“Vlasti Hrvatske su tvrdile da je njen nedavno potpisan radni ugovor bio fiktivan i da ona nije ni trebalo da počne da radi dok je bila pod tretmanom in vitro oplodnje“, navodi Sud u rješenju.
Sud je našao da hrvatske vlasti nisu dale dokaza o bilo kakvoj pronevjeri i da su implicitno iznijele stav da trudnice ne treba da traže zaposlenje, čime su ih, prema tužiteljici, diskriminisale.
Naglašavajući da odbijanje zapošljavanja ili priznavanja plaćanja vezanih za zaposlenje trudnoj ženi, na osnovu njene trudnoće, predstavlja direktnu diskriminaciju na osnovu spola, Sud je zaključio da razlika u tretmanu tužiteljice nije objektivno opravdana i predstavlja kršenje Konvencije o ljudskim pravima.
Njena žalba Evropskom sudu za ljudska prava registrovana je 28. oktobra 2015. godine. Presudu je donijelo sudsko vijeće od sedam sudija.
U objašnjenju slučaja, Sud navodi da je tužiteljica Hrvatica rođena 1975. godine bila pod tretmanom in vitro oplodnje 17. novembra 2009. godine, da je saznala da je trudna u decembru, a u međuvremenu je našla novo zaposlenje u jednoj firmi.
Bolovanje joj je određeno zbog komplikacija oko trudnoće, ali joj je odbijeno plaćanje trudničke nadokande pošto su vlasti smatrale da se ona zaposlila fiktivno samo da bi osigurala dobijanje plate za vrijeme trudnoće, kao i da nije ni mogla da radi u udaljenom gradu zbog IVF procedure.
Evropski sud za ljudska prava je zaključio da Hrvatska treba da plati podnositeljici tužbe 7.500 eura za nanijetu moralnu štetu i 1.150 eura na ime troškova, javlja Beta.