Sport
Kolumna: Zlatna lopta za Roberta Lewandowskog Odmah da razjasnim, niti sam fan Bayerna, niti pretjerano simpatišem Roberta Lewandowskog, ali prema njemu imam izuzetno visok stepen poštovanja, onakav kakav imam prema sportistima koje sam imao priliku gledati uživo i koji su me ostavili bez daha.

Odmah da razjasnim, niti sam fan Bayerna, niti pretjerano simpatišem Roberta Lewandowskog, ali prema njemu imam izuzetno visok stepen poštovanja, onakav kakav imam uglavnom prema sportistima koje sam imao priliku gledati uživo i koji su me ostavili bez daha. Ustvari, ja uvijek navijam protiv Bayerna, osim kada bi eventualno igrali protiv Intera. Ali nije to ona vrsta „simpatije“ kakvu ima Milorad Dodik prema reprezentaciji BiH, za koju bi navijao „samo kada igra protiv Turske“. Jednako toliko „simpatije“ kao prema Bayernu imam i prema Manchester Unitedu, Real Madridu i Barceloni. Nekada je tu bio i Milan. Valjda zato što ih smatram najvećim rivalima timu kojeg ja najviše simpatišem u evropskim ligama, Juventusu.

Imao sam tu sreću, ili nesreću s obzirom na navijačko opredjeljenje, da uživo posmatram revanš utakmicu osmine finala Lige prvaka za sezonu 2015/16. U Minhenu su igrali Bayern i Juventus, nakon što je u prvoj utakmici u Torinu rezultat bio 2-2. Legendarni košarkaš KK Bosna, a danas trener u košarkaškom timu Bayerna, Emir Mutapčić, pomogao je prijatelju i meni da dođemo do karata za spektakl na Allianz Areni koja je uvijek rasprodata danima prije ovako važnih utakmica. Nabavili smo karte za peti red na centralnoj tribini i imali priliku sa svega nekoliko metara udaljenosti od terena gledati neke od najboljih fudbalera na svijetu. Osjećaj sličan onom kada u sarajevskom Kamernom Teatru gledate „Žabu“ ili neku drugu vrhunsku predstavu. Sve se dešava na par metara ispred vas i u stanju ste da potpuno zaboravite na svijet oko sebe i uđete u taj drugi svijet koji je tu pred očima. Gledati utakmicu sa te pozicije na Allianz Areni ili naprimjer sa drugog ili trećeg nivoa stadiona San Siro/Giuseppe Meazza su dva različita sporta.

Na centralnoj tribini Allianz Arene omjer je bio otprilike deset navijača Juventusa na hiljadu navijača Bayerna. Juventus je na tribini iza gola imao podršku od nekoliko hiljada navijača, ali na centralnoj tribini tek poneki crno-bijeli šal i dres. To nas nije spriječilo da srčano proslavimo golove Pogbe i Cuadrada kojima je Juventus na poluvremenu vodio 0:2. A Nijemci ko Nijemci, niko nas nije ni pogledao. Prijatelj i ja na poluvremenu već lagano planiramo kako ćemo nakon utakmice nastaviti druženje sa simpatičnom grupom navijača iz Italije sa kojom smo proveli skoro cijeli dan po Minhenu „zagrijavajući se“ za spektakl. Sve ide po planu, „još samo da Juventus sačuva ovu dvojicu i da izdrži do kraja“.

A ta dvojica bili su Douglas Costa i Robert Lewandowski. Costa je valjda brži od svjetlosti i ima nevjerovatnu lijevu nogu. Nikada do tada, a ni do sada, nisam vidio nekoga ko je tako brz, i sa loptom i bez nje. A Lewandowski je posebna priča, nestvaran prvi dodir, kretanje, brzina, fudbalska inteligencija. Kada god bi dobio loptu u posljednjoj trećini terena bilo je opasno po gol Juventusa. Barzagli i Bonucci strašno su se mučili da uopšte budu blizu njega, Chiellini je bio povrijeđen i nije ga bilo na toj utakmici. Bili smo potpuno impresionirani igrom Lewandowskog, koji je nekoliko mjeseci prije te utakmice bio zvanično proglašen za četvrtog najboljeg igrača na svijetu u okviru dodjele „Zlatne lopte“. Više glasova od njega dobili su samo Messi, Ronaldo i Neymar.

 

 Juventus je trpio strašan pritisak kroz čitavo drugo poluvrijeme i sve vrijeme sam imao taj glupi osjećaj da će Bayern obavezno postići i drugi gol ako uspije dati prvi, ali isto tako je bilo jasno da samo Lewandowski i donekle Douglas Costa mogu ugroziti odlično organizovanu odbranu Juventusa. I tako je i bilo, nekih dvadesetak minuta pred kraj utakmice Douglas Costa nije bio kvalitetno markiran i imao je dovoljno vremena da uputi centaršut, a Robert Lewandowski je poslije sjajne kretnje ostao sam i glavom pogodio za 1-2. Navijači Juventusa prestali su postojati na Allianz Areni od tog momenta. Buka je bila nevjerovatna i svi su bili na nogama tražeći taj drugi gol kojeg je na kraju postigao Muller i odveo meč u produžetke. Juventus tu nije imao šanse, Bayern je igrao kao u transu i na kraju je završilo 4:2. Jedan od najvećih preokreta i jedna od najboljih utakmica u Ligi Prvaka ikada, 120 minuta čistog užitka. Na kraju utakmice, neka djevojka koja je sjedila iza nas u dresu Bayerna potapšala me po ramenu i na engleskom jeziku rekla nešto u smislu „i ne baš sjajan završetak večeri za tebe“. Odmahujući glavom samo sam uspio odgovoriti – Lewandowski.

Od tada uvijek pričam o Robertu Lewandowskom sa izuzetno mnogo poštovanja kada u društvu krenu priče i rasprave o najboljim fudbalerima današnjice. Iako sam imao priliku uživo gledati mnoge velike zvijezde, malo ko je na mene uspio ostaviti takav utisak kao on. Ono što izuzetno cijenim kod njega, između ostalog, je konstantnost. Ova sezona je njegova peta uzastopna na kojoj je postigao preko 40 golova. Skoro pa da na svijetu trenutno nema igrača koji je u stanju to uraditi, ako ne računamo dva vanzemaljca iz Argentine i Portugala. Lewandowski je trenutno u sezoni na brojci od 43 gola u 37 utakmica što je stvarno impresivno. Za vikend je protiv Fortune oborio još jedan rekord, postigao je gol protiv svake ekipe iz Bundeslige. Fortuna se nekako provlačila u prethodnih pet utakmica protiv Lewandowskog ali sada im nije bilo spasa, postigao je dva gola i dodao asistenciju.

U ovoj sezoni u kupu je na 3 utakmice postigao 3 gola, u Ligi prvaka na 6 utakmica dao je 11 golova, a u Bundesligi je u 27 mečeva pogađao 29 puta. Sa 43 gola ukupno trenutno je ubjedljivo najbolji strijelac u Evropi. Kylian Mbappe, Timo Werner i Ciro Immobile su dali po 30. Lewandowski daje gol na svakih 75 minuta u prosjeku i u tome je od njega bolji samo Erling Haaland ali na duplo manjem uzorku utakmica u ovoj sezoni. Lični rekord Lewandowskog po broju postignutih golova u jednoj sezoni je upravo 43, i jasno je da će taj rekord biti oboren jer je do kraja Bundeslige ostalo još pet kola, Bayern je u polufinalu Kupa Njemačke, a na ljeto nas očekuje i rasplet u Ligi Prvaka. Dakle u preostalih šest do deset utakmica treba postići bar jedan gol da obori lični rekord, a čvrsto vjerujem da na kraju može prebaciti i brojku od 50 golova u sezoni.

  

To bi moglo biti dovoljno za „Zlatnu loptu“, ali će ta odluka umnogome zavisiti od raspleta u Ligi prvaka, s obzirom da u ovoj godini nema velikih takmičenja za reprezentacije. Messi i Ronaldo individualno nemaju sezone kakve su imali nekih ranijih godina, bar za sada. Ronaldo je postigao 25, a Messi 24 gola, uz napomenu da prvenstva Španije i Italije tek trebaju da se nastave. Sportski analitičari smatraju da će Bayern imati možda i najveće šanse da ode do kraja u Ligi prvaka jer je Bundesliga prva počela sa utakmicama nakon pandemije korona virusa, i mišljenje je da će oni biti u optimalnoj formi kada se takmičenje nastavi. Bayern će skoro pa sigurno odbraniti titulu u Bundesligi, a i najveći su favorit da osvoje Kup Njemačke. Ako Lewandowski na kraju sezone osvoji i „Zlatnu kopačku“ za najboljeg strijelca u Evropi, onda će imati sve predispozicije da na kraju godine bude nagrađen „Zlatnom loptom“. Ako Bayern osvoji Ligu prvaka, dileme neće biti.

 

FACE TV vijesti u vasem email inboxu. Prijavite se na FACE Newsletter.