Valentina Vavra i njezin plesni partner Vedran Marčeta nedavno su sudjelovali na Svjetskom prvenstvu u latinoameričkim plesovima, koje je održano u Varšavi, te se vratili sa osvojenom zlatnom medaljom. Vedran od ranije ima dosta nagrada, ali Valentini je ovo priznanje najveće u karijeri koja je tek pred njom. U razgovoru, Valentina je otkrila kakvi su joj bili počeci, što joj ples donosi ali i oduzima, te još neke detalje iz svoje karijere.
Koliko je rada i odricanja do sada uloženo u karijeru?
Mnogo truda, rada i odricanja je potrebno da bi došli do vrhunskih rezultata, mogu slobodno reći da ja sa svoje 22. godine nemam neke noćne izlaske. Volim to vrijeme iskoristiti za dobar odmor kako bih mogla funkcionirati na treningu, jer ako želite biti vrhunski u bilo čemu morate postaviti prioritete i ciljeve. Ja sam svoje postavila i evo sve se isplatilo.
Postoji li razlika u radu prije i poslije pobjede na Svjetskom prvenstvu?
Pa ako pitate konkretno za rad u vidu treninga, svako takmičenje je odlično i radi samog podizanja kvaliteta, tako da jedno vuče drugo. Što se tiče rada u klubu, možemo se pohvaliti velikim brojem članova kako odraslih tako i djece. Lijepo je vidjeti da se plesna scena širi i kod nas, da ljudi teže kvaliteti i da uživaju u tome kao i mi.
Kakav je bio početak, te kako je došlo do suradnje sa Vedranom Marčetom?
Moj put je bio dug i težak, jer čast je imati Vedrana kako za trenera tako i za partnera. Svoje prve plesne korake napravila sam u plesnom studiju Maya u Travniku. Kasnije nastavljam u plesnom klubu Romantiku koji je zapravo bio podružnica iz Sarajeva, čiji je direktor upravo Vedran. Tako sam upoznala Vedrana. Svaki sam vikend išla na privatne sate u Sarajevo i trenirala, također sam znala i radnim danima nakon škole putovati za Sarajevo kako bih napredovala. Tako je Vedran i prepoznao moj trud i volju i pitao me da mu budem partnerica, ali mi je rekao da će ovo biti teško, jer treba puno rada i da se samo nastavim truditi i raditi. Evo, vjerovanjem u sebe i u Vedrana postigla sam to što sam danas. Velike zasluge pripisujem upravo njemu i zahvalna sam što je vjerovao da ja to mogu.
Anadolu Agency (AA) Svečano otvaranje pločnika ispred Predsjedništva, od kud ideja i želja za takvim aktivizmom?
Ovo me nasmijalo, jer znam da nam je i tad bilo smiješno. Iskreno bila je to Vedranova ideja. Sjećam se da sam baš završila sa ispitom i da me nazvao da dođem da plešemo, kao za otvorenje pločnika. Nikakva loša poruka, samo malo zezancije i pozitivne energije, pa na kraju da vidimo kakav je i kao plesni podij.
Kako objašnjavate svoju ljubav prema plesu?
Može se to opisati kao moja iskrena ljubav. Znam da kad sam tužna ili najsretnija, svu svoju emociju mogu ispoljiti kroz koreografiju koju u tom trenutku sama smislim upravo ispoljavajući emocije. Znam da je upravo ples nešto bez čega ne mogu i ne želim. To je nešto što mi pomaže u svemu. Zahvalna sam svojim roditeljima do neba. Čim su vidjeli da plešem i da uživam u tome upisali su me u plesnu školu, bez njih ne bih bila gdje sam danas, bez njih i njihove podrške ne bih ovako daleko dogurala. Oni su moji heroji.
Anadolu Agency (AA)