Magazin
Matrix4 u nastajanju: Aleksandar Hemon pisao scenario! Četvrti nastavak filmskog serijala Matrix trebalo bi da uđe u produkciju sledeće godine, a jedan od autora scenarija je bosansko-američki pisac Aleksandar Hemon, javlja Variety.
#

Zvijezde originalne trilogije Kijanu Rivs i Keri-En Mos će reprizirati uloge Nea i Triniti, a film će režirati Lana Vakovski, koja je stvorila serijal Matrix sa svojom sestrom Lili.

Lana Vakovski je scenario napisala u saradnji sa Aleksandrom Hemonom i Dejvidom Mičelom, navodi Variety.

Prvi film u izvornom serijalu Matrix izašao je 1999, a posljednji, treći nastavak 2003. godine. Radnja je smještena u budućnost u kojoj su mašine zarobile čovejčanstvo u vještačkoj stvarnosti (matrici) koja je po svemu nalik na stvaran svijet.

Još uvek se ne zna kada bi četvrti film mogao da izađe, ali izvori na koje se poziva Variety navode da je plan da produkcija počne 2020. godine.

Aleksandar Hemon je pisac i kolumnista koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama, gde ga je zatekao početak rata u rodnoj Bosni i Hercegovini 1992. godine.

Neki od njegovih poznatijih romana su „Projekat Lazarus" i „Nowhere Man", a ove godine objavio je novu knjigu pod nazivom „Moji roditelji: uvod".

Romane, priče, memoare i scenarije, Hemon piše na engleskom, zbog čega ga mnogi porede sa Vladimirom Nabokovom (Lolita, Bleda vatra), ruskim piscem koji je najbolja djela napisao na engleskom.

Ipak, potrebno mu je da piše i komunicira na maternjem jeziku, zbog čega često dolazi u rodno Sarajevo, prenosi BBC.

„Kad dolazim, ne mislim da će sve biti divno, da će ćevapi biti divni, ali u Sarajevu se nalazim sa ljudima s kojima dijelim izvjesno historijsko iskustvo, kojima ne moram da objašnjavam akcenat, ko je šta kome uradio na Balkanu, viceve, popularne pesme i druge kulturne reference“, objašnjava on.

  • Jasmila Žbanić: Film o Srebrenici pokušaj da se ljudi pomere sa zacementiranih pozicija
  • Smirna Kulenović: „Želim vratiti život na mjesto gdje su ga naši voljeni izgubili“
  • Četiri jezika, a jedna književnost
  • Ko smije da piše o Andriću

Raja iz Čikaga koja je stvorila Matriks

Kao novinar 1992, Hemon je dobio stipendiju za posjetu Sjedinjenim Državama, a po izbijanju rata, ostao je u Čikagu, gde je radio slabo plaćene poslove i pokušavao da piše na engleskom.

Sjeća se kako je krajem 1990-tih često poslije posla igrao šah.

Pored kafea u kome su se održavale partije, bilo je kino i neko od igrača mu je rekao da ode da pogleda film koji je radila „lokalna raja“.

Film je bio Matriks, a njegovi autori, braća Vačovski, u to vreme živjeli su u Čikagu.

„Bio sam u potpunom šoku, nisam znao odakle je to došlo“, sjeća se gledanja antologijskog filma.

Tada se bavio preživljavanjem, ne književnošću i nije mu padalo na pamet da će sarađivati sa čuvenim rediteljima.

Sa Lanom Vačovski (koja je u međuvremenu završila tranziciju u ženu), radio je na scenariju za seriju Sense8 i četvrti nastavak Matriksa.

U ekipi scenarista, u kojoj je pored nje i pisac naučne fantastike Dejvid Mičel, Hemon je zadužen za, kako on to opisuje, testiranje logičke konzistentnosti radnje.

„Ja udaram u gume da vidim da li su naduvane“, kaže on, uz smijeh.

Dok se on drži historije i sjećanja, Vačovski i Mičel su u stanju, smatra on, da osmisle kako izgleda život 500 godina od sada.

Priznaje da uživa u saradnji sa ljudima koji imaju drugačiju estetiku, jer mora da „vježba maštu“.

Ipak, sa Mičelom i Vačovski deli zajedničke stavove, jer im je svima važna „vrijednost drugih ljudi u životu likova“.

„Niko nije sam sebe izmislio, uvek postoje drugi ljudi sa kojima razgovaramo.“

Ko je Aleksandar Hemon

  • Rođen je 1964. u Sarajevu, studirao je književnost i radio kao novinar
  • Bio je na programu razmjene za novinare 1992. u SAD, a po izbijanju rata u Bosni, odlučio je da ostane tu i prijavi se za azil kao izbjeglica
  • Živio je u Čikagu, radio različite poslove za minimalnu nadnicu, pohađao magistarske studije iz književnosti i pokušavao da nauči dovoljno dobro engleski da bi pisao na ovom jeziku
  • Prve priče na engleskom Život i rad Alfonsa Kaudersa i Zorgeov špijunski krug objavio je 1995, a one su kasnije postale deo zbirke priča Pitanje Bruna (2000)
  • Debi roman Nowhere Man objavio je 2002, a roman Lazarus projekat ušao je u uži izbor za Nacionalnu književnu nagradu
  • BBC je uvrstio Hemonovu zbirku memoarskih priča Knjiga mojih života u deset najboljih knjiga 2013.
  • Dobio je prestižnu „nagradu za genijalce“ MekArtur fondacije
  • Pisao je scenarija za filmove Jasmile Žbanić i Lane Vačovski

Za razliku od mnogih pisaca, koji preziru društvene mreže, Hemon je aktivan na Tviteru, gde piše o fudbalu i politici.

Ovu mrežu vidi kao ventil i kanal komunikacije, svestan da mu svako može reći da je budala zbog onoga što piše.

„Energija, bijes, nervoza bi ostali unutra, a onda bi to eksplodiralo“, objašnjava razloge tvitovanja.

U posljednje dve godine, najviše je pisao o Trampu, jer kaže da je kod njega prepoznao „strategiju pojačavanja sukoba, koja se jedino može razrešiti nekom vrstom nasilja“.

Prijatelji Amerikanci su govorili da pretjeruje, da je to simptom posttraumatskog sindroma, ali on Trampovu retoriku poredi sa govorom bivšeg predsjednika Srbije i SR Jugoslavije Slobodana Miloševića iz 1987, „u kome je rekao: ‘Niko ne sme da vas bije’, i tad smo znali da se to neće riješiti na sastancima predsjedništva“.

U književnom radu, Hemon voli da kombinuje lična sjećanja i svjedočenja ljudi sa historijskim događajima.

Jozef Pronek, glavni lik njegovog debi romana Nowhere Man, nazvanog po istoimenoj pesmi Bitlsa, bosanski izbjeglica ukrajinskog porijekla, piščev je alter ego.

U romanu Projekat Lazarus, Hemon koristi stvarni događaj s početka 20. veka, kada je načelnik čikaške policije ubio moldavskog Jevrejina, uspaničen zbog pojave anarhista, kao zamajac romana.

Sudbinom mladog ubijenog Jevrejina, u romanu se bavi pisac Vladimir Brik, porijeklom iz Bosne, koji živi u Čikagu.

„Volim da prelazim sa jedne na drugu stranu, knjige su o meni, jedan od sastojaka je moje iskustvo, a ja kao mnogo ljudi sa Balkana imam višak iskustva,“ objašnjava on književni metod koji koristi.

Lazarus iz njegovog romana je postojao, a on kao pisac je pokušao da zamisli šta je taj mladić osjećao u zatvoru, kako je bilo njegovoj sestri, kako je izgledao Čikago tog vremena.

Od velikog uzora, jugoslovenskog pisca Danila Kiša, naučio je da je „moralno i etički zamišljati kako je ljudima u istoriji“.

„Mi znamo da je u staljinističkim logorima poginulo 20 miliona ljudi, ali i znamo kako se osećao jedan od njih, Boris Davidovič,“ kaže on, pozivajući se na Kišovu Grobnicu za Borisa Davidoviča.

 Njega porede sa drugim piscima, najčešće sa Poljakom Džozefom Konradom (Srce tame) ili Rusom Vladimirom Nabokovim (Lolita), autorima koji su pisali na engleskom jeziku.

Hemonu je to poređenje „laskavo, ali nategnuto“, jer podseća da je Nabokov imao englesku guvernantu i kao dijete je progovorio engleski.

Od Rusa, koji je živeo u Nkemačkoj, Americi i Švajcarskoj, naučio je da je „piščeva suverena domovina jezik“.

Pisanje na engleskom za Hemona podrazumijeva izražavanje u fusnotama, „jer stalno mora svoje iskustvo da prevodi drugima“.

Nabokov je, po njemu, najznačajniji pisac koji se bavio iskustvom izmeštanja, odnosom prema domovini, a upotrebljavao je nostalgiju i sećanje kao materijal.

  • Intervju petkom: „Ne želim da se osećam kao uljez“
  • „Dara iz Jasenovca“, „Quo vadis, Aida“ i borba za istinu na filmu
  • Velimir Bata Živojinović: Nezajažljiva ljubav prema filmu
  • Folk muzika na filmu: Komedija ili teška depresija

Slične teme opsjedaju Hemona i u fikciji i knjigama memoaristike.

Knjizi mojih života, u naslovnoj priči, Hemon piše o svom fakultetskom profesoru, Nikoli Koljeviću, od koga je učio o pisanju eseja i kritičkom čitanju, a koji je proučavanje Šekspira zamijenio učešćem u predsjedništvu RS tokom rata u Bosni.

On ne bježi od tema koji će ga potpuno ogoliti pred čitaocem.

U priči Akvarijum, objavljenoj u istoj zbirci, opisuje liječenje jednogodišnje kćerke od malignog tumora i tragičan završetak njenog života.

Porodičnim temama se vratio u poslednjoj objavljenoj knjizi Moji roditelji: Uvod.

Da se bavi životom roditelja, koji su obilježili socijalistička Jugoslavija, rat u Bosni i izbjeglištvo u Kanadi, natjerala ga je migrantska kriza iz 2015.

Te godine, Tramp je započeo predsjedničku kampanju, a mediji su izveštavali o ljudima koji se utapaju u Mediteranu na putu „ka mjestu gdje misle da će im biti bolje“.

Nagurani u čamce, u kolonama duž balkanske rute, oni su „bili bez identiteta, lišeni života i pojedinosti“.

„Svaki taj život ima u sebi svemir iskustva, ljubavi, istorije, mišljenja, svega,“ kaže on.

Svjestan da ne može da piše o njihovom iskustvu, Hemon se okrenuo roditeljima i „njihovom sistemu razmišljanja o svijetu“.

Želio je da prikaže kako se novoj zemlji prilagođavaju već formirani ljudi, jer ga je oduvek nervirala ideja da su imigranti koji dođu u Ameriku „poluprazni ljudi, njihov ljudski potencijal nije ispunjen tamo gdke su živkeli, već će rascvketati tek kad dođu u SAD“.

Tvrdi da nije puno toga novog otkrio o roditeljima, ali da je saznao razne detalje.

„Konačno sam ih slušao, što je njima prijalo,“ kaže smijući se, dok pije kafu u podrumu roditeljskog doma u Hamiltonu, gde je stigao čim su se pre nedelju dana otvorile granice između Kanade i SAD.

  • Intervju – Boris Miljković: O Jugoslovenima, nostalgiji i Marini Abramović
  • Cijena knjiga u Srbiji: Slučaj „Češljugar“
  • Četiri decenije Paket aranžmana – „svetog grala“ novotalasnog Beograda
  • Paraf: Bend koji je naučio da svira pank čitajući novine

Pored priča o snalaženju sredovječnih ljudi u novoj sredini, Moji roditelji: Uvod donosi dosta sjećanja na Jugoslaviju.

Priznajući da se kao mlad, podsmijavao entuzijazmu roditelja u vezi sa samoupravljanjem i izgradnjom nove države, Hemon kaže danas drugačije gleda na to.

„Jugoslavija je bila građanska država, koja je imala neki projekat. Moji roditelji su vjerovali u to.

„To što su išli na radne akcije, što su studirali, oni su vjerovali da će nama nekad biti bolje.“

Osamdesetih, Hemon je često dolazio u Beograd da izvještava sa filmskog festivala Fest, pa vezuje tadašnju prestolnicu Jugoslavije sa popularnom kulturom, koju je pratio – filmovima i muzikom novog talasa.

Njemu Beograd također predstavlja sentimentalnu kopču sa mladalačkim uspomenama roditelja koji su tu studirali, išli na igranke, gledali filmove Ester Vilijams i pevušili pesmu Devojko mala iz filma Ljubav i moda.

Dugo godina je pisao kolumnu za magazin BH Dani i dobro je upoznat sa kulturnom i političkom scenom regiona bivše Jugoslavije.

Za države, koje su nastale na zgarištu Jugoslavije, tvrdi da nisu funkcionalne, jer im je „jedini projekat očuvanje nacije i borba protiv stvarnog ili zamišljenog neprijatelja“.

„Nacionalizam je ćorsokak, što mi svi na Balkanu znamo. Počne u krvi i kriminalu i završi se tako.“

Nije optimista po pitanju budućnosti Bosne i Hercegovine i očekuje „sve veću fragmentaciju društva pod pritiskom nacionalizma, pa i fragmentaciju regiona“.

Nacionalisti vladaju uz, njemu djeluje, prećutnu podršku međunarodne zajednice, „sve dok nema oružanih sukoba i ne stižu izbjeglice do granica EU“.

  • Srebrenica – genocid, negiranje i razdor
  • Ratko Mladić osuđen na doživotnu kaznu zatvora
  • Skupština RS zakonom protiv odluka visokog predstavnika, Incko kaže da je slijedio savest

Pandemija, koja je zaustavila svijet, omogućila je Hemonu da završi roman, koji je pisao 11 godina.

Trenutno bez naslova, ovaj roman je ljubavna priča između sefardskog Jevrejina Rafela i Bošnjaka Osmana.

Radnja romana počinje 1914. u Sarajevu, a završavao se 1949. u Šangaju.

Napisao je i zbirku pjesama, koju takođe planira da objavi.

Ljubitelje njegovih knjiga iznenadiće da se intenzivno bavio muzikom, kad su na snazi bili mjere zatvaranja, izazvane pandemijom.

„Shvatio sam da treba raditi nešto da um ne očajava, onda sam odlučio da to treba da snimam, ali produkcija mi omogućava da slažem fragmente, na način koji je sličan pisanju,“ opisuje način na rada na projektu elektonske muzike Cielo Hemon.

Radi s muzičarima iz Bosne i jugoslovenske dijaspore, jer „njima ne treba da objašnjavam ko su Pankrti“.

„Volim da guram stvari do njihovog logičkog ekstrema, hobiji me ne zanimaju, to nije razbibriga, ja ću objaviti tu muziku u novembru.“

Stalno sluša muziku, žanrovski šarenu, voli i heroje alternativne scene osamdesetih Sonic Youth, klasičnog kompozitora Gustava Malera i džez muzičara Čarlsa Mingasa.

„Samo da muziku ne opisuju kao lajt ili soft, težinu mogu da podnesem, tu lakoću nikako.“

Komunikacija i rad preko onlajn platformi mu nisu smetali.

„Na to se čovek navikne, kao na auto, a ja ne volim da vozim auto.“

Na predstojećem festivalu Krokodil, Hemon će nastupiti preko video poziva 27. avgusta.

 

Ostali članci
FACE TV vijesti u vasem email inboxu. Prijavite se na FACE Newsletter.