Sport
Kraj jedne ere Kraj Barcelonine ere, slijedi period tranizicije
#

Rijetko kad imamo priliku da svjedočimo utakmici kakvu smo sinoć mogli gledati u okviru četvrtfinala lige prvaka između Barcelone i Bayern Minhena. Spektakularna utakmica se mogla očekivati, ali onakvo ponižavanje katalonaca niko nije mogao da zamisli. Utakmica je mnoge podsjetila, na demonstraciju moći Njemačke protiv Brazila u polufinalu svjetskog prvenstva 2014. godine. 

Barcelona nije bila favorit

Po prvi put u zadnjih 10 i više godina Barcelona je ušla u samu završnicu lige prvaka bez statusa favorita. Na osnovu sezone iza nas, bilo je jasno da su Katalonci samo sjena one nevjerovatne ekipe koju smo gledali nevjericom prethodnih godina. Manchester City i posebno Bayern su trenutno klasa iznad Blaugrane, nešto što se nije moglo ni zamisliti a kamoli obistiniti ne tako davno. 

Ipak treba naglasiti da ovaj sunovrat Barcelone nije došao preko noći, već treću sezonu Barcelona ispada na izuzetno bolan način iz lige prvaka, nakon nevjerovatnih poraza od Rome i Liverpoola ovo poniženje od strane Bavaraca je bilo samo posljednja kap koja je prelila čašu. Prošlo je manje od 24 sata, a bijesni navijači Barcelone zahtjevaju promjene 'od glave do pete'. Era u kojoj je Barcelona bila najbolji evropski tim predvođen najboljim igračem na svijetu je gotova, a za navijače Barcelone slijedi period tranzicije kakav su u zadnjih par godina iskusili navijači Manchester Uniteda i Milana.

Predsjednički izbori ne mogu doći dovoljno brzo

Analizu Barceloninog kraha počinjemo od samog vrha. Barcelonina uprava već godinama se nalazi pod veikim kritikama navijača i legendi kluba, a izbori za novog predsjednika Barcelone ne mogu doći dovoljno brzo za silne kritičare. Era Bartomeua se uveliko može nazvati jednom od najlošijih u Barceloninoj bogatoj historiji. Ne toliko zbog rezultata, iako su i oni bili daleko ispod očekivanja navijača, već zbog činjenice da je u nekoliko godina bio zaslužan da se izgubi identitet kluba. 

Bartomeu je godinama bio kritiziran zato što je napustio tradiciju saradnje sa UNICEF-om u vidu glavnog sponzora na Barceloninim dresovima, zarad ogromne ponude koju je uputio Qatar Airways. To je označilo početak komercijalizacije kluba. Ipak ta promjena poslovnog smjera bi bila i prihvatljiva da se nije proširila na poslovanje cijelog kluba. Najviše se to osjetilo na Barcinoj slavnoj La Masiji, odnosno fudbalskoj akademiji. Akademija koja je godinama bila zavist fudbalskog svijeta zato što je proizvodila neke od najkvalitetnijih nogometaša na svijetu, je zapostavljena zarad ogromnih transfera već etabliranih igrača. 

  / 

Zadnji igrač iz Barcelonine akademije koji je postao redovan član prve postave je bio Sergio Roberto, a i on je to uspio tek nakon što mu je promjenjene orginalna pozicija i stil igre. Godinama se uprava Barcelone oslanjala na dovođenje igrača umjesto na razvoj mladih talenata. Kao posljedica Barcelona godinama gubi najveće talente iz la Masije.

Transferi Dembelea, Coutinha, Griezmanna, Umtitija, Vidala, Arthura pa sada i Pjanića dolaze pod lupu, jer se velika većina ovih transfera pokazala pogrešnima. Da ne govorimo o nekim relativno manjim transferima poput onog Malcoma, Firpa, Semeda i ostalih koji su došli pod ovom upravom. Mahom igrači koji se ne uklapaju u Barcelonin sistem i filozofiju igre,a s druge strane pola Evrope se otima za Barceloninim talentima poput Mirande, Alene, Sampera, Todiboa itd. 

Nakon sinoćnjeg debakla spominje se mogučnost da izbori za predsjednika Barcelone, koji su se trebali održati sljedećeg ljeta, mogu biti održani ove godine. Bartomeuu se kao najveći protivnik nameće bivši predsjednik Barcelone Joan Laporta. Laporta je bio na kormilu Barce kada su dovedeni Ronaldinho, Deco, Eto'o i kada je započeta renesansa kluba nakon par lošijih sezona početkom stoljeća. Laporta zagovara povratak starim vrijednostima kluba, a prvenstveno oživljavanje la Masije i osljanjanja na igrače iz vlastitog pogona.

Treneri: Barcelona nema rješenje od odlaska Luis Enriquea

Prvi problemi s kojim se ova generacija Blaugrane suočila su počeli sa odlaskom Pepa Guardiole prije osam godina. Tranzicija je u početku bila jednostavna i uspješna prvenstveno zahvaljujući pokojnom Titu Vilanovi. Vilanova je bio popularan među igračima i Barcelona je pod njim igrala možda i ljepši nogomet nego pod vodstvom Guardiole. Nažalost zbog zdravlja njegova karijera glavnog trenera Barcelone je potrajala samo godinu. 

Nakon njega je došao Tata Martino, Barcelona je pod njim bila blijeda sjena onog tima koji je harao sezonama prije, pa se uprava okrenula još jednoj klupskoj legendi - Luis Enriqueu. Ispostavit će se da je to bio posljednji kvalitetan potez uprave kada su treneri u pitanju.

Barcelona je pod Enriqueom osvojila devet trofeja u tri godine, i svoju posljednju ligu prvaka. Nakon što je Enrique otišao na klupu je sjeo Valverde,a  zatim i Setien i kraj Barcine ere je bio ozvaničen.

Tokom zadnje tri godine Barcelona nema viziju, nema identitet jer se uporno forsira neki hibrid sistema koji su funkcionisali pod Guardiolom u vrijeme Xavija i Inieste, a koji nije tipičan za Barcelonu. Zadnja dva trenera očigledno nisi uspjeli doprijeti do igrača što se najbolje može vidjeti po rezultatima u Evropi zadnjih godina. 

Agencija / 

Sada se spominju Pocchetino, Koeman, te prema željama igrača Xavi, a na nama je da vidimo da li ijedan od ove trojice može povesti Barcelonu kroz ovaj period tranzicije.

Barcelona živi i umire sa Messijem

Bez obzira na činjenicu da je jedan od najboljih igrača u historiji fudbala, staviti breme kluba poput Barcelone na leđa jednog igrača nije rješenje. Messi je svojom vanzemaljskom kvalitetom već godinama odlagao kraj ere Barcine dominacije. Čak i ove sezone Barca igrama nije baš pokazala da zaslužuje biti u 8 najboljih na tlu Evrope, ali je Messi još jednom pokazao zašto ga mnogi smatraju najvećim svih vremena. 

  / 

Pored Messija jedini igrač koji pokazuje napredak iz sezone u sezonu i kojem se ne može mnogo toga zamjeriti je golman Marc Andre Ter Stegen. Ter Stegen se polako razvio u ponajboljeg golmana na svijetu, iako se to ne bi dalo zaključiti na osnovu 8 pogodaka u njegovoj mreži na sinoćnjoj utakmici.

Ostatak ekipe mora proći kroz remont. Barcelona ima jednu od najstarijih ekipa u Španiji, a i u Evropi (ako gledamo najveće timove) i vrijeme je za smjenu generacija. Mnogi će reći da je ta smjena generacija trebala početi sa Xavijevim odlaskom i da se radi postepeno, ali sad je kasno. Izuzev dolazaka De Jonga, Lengleta i Dembelea većina Barceloninih pojačanja zadnjih godina se nije mogla smatrati zalogom za budućnost, a iskrcane su ogromne svote novca. Čak i ako uzmemo u obzir brojne povrede Dembelea, pred njim je i dalje budućnost s obzirom da su mu tek 23 godine. 

Dolazak Pjanića umjesto Arthura još je jednom natjerao navijače da se zapitaju šta zapravo radi uprava kluba. Odluka da se dovede Pjanić koji je zašao u tridesete umjesto mladog i perspektivnog igrača poput Brazilca mnogim navijačima nije dobro sjela. 

Na kraju treba biti pošten i naglasiti da nije sve tako crno u redovima Barcelone kako se čini. Ove godine su dva igrača iz Barcine akademije dobila šansu i pokazali da imaju kvalitet za Barcelonu. Riječ je naravno o Ansu Fatiju i Riqui Puigu. Vrijeme je da pored njih neki drugi dobiju šansu. Nakon sinoćnjeg debakla je i Pique najavio mogući odlazak, ukoliko će to otvoriti šansu nekom mlađem i trenutno kvalitetnijem.

Čini se da je pred Barcelonom dug period tranzicije

Na nama je da posmatramo šta će se desiti dalje, debakl protiv Bayerna je mnogima otvorio oči, i za nadati se da će uskoro Barcelonom puhati neki novi vjetrovi. Dok Barcelona prolazi kroz svoju tranziciju navijači će se nadati da klub neće zadesiti sudbina Milana.

FACE TV vijesti u vasem email inboxu. Prijavite se na FACE Newsletter.