Smrt amerikanca Georgea Floyda je bio najnoviji u nizu potresa koji su nas pogodili u 2020-oj godini. Ne može se reći ni da trebamo biti iznenađeni u godini u kojoj je svijet bio na rubu trećeg svijetskog rata i u kojoj smo se susreli s najvećom pandemijom još od španske groznice.
Ipak protesti koji pune medijske naslove danima su drugačiji. Pandemija je potresla svijet jer nismo bili spremni i svijesni da nam se može dogoditi. Požari u Australiji ili najnoviji ratni pokliči na Bliskom Istoku su se mogli predvidjeti, ali niko nije mogao da pogodi srazmjere tih događaja. Protesti koji su pokrenuti širom SAD-a, a i šire, zbog policijske brutalnosti i rasizma su dio svakodnevnice i to je ono što ih čini drugačijima.
Ubistvo Floyda nije ni prvo ni posljednje u SAD-u gdje je policajac odlučio da ignoriše svoju dužnost zato što je neko bio druge boje kože. Rasizam širom svijeta nije novitet, i sve dok ga tretiramo kao takvog biće još ovakvih tužnih slučajeva.
Čuli ste i vi vjerovatno prethodnih dana komentare kako kod nas nema rasizma. To je još jedna u nizu mnogih laži o našem društvu u koje ljudi vjeruju. Čuli ste vjerovatno i one koji govore što nas se tiče smrt jednog čovjeka na drugom kraju svijeta, kada ljudi svakodnevno umiru od mnogih drugih problema.
Evo vam odgovor. Tiče nas se jer je ubijeno ljudsko biće samo zbog činjenice da izgleda drugačije. Bitno je i nama u Bosni i Hercegovini jer smo i mi ljudi, i jer mi bolje nego mnogi treba da razumijemo šta je brutalnost i šta znači kad umireš jer si drugačiji. Tiče nas se jer kad su ljudi sa Balkana otišli u Ameriku trbuhom za kruhom, zajednice koje su nas primile su bile one u St. Louisu, Chicagu i Atlanti. Zajednice gdje je dominantna crnačka populacija.
Martin Niemoller je bio veliki protivnik Hitlera i njegove politike, zbog čega je posljednjih sedam godina života proveo u koncentracionim kampovima, iza njega je ostao poznati citat, koji je više nego prikladan za današnje događaje.
Prvo su došli po Socijaliste, ja sam šutio – jer nisam bio Socijalista. Potom su došli po sindikalce, ja sam šutio – nisam bio sindikalac. Zatim su došli po Jevreje, a ja sam šutio – jer nisam bio Jevrej. Onda su došli po mene, i više nije bilo nikog ko bi digao glas za mene.
Na drugom kraju planete ljudi se bore za svoja prava, i umjesto što gledamo njihove proteste sa poluinteresom, trebamo da se divimo njihovoj hrabrosti i da naučimo od njih.
Da, i da podignemo glas dok još možemo!