Prijatelji Majed Al-Wahidi i Ali Al-Zazai sjećaju se stalnog zujanja dronova iznad Al-Hudaida u Jemenu 18.novembra prošle godine. Majed, učitelj i otac šestero kćeri, na povratku kući primijetio je da je ostavio upaljač, pa se vratio u kuću svog prijatelja i komšije. Bilo je oko 17 sati a njegove kćer bile su u njihovoj skromnoj kući, odmarajući se uz molitvu u svojoj sobi.
“Dron je cijelo vrijeme letio iznad nas i pitao sam se što radi tu”, kaže Ali.
Njegova 16-godišnja kći Sonya hodala je po ulici.
“Pogledala sam prema nebu i vidjela bljesak. Nisam osjetila ništa. Čula sam eksploziju i osjetila da mi je nešto pogodilo tijelo, i to me preplašilo. Vrištala sam da su mi sestre ubijene, a pogođena je bila kuća naših komšija”, rekla je.
Dim je izlazio iz Majedove kuće.
“Ulica je bila prepuna šrapnela, a noge su mi postajale sve teže. Nisam mogla izgovoriti ni riječ”, rekla je Majed.
U njegovoj kući dvije kćeri su teško krvarile, i panično pozivale ljude da dođu pomoći sestrama.
“Kada smo ušli vidjeli smo dvije polumrtve djevojke, a najstarija je bila na umoru. Iznijeli su ju izvan kuće no nije bilo hitne pomoći. Do trenutka dolaska u bolnicu, bila je mrtva”, rekao je Ali.
Četiri od šest Majedovih kćeri bile su ubijene, i najstarija među njima 16-godišnja Rufaida. Nakon razvoda sa suprugom ona je preuzela ulogu “majke, oca, prijatelja”. Najmlađa Amat Al-Wahhab imala je devet godina. Našli su ju kako se drži za 14-godišnju Amat Al-Salam, jednu od blizanki, a pored njih bila je 12-godišnja Amat Al-Hakeem, piše The Guardian.
13-godišnja Nazeeha pretrpjela je teške ozljede. Četiri mjeseca nakon i dalje je u bolnici, i ne zna da su joj sestre ubijene.
“Rekao sam joj da ih liječe izvan zemlje, i onda nestanem na dva dana, pa ju dođem posjetiti trećeg dana, kako bi moja laž djelovala uvjerljivo. Kao da sam ih otišao posjetiti”, kaže.
Preživjela blizanka Amat Al-Malik istinu je otkrila u bolnici. Sliku svoje sestre vidjela je na posteru, uobičajenom za žrtve rata u Jemenu.
“Nisam joj rekao jer smo ju pokušali zaštiti dok je bila na liječenju i operaciji. No kada Bog želi da se nešto dogodi, to se jednostavno i dogodi. Vidjela je taj plakat i skinula ga. To je bilo jako bolno. Svi su to gledali u čudu, gledali nju kako plače i ljubi fotografiju. Njoj je bio teško, to što je izgubila sestre i to na ovakav način. Kao da je sestra bila živa i čekala da se ona oporavi”, rekao je.
Bili su to najteži sukobi koje je grad Hodeidah doživio od početka sukoba u Jemenu prije dvije godine. Majed i Ali i njihove obitelji žive samo nekoliko stotina metara od bolnice, koja je postala linija oštre borbe.
“Ubijene djevojke bile su mi poput kćeri”, kaže Ali. Operacija je potrebna i njegovoj kćeri Sonya koja i dalje osjeća bol u nozi, ali može hodati. Kuća im je uništena pa tako Ali sada unajmljuje dvije sobe za svoju obitelj.
Sonya se bori sa smrti svojih prijateljica.
“Nije bilo razloga napasti ih i ozlijediti. Bili su nedužni ljudi u svojim kućama. Zašto ih napasti? Oni su samo djeca”, kaže.
Neprofitna organizacija Svjetski program za hranu procjenjuje da glad prijeti 20 milijuna ljudi u Jemenu.
“Moje su kćeri umrle gladne, nisu ništa pojele. Sve sam im dao, cijeli svoj život, za njihovo odrastanje, poput bilo koga tko polaže sve svoje nade i snove u svoju djecu. Nedužni, jednostavni, osjetljivi i siromašni ljudi plaćaju cijenu. Nismo vidjeli da je rat pogodio ministre ili ljude iz visokog sloja. Samo one koji jedva mogu preživjeti”, rekao je.
UN-ov Ured Visokog povjerenika za ljudska prava raspolaže podacima da je u razdoblju od 2015. do 2019. godine ubijeno 7072 ljudi a 11.205 njih je ozlijeđeno, no vjeruje se da su brojevi još i veći.
Neki spominju i podatak o 69.000 tisuća ubijenih i to od 2016. godine.
Ovog učitelja žalosti mogućnost da su neki od njegovih prijašnjih učenika uključeni u ove sukobe.
“Čime sam to zaslužio? Moje oružje je obrazovanje. Tijekom svog života nisam imao ništa osim krede. Ja predajem djeci, a tisuće učenika maturiralo je pod mojim mentorstvom. Zalažem se za obrazovanje i učenje o dobrom društvu, ne samo za Jemen, već za dobro cijelog čovječanstva”, govori.
Sonya je odlučna da nastavi školovanje. Želi postati liječnica, i ljudima oko sebe dati “život i sreću”.
Ali svira lutnju koju je studirao u Adenu i pita se nije li njegov grad trebao biti mjesto sporazuma prekida vatre postignutog u Stockholmu prije nekoliko mjeseci?
“Ti neki ljudi pričaju o prekidu vatre a iznad nas lete dronovi 24 sata dnevno. Nebo je u rukama koalicije. Hoćemo li im ostaviti i zemlju ? Gdje ćemo ići? Jemen je naša zemlja. Nećemo nigdje otići, bez obzira što napravili. Čak i ako nas pokušaju izgladnjeti, nećemo se predati”, naglašava.