Javna je tajna da prostitucija u Sarajevu, glavnom gradu BiH, cvjeta. Kako kaže popularni glumac Dragan Marinković Maca, “manje bi i bolesti i problema bilo da se legalizira”.
Dok se to ne dogodi, prostitucija će živjeti, rasti i biti dostupna u skoro svakom lokalu.
Tako je potpisnik ovih redova u jednom kafiću prije nekoliko noći razgovarao, ali samo razgovarao, za šankom uz par ljutih pića, sa jednom damom koja pruža seksualne usluge.
Svi osim, potpisnika redova su znali da je djevojka, izuzetno lijepa i atraktivna, zapravo prostitutka.
Nakon onog početnog ćaskanja, plaćanja par tura pića, uslijedila je ponuda ali s njene strane: – Da prošetamo, da ti uzmem koji euro?”
Tada je sve bilo jasno. Osim razočarenja da je tako lijepa i atraktivna, a da se bavi najstarijim zanatom na svijetu, javila se i znatiželja – zašto?
– Šta treba da radim za 300 maraka, da me gazda maltretira, da idem u autopraonicu? Da radim možda u ćevabdžinici i smrdim na dim i luk? Nema šanse. Ovako zaradim za sat kao ti ljudi za pola mjeseca – bilo je njeno objašnjenje.
S te strane je upravu. Kako je noć odmicala, pojavljivale su se razne mušterije, potencijalne.
– Neću ja ni sa svakim, nisu samo pare bitne. Mora čovjek iole pristojno izgledati – ispali, osmjehujući se.
Po glavi se mota misao, “dobro je makar izgledaš pristojno”, ali i sjećanje na rečenicu jednog profesora Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Prije 7 godina mi je pričao u kafani, ovako: “Njemačka je napravila autoputeve od poreza na prostituciju”.