U svom izlaganju Konaković je pobrojao ljekare i profesore za koje smatra da su na takav način napustili KCUS, pa je rekao: “Ismeta Gavrankapetanovića, Kacilu, Nabila, Veliju Zeliju, Kemu Dizdarevića… niz vrsnih ljekara koje, siguran sam, svi tražite, a ne možete ih više naći ni u KCUS-u, a ni na Medicinskom fakultetu…”.
Konakovićevim izjavama sa konferencije za medije i pričama o “strašnoj tiraniji” prof. dr. Sebije Izetbegović na KCUS-u i Medicinskom fakultetu preplavljeni su mediji. Međutim, kada su neki od tih ljekara odlazili sa Kliničkog centra, tadašnji kantonalni premijer Elmedin Konaković o njima je imao potpuno drugačije mišljenje ili u najmanju ruku nije krivio Izetbegović za njihov odlazak. Naprotiv, i on se pronašao među onima koje optužuju za odlazak ljekara. A to uključuje neke ljekare sa Klinike za ortopediju i traumatologiju, koji su se prethodno i njemu obraćali u vezi sa svojim statusom, kao i spomenutog Mirsada Kacilu, koji sada na desetom spratu Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš” ima privatni Centar za srce.
Prethodna rukovodstva KCUS-a, očigledno i ljekare i profesore, za koje se Konaković tobože bori, a za Izetbegović sada tvrdi da ih je “progonila”, ne tako davno nazivao je “hohštaplerima i lopovima”. Upravo u vrijeme kada su mediji na svakodnevnoj osnovi pisali o Kliničkom centru i navodnom “progonu” ljekara, Konaković je imao savim drugačije mišljenje. Pa je tako u jednoj od poruka generalnoj direktorici prof. dr. Izetbegović, svjestan da situacija nije takva kako se tvrdi, napisao:
– Ti si u KCUS-u popravila stvari koje su godinama lopovi i hohštapleri kvarili. Šta god da uradiš, malo će ti ljudi zahvaliti i čestitati. Oni odmah traže neke druge stvari da kritikuju, svi oponenti. Mi samo moramo biti korak ispred. Sad nas napadaju za odlazak ljekara, i za nedostatak nekih osnovnih materijala za rad. Kad utegnemo ovom reorganizacijom primarnu i sekundarnu, u KCUS-u treba da napravimo top tercijarnu. Zato i Zilha, i Samir, i ja naravno treba da pomognemo u ovim procesima. Ovo nije samo tvoja borba – napisao je tada Konaković.
