„Gole brojke pokazuju razmjere surovosti”, piše u autorskom članku povodom 25. godišnjice potpisivanja Dejtonskog sporazuma za list Velt, Mihael Rot državni ministar pri Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke. Napominje kako je živote izgubilo više od 100.000 ljudi, desetine hiljada žena silovane a dva miliona ljudi protjerano sa svojih ognjišta.
Takođe naglašava da je „najmračnije poglavlje rata genocid koji se dogodio u Srebrenici, i koji se urezao u kolektivno pamćenje”. „Sporazum u Dejtonu bio je istorijska prekertnica za mrinu budućnost. On je omogućio izlazak iz fatalne eskalacije nasilja i kontra-nasilja”, navodi se dalje u tekstu.
Rot piše i da su do danas sveprisutne i „vidljive i nevidljive rane”, bilo da se radi o „rupama od metaka na zgradama ili o bolnim sjećanjima na izgubljene članove porodica, prijatelja ili komšija”.
Blokade razvoja
„Sporazum je zacementirao strukture podjele zemlje na Federaciju BiH i Republiku Srpsku, a time i nacionalističko-etničku podjelu kao osnovni princip državnih struktura. I danas su etničke podjele u zemlji duboke”, piše njemački državni ministar u listu Velt.
Podsjeća da je situacija u današnjoj Bosni i Hercegovini i dalje nestabilna, politički sistem iscjepkan, državne strukture ne ispunjavaju svrhu u dovoljnoj mjeri, a političke blokade onemogućavaju prosperitetniji razvoj.
„Ekonomska situacija je loša, stopa nezaposlenosti alarmantno visoka. Takođe i široko rasprostranjena korupcija i značajni deficiti u oblasti pravne države ostaju efikasne prepreke na putu ka miru, demokratiji i blagostanju.
Zbog toga ne iznenađuje što mnogi mladi ljudi ne vide perspektivu u sopstvenoj zemlji i bolju budužnost traže u inostranstvu.”
Tračak nade
Ali, Mihael Rot vidi i tračak nade: „Učenice i učenici se protive etničkim podjelama u školama koje žele vlasti. Građanke i građani Mostara nakon više od 12 godina konačno mogu ponovo da glasaju na lokalnim izborima. Nedavno usvajanje revidirane nacionalne startegije za suočavanje sa ratnim zločinima je važan signal. Ukrako: ima nade!”
Državni ministar podsjeća na i veliku odgovornost koju ima Evropska unija, te da je jako važno da se ljudima u BiH pomogne u pomirenju, ali i da prevladaju ekonomske i socijalne posljedice pandemije korona virusa. Naše obećanje glasi: „Budućnost zapadnog Balkana je u EU! Za ovu budućnost Bosna i Hercegovina i druge zemlje zapadnog Balkana moraju da zauzmu odlučniji kurs”.
Bez unutrašnjeg mira
Mihael Rot napominje da je pomirenje ključ za promjene i mir, ali „bosanskohercegovačko društvo ni 25 godina nakon rata nije pronašlo unutrašnji mir”.
„Moraju da se izgrade mostovi, na mjestima na kojima su porušeni stari, da se izgradi povjerenje gdje su mržnja i huškanje podigli jedne protiv drugih, da se traži razgovor tamo gdje dugo nije izgovorena nijedan riječ. (…) Ali, duhovi prošlosti – nacionalisti i oni koji preziru demokratiju, revizionisti i djelitelji nemaju interesa za mirom ni u današnjoj Bosni i Hercegovini. Naprotiv, oni i dalje potpiruju nemire, truju društvenu klimu i priječe put ka evropskoj budućnosti.
Dakle, krajnje je vrijeme da im se odlučno suprotstavi i da se odagnaju iz sadašnjosti u korist bolje budućnosti”, zaključuje njemački političar u listu Velt.
Komplikovana BiH
U tekstu Frankfurter algemajne cajtunga, autor Mihael Martens takođe piše o Dejtonskom sporazumu. Napominje kako se uvijek iznova čuju optužbe da je ovim sporazumom nastala država, koja je „komplikovana i sklona neuspjesima”, „preskupa i disfunkcionalna”. „I zbog toga bi morao da se napravi novi ustav.”
List citira političkog analitičara Adnana Ćerimagića, koji se ne slaže sa takvim stavovima i kaže kako „Dejton nije pravi problem BiH”. „On kaže da je istina da nakon izbora formiranje vlasti traje dugo, ali da to nije zbog ustava, kako tvrde neki kritičari. ‚Formiranje koalicija u Bosni i Hercegovini traje dugo zbog toga što su uključene mnoge partije‘. Pod ovim uslovima, uzrokovanim niskim izbornim pragom od tri odsto na parlamentarnim izborima, nije jednostavno postići vladajuću većinu. Tako da bi zbog velikog broja partija i sa drugačijim ustavom bilo isto, kaže Ćerimagić.
Pri tom se sa mnogo političkih aktera obezbjeđuje razvnoteža njihovih intersa, kao i stabilnost demokratije. Činjenica je da je Bosna i Hercegovina mnogo demokratskija od susjedne Srbije u kojoj u parlamentu više nema prave opozicije, a predsjednik Aleksandar Vučić ne da kontroliše samo dvije trećine predstavnika naroda već i 90 odsto medija. U Bosni i Hercegovini je strukturalno nemoguće da se dogodi tako nešto – vladavina samo jednog čovjeka. Jer, partije su u toj zemlji svuda upućene na formiranje koalicija. A to važi i za retorički radikalnog vođu bosanskih Srba, Milorada Dodika. Njegova partija je izgubila lokalne izbore u Banjaluci, političkom centru bosanskih Srba. A već godinama mu je potreban koalicioni partner za formiranje vlasti u Republici Srpskoj. Tako da više nije tačno da su tri velike ‚nacionalističke‘ partije Bošnjaka, Srba i Hrvata podijelile zemlju između sebe”, navodi se.
U tesktu se autor između ostalog pita kakvo je stanje danas u Bosni i Hercegovini. „Mišljenje koje prevladava kod mnogih diplomata i međunarodnih političara, ali i kod građana BiH glasi – loše.”
„Najveće brige bh. naroda ne razlikuju se od briga građana susjednih zemalja. Kao i druge zemlje jugoistočne Evrope i Bosna i Hercegovina pati zbog ozbiljnog pada broja stanovnika, do kojeg dolazi kombinacijom masovnog iseljavanja i niske stope nataliteta. Odlazak u inostranstvo medicinskog osoblja opterećuje zdravstveni sistem, ali to je isto i u Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji kao i u zemljama EU: Hrvatskoj, Rumuniji i Bugarskoj”, piše njemački list.
(DW)