šumu vjetra i beskraju neba”, nabrajala je Kolinda Grabar-Kitarović.
Treba ekonomizirati s prostorom, ali teško je prekinuti ovaj misaoni slijed. Još malo predsjedničinih prisjećanja na ranu mladost: “Užasavala sam se jedino poskoka i koprive. Često sam upadala u grmlje kopriva, vidajući plikove, a i susreti s poskocima nisu bili rijetki, no na sreću uvijek su završavali dobro. Uvijek sam instinktivno znala kako se ponašati u blizini zmija”, pisala je aktualna predsjednica u vrijeme dok je samo očijukala s biračima. Ovo ćemo smatrati jednom izjavom.
Slijedi druga.
“Mi nismo građani, živimo na selu”
“Ako kažete građanke i građani, dođete negdje na selo u Hrvatskoj i kažu: Zašto nas isključujete? Mi nismo građanke i građani, mi živimo na selu”, izgovorila je Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu za bh. televiziju, nakon što je postala predsjednica. Je li tada znala da pojam građanina neke države u političkom smislu obuhvaća i ljude koji žive na selu, ali je htjela potencirati vatrenu ljubav prema naciji, ili jednostavno nema pojma o čemu priča, pitanje je na koje do danas ne možemo dati nedvosmislen odgovor.
“Rijeka je bila rezervni klub za Partizan i Zvezdu”
Imala je predsjednica i glasoviti nogometni osvrt: “U mladosti sam navijala za Hajduk i Dinamo jer je Rijeka bila nekakav rezervni klub za Partizan i Crvenu zvezdu”, otkrila je nepoznate detalje iz nogometne prošlosti.
Poruka djeci bez dvorane: “Pa imate livadu”
Kao i njezin izazivač Zoran Milanović, predsjednica je dio devedesetih godina provela u Ministarstvu vanjskih poslova. Čini se kako su ih tamo učili da ljude uvjeravaju kako sreću trebaju tražiti u sitnicama pa je, primjerice, tijekom posjeta školi u Sikirevcima, kad je čula da se učenici žale što nemaju dvoranu, lucidno primijetila: “Pa zato imate okolo livadu. Mnoga djeca u gradu nemaju niti dvoranu, ni livadu”, opazila je predsjednica.
“Već imam dogovore s nekim državama da Hrvati preko interneta zarađuju osam tisuća eura”
Preskočit ćemo jogurte, željezne zavjese, premještanje Ureda iz Zagreba u Zagrebačku županiju, grljenja svega što je na dohvatu ruku, a kreće se u dresu nacionalne reprezentacije, Bandića i kolače, ‘moga Lukicu'… gospode, koliko je toga. Sve ćemo preskočiti i stići do pete, nama najdraže predsjedničine gluposti, one o otvaranju radnih mjesta.
Prvo je, dakle, demantirala one koji vele da se ne mogu otvarati radna mjesta, a onda pošla u neslućene daljine: “Tvrdim da se to može, jer već imam dogovore s nekim državama da nam Hrvati odu na obuku negdje drugdje i da se vrate u Hrvatsku, da rade preko interneta u nekoj drugoj državi, a u Hrvatskoj zarađuju osam tisuća eura. Zamislite što to znači za naše mlade”, rekla je, uz ostalo, u jednom od potresnijih javnih istupa.
Hm, možda smo mogli spomenuti i ono kad je rekla da je djecu vodila u Vukovar nakon mirne reintegracije, iako je starije dijete rodila tri godine kasnije, ali birati predsjedničine gluposti znači naći se u takozvanim slaktim brigama, teško je izdvojiti samo pet.
Gluposti Zorana Milanovića
Milanović u poplavljenoj Gunji: “Meni je lani pukla cijev u kući”
Slično je i s Milanovićem. Majstor empatije briljirao je kad je kao premijer posjetio poplavljenu Gunju i jednoj stanovnici obznanio: “Meni je prošle godine pukla cijev u kući. Još uvijek mi se suši. Godinu i pol dana mi se suši”, požalio se u poplavljenom kraju.
“Nikad neću biti predsjednik države”
Potom se, također u vrijeme dok je vodio vladu, na lijep način preporučio za predsjedničko mjesto: “Netko me oslovio kao predsjednika države, ali ja to nisam i nikada neću biti. Iz više razloga, a jedan je taj što vam moram govoriti istinu. Predsjednik ne mora govoriti istinu. Ne smije lagati, ali ne mora govoriti istinu.”
“Mi nismo guske u magli, nego Airbus u magli”
“Nije moja stara bila vojni lekar”
A tek kultni povratak u obiteljsku povijest izgovoren pred šatorašima: “Čovjek koji je odgojio moju mater bio je u ustašama. Tom mom dedi dva su brata poginula u ustašama. Oni su iz Ličkog Lešća, tamo nije bilo partizana. Tamo u Srbu je poginulo sto pedeset Hrvata, Dalmatinaca, 1944. godine u 10. splitskoj proleterskoj brigadi, jer su oslobađali taj kraj od Nijemaca i ustaša. Ili su ga okupirali, nemam pojma, više mi to nije jasno. Ostavi me više na miru s tim, čovječe, ne mogu više živjeti s tim”, pričao je militantnoj frakciji HDZ-a pa dodao: “Nije moja stara bila vojni lekar kao Plenkovićeva.” I još: “Fućkaš Za dom spremni, baš me briga. Pomirba u mojoj obitelji je počela 1946. Moj otac je oženio djevojku čiji je otac bio u Gradiški, bio je ustaša”, riječi su kojima zaključujemo Milanovićev niz povijesnih gluposti.
Sve ovo tretirat ćemo kao jednu izjavu pa idemo u potragu za petom. U ovoj je kampanji bio nešto suzdržaniji, imao je onu glupost o Hajdukovoj zvijezdi, a i predsjednica je postavila previsoke standarde, zabilježena je njezina rekordna proizvodnja bisera.
Milanović u potopljenom selu: “Lijepo vam je selo. Bilo je lijepo”
Eh, koliko smo se mučili da izvučemo još samo jednu, petu Milanovićevu glupost. A ima ih na desetke, ali hajde. Vraćamo se poplavama, evo Milanovića u Rajevu Selu, gleda ga potopljenog s nasipa i progovara: “Lijepo vam je selo. Bilo je lijepo.”
Gluposti Miroslava Škore
Miroslav Škoro. Nova zvijezda u svijetu krajnje desnice, kandidat onog dijela HDZ-a koji beskrajno živcira odluka stranačkog vodstvo o koaliciji sa SDSS-om. Za početak bilježimo njegovu nadahnutu pohvalu Franji Tuđmanu: “Prvog hrvatskog predsjednika nitko nije smio uštipnuti za stražnjicu”, oštroumno je ustvrdio Škoro.
Glupa laž o migrantima
Istina, on se kraće bavi politikom, ali da je dobar potencijal, shvatili smo već na početku kampanje u kojoj se maksimalno trudio dokazati kako hrvatski građani žive u strahu od migranata: “Upravo na ovom putu ponovno smo bili pregledani od strane hrvatske policije, jedanput smo bili i pregledani od ljubaznih hrvatskih policajaca zbog ove situacije vezane za ilegalne migracije”, izjavio je početkom studenog na konferenciji za novinare u Dubrovniku. Avaj, na novinarski su upit iz policije potvrdili zaustavljanje vozila sa Škorom, ali ne zbog ilegalnih migracija, nego zbog prekoračenja brzine. Škorin je kombi, prema presretaču Policijske uprave ličko-senjske, vozio 40 kilometara brže od ograničenja.
Iz njegova su stožera kasnije poručili da je on mislio na neko drugo zaustavljanje, ali ok, ne iscrpljujmo se na tome. Ima kandidat Škoro i drugih aduta. Povijesnih, na primjer.
Škoro o Jasenovcu: Prekopat ćemo sve
“Reći ću vam još jednu stvar: otići ću u Jasenovac. Nemam ja s tim problem. I znate što ću tražiti? Tražit ću međunarodnu komisiju. Ako treba, prekopat ćemo sve!”, otkrila je najnovija desničarska nada na skupu u Dubravi dio planova bude li izabran za predsjednika.
Škoro u Vukovaru: Spreman sam poginuti s ovom krunicom
Toliko o prošlosti. Ima Škoro aduta i u sadašnjosti. Na skupu u Vukovaru rekao je: “Ovo je bitka u kojoj sam ja spreman poginuti s ovom krunicom ako treba, jer narod je rekao dosta.” Tko je tražio njegovu pogibiju na izborima, s krunicom k tome, nemamo pojma. Tek je poznato da je propustio ginuti s krunicom početkom devedesetih.
Sada je, pak, po osobnom svjedočenju spreman dati život za predsjedničku funkciju što je dirljivo glupo. U redu, Hrvati imaju finu tradiciju posthumnog glasanja, ali mrtvog predsjednika države još nisu imali.
“Postoje ljudi koji imaju pravo glasa, a ni njima se baš ne bavimo previše”
Idemo lagano prema kraju sa Škorinim glupostima. Zadnja je o političkom sustavu. Ili ni o čemu? Tko zna.
“Zapostavljamo činjenicu da postoje ljudi koji imaju pravo glasa, a ni njima se baš ne bavimo previše”, ustvrdio je predsjednički kandidat.