Toni Kukoč i Dino Rađa dali su veliki intervju za kompaniju BSTN koja je u suradnji s Adidasom krajem prošle godine lansirala limitirani model tenisica u čast legendarne Jugoplastike.
Slavni splitski Žuti su 1989., 1990. i 1991. godine osvojili naslov prvaka Europe, a svoj veliki obol tim titulama dali su upravo Kukoč i Rađa.
U intervjuu su govorili o danima u Jugoplastici i kasnijim fazama karijere, a Amerikancima su pričali kako je bilo igrati košarku u Jugoslaviji, u malim dvoranama diljem zemlje.
Kišobranom ih hvatali za ruku
“U Šibeniku, Zadru ili Čačku su nas povlačili za dresove i pljuvali po nama. U NBA ligi je to ipak bilo nemoguće”, rekao je Rađa, a na njegovu priču nadovezao se Kukoč.
“Kad smo igrali u Čačku, upozorili su nas na jednog čovjeka u publici s kišobranom. Nismo na početku shvatili o čemu je riječ, ali smo onda vidjeli da taj čovjek, koji je sjedio blizu centra, drškom kišobrana igrače protivničke momčadi hvata za ruku. Namjerno su ostavili i otvorena vrata da se mi na protivničkoj klupi smrznemo. Svakakvi trikovi su tad bili u igri”, rekao je Kukoč i dodao:
“Jednom smo gubili kod kuće i netko je ugasio svjetla u dvorani kako bi se protivnici uplašili. Nakon pola sata tih petnaest ili dvadeset koševa razlike im ništa nije značilo jer nisu znali hoće li se vratiti živi. Zato, kad dođeš u NBA ligu, ne preplaši te kad netko viče: ‘Defense! Defense!’ U NBA ligi bi ove stvari koje smo mi u Jugoslaviji prolazili bile opisane kao teroristički napad.”
Lude uspomene vežu ih i za Grčku. Kukoč je tamo gostovao s europskim klubovima, a Rađa je od 1997. do 1999. igrao u Panathinaikosu.
Pakao u Grčkoj
“S Bennetonom smo jednom gostovali u Grčkoj i s tribina je doletjela boca crnog vina. Ja sam išao u kontru i onda mi je doletjela kovanica u oko. Sljedeće čega se sjećam je bolnica. Kad smo igrali protiv Panathinaikosa, nismo znali hoćemo li živi doći od svlačionice do autobusa. Gađali su nas kamenjem, zatrpali su autobus, ali to je tad bilo normalno”, rekao je Kukoč, a Rađa dodao:
“Grci su ludi. Kad smo se prije jedne utakmice zagrijavali, u dvorani je bila potpuna tišina. Nije nam bilo jasno o čemu je riječ, ali smo shvatili minutu prije početka utakmice. Odjednom je prema nama doletjelo 200 ili 300 jaja. Sat vremena trebalo je ljudima da očiste parket.”
