11.6 C
Sarajevo
29.03.2024

Danteov Pakao – groteskna slika politike

Malobrojna su umjetnička djela čiji utjecaj i poslije toliko vremena od nastanka ne jenjava kao što je Komedija Dantea Aligijerija, kasnije nazvana Božanstvenom. Sastavljena je iz tri dijela: Pakao, Čistilište i Raj.  Danteov Pakao je sveobuhvatna kritika društva, a možda i mapa političkog buntovništva vremena u kome je živio. Dante je duboko uvučen u politički život Firence s kraja 13. i početka 14. stoljeća. Sveta poema (kako mnogi zovu Božanstvenu komediju), predstavlja i pravu političku ispovijest, neku vrstu Danteovih memoara u stihovima. On je kao izgnanik živio van rodne Firence posljednjih dvadesetak godina života. Samim tim, ona može poslužiti kao politički vodič kroz mračne tunele historije srednjeg vijeka.

 

Gvelfi i gibelini

 

- OGLAS -

 

Dinastički sukobi iz Njemačke su se prelili u Italiju i jako su bitni za razumijevanje političke situacije tadašnje Firence, kao i Božanstvene komedije. Gvelfi, pristalice pape i gibelini, sljedbenici cara, su političke stranke čiji su nazivi upodobljeni na italijanski jezik, a vezani su za njemačke dinastije Velf i Hoenštaufen. Njemačka je širila svoj utjecaj i u Italiji, tako da je ova podjela zaživjela i na Apeninskom poluotoku. Gvelfi kojima je pripadao Dante, u Firenci su bili podijeljeni na dvije frakcije: Crni i Bijeli. Ove dvije struje su predvodile porodice Čerki (Beli) i Donati (Crni). Dante je bio pristalica Bijelih i kao njihov izaslanik išao kod pape Bonifacija VIII radi pregovora. Papa je bio njegov politički protivnik, podržavao je Crne, a političko-sektaški sukobi su doživjeli kulminaciju oko 1300, završivši se porazom Bijelih i Danteovim progonstvom.

 

Danteov Pakao i kritika društva

 

Danteov Pakao je podijeljen na devet krugova i predvorje, a u njemu su ilustrovane sve one ličnosti i činjenja koji se protive srednjovjekovnim svetonazorima, što religioznim, što svjetovnim.

Prvi krug, tj. limb, granica pakla, u kojoj obitavaju nekrštene duše, ukazuje na značaj krštenja za crkvu, na jedan dogmatski stav prema osobama koji su ostali lišeni ove svete tajne, iako možda njihovi životi svjedoče o dobroti koju su činili. Dante je u ovom dijelu postavio Platona, Homera, Cezara i još neke antičke ličnosti rođene prije nove ere. Najznačajnija figura iz limba, za ovo djelo je pjesnik Vergilije, tvorac Eneide, epa koji slavi legendarne prapretke Rimskog carstva i Italijana. On je Danteov vodič kroz pakao i veći dio čistilišta.

Drugi, treći, četvrti i peti krug su vezani za neke od sedam smrtnih grijehova (požuda, proždrljivost, pohlepa, gnjev), jedno od temeljnih kršćanskih učenja. Ovdje su smještene one historijske ličnosti koje je po Danteovom shvatanju, neumjerenost u ovim osobinama odlikovala do krajnosti (poput Kleopatre, Semiramide…).

Šesti krug je predviđen za heretike, protivnike Katoličke crkve, koje su zbog svojih odstupanja u shvatanja religije progonili i najstrožije kažnjavali. Osim njih, u šestom krugu se nalazi i Fridrih II, car Svetog rimskog carstva. Heretička učenja udaraju na same principe kršćanstva, stoga je i njihovo predstavljanje moralo biti u negativnom kontekstu.

Prevaranti i nasilnici reprezentuju sedmi i osmi krug: ubice, zavodnici, prostitutke, homoseksualci, simonijati (osobe koje kupuju crkvene privilegije)… Dante ovdje sreće Kajafu, pape Klementa V (avinjonski papa), Nikolu III i sve druge koje je mogao povezati sa ovim ponašanjima, a koji su na neki način bili oprečni i sa njegovim i sa vladajućim shvatanjima tog vremena.

 

 

Sintagma koja se ukorjenila u svakodnevnoj komunikaciji i postala simbol vrhunskog zla je deveti krug pakla. Ova najniža tačka svijeta oslikana je kao mjesto samog đavola, a u njemu svoju kaznu služe izdajice. Izdaja je bila vjerovatno najteži prijestup u srednjem vijeku. Od historijskih i mitskih ličnosti u devetom krugu su zatvoreni: Kain, Ptolomej, Juda Iskariotski, Brut i one ličnosti koje simbolišu izdaju kroz stoljeća, čije je ime sinonim za ovo nedjelo.

 

 

Kritika i dosljednost

 

Danteov politički program je utjelovljen u Božanstvenoj komediji, kao principi jednog velikog uma od kojih nije odustajao, ne želeći da se vrati u Firencu pod uslovima koje su mu nametnuli. Ostaje svjedočanstvo epohe koja je opisana i načela po kojima su tadašnji ljudi živjeli. Danteov Pakao predstavlja uporedni prikaz etičkih, pravnih i političkih normi koje su karakterisale tadašnju, ne samo Firencu i Italiju, nego i cijelu Evropu koja se razvijala pod skutima crkve i feudalnih vladara, a obrisi novog doba, renesanse, tek su bili na vidiku.

- OGLAS -

Pročitajte još

NAJNOVIJEFACE.BA