Krajem martai početkom aprila Njemačka je imala i po pet ili šest tisuća novih slučajeva zaraze koronavirusom dnevno, odnosno preko 250, jednom čak i preko 300 umrlih tijekom 24 sata. Vladala je potpuna uzbuna, o virusu se znalo vrlo malo, čak i odlično javno zdravstvo poput njemačkog prijetilo je da se približi svojim limitima. S obzirom na više od 200.000 oboljelih, Njemačka je pretrpjela relativno nisku smrtnost sa 9162 žrtava do danas.
Der Spiegel je sada objavio intervju s Hermannom Reichenspurnerom, čovjekom koji je tada vodio jednu od najvećih njemačkih i europskih bolnica.
Rekao je da su njemačke bolnice pokazale svoje dobre i svoje loše strane. Pozitivno je, rekao je, to što Njemačka ima dobar sustav javnog zdravstva.
“Zbog kvalitete naše intenzivne medicine, krizu smo dočekali spremni kao vjerojatno nijedna druga zemlja”, kazao je, a onda je objasnio i što je bilo negativno, teško i rizično:
“Nije riječ samo o pukim kapacitetima, o krevetima za intenzivnu njegu, nego i o tome da se ima dovoljno osoblja za njegu”, rekao je.
Objasnio je da su je medicinskih radnika te vrste Njemačka “u normalnim okolnostima ima rubno dovoljno, što u ovakvoj jednoj krizi poprima sasvim drugu dimenziju”.
“Osoblje za njegu je tijekom krize nevjerojatno teško raditi. Ne smije se zaboraviti kako je bio težak posao u to vrijeme. Covid-pacijenti vrlo su zahtjevni za njegu. Mora se nositi zaštitna odjeća, FFP2- maska, koju je jezivo nositi, a usto još vizir od pleksiglasa”, opisao je.
I, usto, u svoj toj opremi, oni su morali raditi zahtjevan fizički posao. Rekao je da je i sam iskusio što znači znojiti se pod svime time, i tada je zamislio kako samo mora biti tim ljudima svaki dan. Cijelo to vrijeme, nastavio je, političari su govorili prvenstveno o krevetima za intenzivnu njegu i o respiratorima, a njih je u Njemačkoj bilo dovoljno.
“Važnije pitanje je bilo, koje se rijetko spominjalo, imamo li dovoljno kapaciteta za njegu, sve zato što su političari slušali ‘stručnjake’ koji ne znaju kako funkcionira bolnica. Na vrhuncu pandemije, mobilizirali smo cijelo osoblje koje smo mogli; s intenzivnih odjela, iz laboratorija, odasvud. Samo s onim s intenzivne skrbi ne bismo uspjeli savladati prvi val epidemije”, rekao je.
Reichenspurner je u jednom trenutku brutalno iskreno, čak i “sočno” komentirao scene s televizije o osoblju koje je, kao, stizalo brinuti o emocionalnom stanju pacijenata:
“To je jedna apsolutna farsa. Tu se radi samo o tome koja je sestra flertovala s kojim liječnikom. Kakav nivo!”, rekao je.
Stvarna drama je bila, rekao je, takvih razmjera da je samo dvoje ili troje osoblja za njegu, pod svom onom opremom, skrbilo o 20-ak pacijenata u noćnoj smjeni, koji su često bili na rubu smrti:
“Osoblja nedostaje na svakom koraku.”
On je rekao i to da liječnici, čak i pomoćni, zarađuju više, manje u redu, ali da je osoblje za njegu plaćeno jako loše. Naveo je pukih 2800 eura u Hamburgu, i to bruto. Rekao je, ipak, da bi današnjim mladima “apsolutno” preporučio odlazak u medicinskku struku, u najmanju ruku zato što imaju dobre, snažne sindikate, a sama struka uopće nije problem.