11.6 C
Sarajevo
29.03.2024

Ruski prsti u neobavezujućoj rezoluciji koja koči NATO put BiH

Konstatovao je ovo zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD-a Matthew Palmer, koji boravi u zvaničnoj posjeti našoj državi. SAD, naveo je, žele vidjeti da je postignut politički sporazum koji će omogućiti predaju ANP-a u Brisel, što je, kako je pojasnio, proces tehničke prirode i tu se ne radi o odluci o članstvu u NATO-u.

“Time se postiže da se pruža prilika NATO-u da se anagažuje s BiH u jačanju odbrambenog i sigurnosnog sektora. Ovdje se ne radi o odluci o članstvu u NATO savezu i ne želim reći da je to nešto više nego što ustvari jeste. Nadam se da će politički lideri u BiH biti u stanju da rade na tome i postignu dogovor koji će omogućiti BiH da preda dokument koji treba da bude prvi ANP”, rekao je američki diplomata u intervjuu bh. novinskim agencijama.

SNSD trasirao NATO put BiH

- OGLAS -

Iako je upućivanje ANP-a u sjedište Sjevernoatlantskog saveza stvar tehničke prirode, na ovom procesu lome se koplja formiranja izvršne vlasti na nivou BiH, što se reflektuje i na funkcionisanje najvišeg zakonodavnog organa – državnog parlamenta. Ukratko, država je blokirana više od osam mjeseci nakon oktobarskih izbora.

Istini za volju, treba napomenuti da NATO integracije izabranim zvaničnicima u BiH nisu došle kao “grom iz vedra neba”, već da je putu ka ovom vojnom savezu prethodio niz strateških koraka i odluka, o čemu su Vijesti.ba ranije izvještavale.

U tom kontekstu, nemoguće je izostaviti činjenicu da su trasiranju puta BiH ka NATO-u doprinijeli oni koji su danas najveći protivnici članstva u ovom savezu – vlast u RS predvođena SNSD-om.

Upravo je kadar ove stranke Nikola Špirić kao tadašnji predsjedavajući Savjeta ministara BiH 2005. godine potpisao Zakon o odbrani BiH, čiji član 84. obavezuje Parlament BiH, Savjet ministara BiH, Predsjedništvo BiH i sve subjekte odbrane da u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provode potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a. Zakon su u Parlamentu BiH podržali i predstavnici SNSD-a.

SNSD-ov Nebojša Radmanović, kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, u junu 2009. godine potpisao je formalni zahtjev BiH za MAP.

Takođe, pomenuti SNSD-ov dvojac bio je potpisnik ključnih sporazuma i dokumenata za intenziviranje saradnje BiH i NATO saveza, poput Sporazuma o pristupanju BiH NATO programu ”Partnerstvo za mir” i Sporazuma o razmjeni bezbjednosnih informacija sa NATO-om, zatim Inicijativnog dokumenta za intenzivirani dijalog između BiH i NATO.

Neobavezujuća Rezolucija o vojnoj neutralnosti

Danas, kada BiH treba iskoračiti ka NATO-u, makar to bilo konkretizovanje tehničkog procesa, SNSD je okrenuo ploču. Šta je bio povod da ova politička partija potpuno promijeni stav o članstvu u NATO-u ? Odgovor možda treba tražiti u intenziviranoj saradnji sa Rusijom, ali to je već druga tema.

Bilo kako bilo, četrnaest godina nakon stavljanja potpisa na Zakon o odbrani BiH i deset godina nakon potpisivanja zahtjeva BiH za MAP, zvaničnici SNSD-a i stranaka okupljenih oko njih oštri su protivnici članstva u Sjevernoatlantskom savezu. Žele vojnu neutralnost RS, pozivajući se na Rezoluciju koju je Narodna skupština RS usvojila u oktobru 2017. godine.

Narodna skupština RS ovom rezolucijom traži da svi organi i institucije RS provode ovu rezoluciju, te da je poštuju svi predstavnici iz RS u zajedničkim institucijama BiH, kao i predstavnici RS u međunarodnim organizacijama i forumima, kao i da prestaju da važe prethodno doneseni akti Narodne skupštine RS koji se odnose na punopravno članstvo u vojnim savezima.

No, ono što SNSD zaboravlja pomenuti u proklamovanju vojne neutralnosti jeste činjenica da Rezolucija entitetskog parlamenta nije pravno obavezujuća.

Poslovnik o radu Narodne skupštine RS u svom članu 184. ističe da se rezolucijom “ukazuje na stanje i probleme u određenoj oblasti društvenog života, utvrđuje politika koju treba sprovoditi u toj oblasti i daje smjernice za sprovođenje te politike, odnosno predviđaju mjere za njeno sprovođenje”.

Upravo se na ovaj poslovnički član pozvao i Ustavni sud RS, kada je 4. decembru 2017. godine donio rješenje po zahtjevu Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS za utvrđivanje vitalnog nacionalnog interesa u vezi sa Rezolucijom o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti RS, kako je puni naziv dokumenta na koji se SNSD poziva.

Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pri Ustavnom sudu RS, odlučujući o zahtjevu Kluba Bošnjaka, razmatralo je pravnu prirodu Rezolucije i pozvalo se na član 184. Poslovnika o radu Narodne skupštine RS, koji na gore navedeni način definiše rezoluciju kao akt entitetskog parlamenta.

Tada je konstatovano da osporena Rezolucija Narodne skupštine RS ne sadrži opšte pravne norme i da, shodno tome, nema obavezujući karakter, tako da po svojoj pravnoj prirodi ne predstavlja pravni već politički akt kojim se izražavaju politički stavovi Narodne skupštine RS.

Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pri Ustavnom sudu RS utvrdilo je u Rješenju da iz sadržaja Rezolucije proizlazi da se ovim aktom izražava politički stav Narodne skupštine.

“S obzirom na to da se Rezolucijom utvrđuje politika koju treba sprovoditi u određenoj oblasti i daju smjernice za sprovođenje te politike, odnosno predviđaju mjere za njeno sprovođenje, Vijeće je ocijenilo da Rezolucija ni po sadržini ni po formi nema karakter pravnog akta”, stoji u rješenju Vijeća za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pri Ustavnom sudu RS.

Šta je starije – Zakon ili Rezolucija?

Budući da se BiH kroz državni Zakon o odbrani obavezala na provođenje potrebnih aktivnosti za prijem u članstvo NATO-a, a Narodna skupština kroz Rezoluciju izrekla politički stav o vojnoj neutralnosti – dilema “Šta je starije – koka ili jaje” u ovom slučaju ne stoji.

Analizirajući pravna tumačenja, daleko izvan dnevnopolitičkih govora, stvari su posve jasne – Zakon o odbrani BiH je pravno obavezujući i za njegovo nepoštivanje predviđene su sankcije, dok Rezolucija Narodne skupštine RS nema pravno obavezujući karakter i predstavlja politički stav entitetskog parlamenta.

Da niži nivoi vlasti mogu zauzimati stav prema određenom pitanju, ali da nemaju nadležnost u ime BiH donositi odluke, potvrdio je nedavno i sam predsjednik SNSD-a i aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

“Niži nivoi, koji prema Ustavu BiH uključuju Parlament, Savjet ministara i entitete, mogu zauzeti stav prema određenom pitanju, ali nemaju nadležnost da u ime BiH donose odluke”, napisao je nedavno Dodik u opširnom pismu upućenom njemačkoj kancelarki Angeli Merkel i francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu, negodujući zbog činjenice da je na nedavni sastanak šefova vlada i predsjednika država u Berlinu nije pozvan on, već Denis Zvizdić, predsjedavajući Savjeta ministara BiH.

Zašto Dodik ima dvostruke aršine, pa se u jednom slučaju poziva na poštivanje viših nivoa vlasti, dok u drugom insistira na poštivanju dokumenata nižih nivo vlasti? Odgovor možda treba tražiti u intenziviranoj saradnji sa Rusijom, ali to je već druga tema.

- OGLAS -

Pročitajte još

NAJNOVIJEFACE.BA