Nakon šest dugih godina, oporavka od neuspjeha dva više manje solidna izdanja, nakon previše sezona The Voicea, nekoliko usputnih hitova i suradnji, pop heroina, glas generacije Christina Aguilera a.k.a. Xtina, vratila se s novim albumom. Mali disclaimer za početak, album ne sjeda na prvu.
Možda ni na drugu ni treću.
Pjesme koje su isprva bile na ‘preskoči’, kasnije najviše zapinju. Međutim to ga i čini utoliko slađim kad prođe malo vremena i pjesme nađu put do našeg sjećanja. “Liberation” otvara istoimeni intro, odličan orkestrirani komad, koji će vrlo vjerojatno poslužiti i za otvaranje koncerata na nadolazećoj turneji, prvoj u otprilike desetak godina.
Koliko god dramatičan i fora intro bio, nešto tu ne štima. Nekako je pretužno i negativno za otvaranje albuma koji se zove “Liberation”. Sličan se ugođaj nastavlja i na pjesmi “Maria”. Stari duhovi. Neizbježna tema. Bez toga ništa. Bez toga se ne ulazi u studio očito. “Maria” je jedna od tih pjesama na albumu koje zapnu s vremenom, ali će se uvijek gledati kao nastavak jednog intra i nikad dospjeti u favorite. I naravno, biti dosadne slušateljima koji nisu fanovi i ne mare za Aguilerinu životnu priču.
Odlična “Sick of Sittin‘” fino priprema teren boljim pjesmama s albuma.
Arenske atmosfere, pokretačke energije i stihova, bit će pravi thrill na koncertima. Nakon slatkog intra “Dreamers” dolazi aktualni singl “Fall In Line”, suradnja s popularnom Demi Lovato koja pomalo iskače iz paštete zadnjih mjeseci. “Fall In Line” trebao je biti izuzeto obećavajuća, high-octane suradnja dva power house glasa industrije. Pjesme koja će učiniti i Christinin i Demin stožer fanova izuzetno ponosnima. To se donekle i ostvarilo. “Fall In Line” na jedno će vam slušanje biti genijalna, povezat ćete se, pjevati s njima, a na drugo prebaciti na zadnjem refrenu na sljedeću pjesmu jer sve postaje pomalo naporna.
Pojavljuje se dojam da se obje dale previše, ali brzo se prisjetiš da to i je u stilu Christine Aguilere. Ništa polovično, ništa suhoparno i naravno, apsolutno bez kompromisa. Popratni video, bio on još jedna reciklirana, cliché ideja, bazirana na previše pogledanih američkih akcijskih filmova ili samo odgovara poruci teksta, presudite sami.
Muziku podržava
U drugoj polovici albuma našlo se par zgoditaka. Tako “Right Moves” definitivno treba singl tretman. Totalno zarazan bass line momentalno osvaja. Vrckasta produkcija, zabavan flow i doprinosi Keidae te Shenseeae, talentiranih glazbenica podrijetlom s Jamajke, čine “Right Moves” definitivno najzabavnijim trenutkom Aguilerinog osmog albuma. Očekujem lagani sleeping hit. Tu je i genijalna “Like I Do” s GoldLinkom, ako ne i jedina pjesma koja može komercijalno ‘spasiti album’ u nadolazećim mjesecima, ako do sada izdani singlovi nisu bolje prošli.
Uz ostale na ovoj je pjesmi radio i Anderson .Paak iliti garancija za dobru stvar, čiji se album “Malibu” iz 2016. još nije ohladio. Slijedi “Deserve”, koja je nažalost jedna od tih koja ostaje na skip. Radi se o pjesmi koju je napisao sve popularniji MNEK, najpoznatiji po suradnji sa Zarom Larsson na hitu “Never Forget You”.
S obzirom na njegove dosadašnje pjesme, nije bilo za očekivati da njegova pjesma za Xtinu neće uspjeti, ali i to se dogodilo. U promotivnoj kampanji pred izlazak albuma, Aguilera je pomalo dosadno ponovila ‘hit pa balada’ šprancu izdajući “Accelerate” pa “Twice” kao promotivne singlove. Sretno je to što je “Twice” zaliječio sva početna razočaranja nakon “Accelerate”. A capella intro u pjesmu, toliko je hipnotizirajuć da ignoriraš i taj još jedan selfempowerment, samospoznajući tekst i prepuštaš se osvajajućoj, iako jednostavnoj melodiji i njezinom vanserijskom glasu.
Prokleto je što radio ne voli nove pjesme 30+ izvođača, ali ova će divna stvar doći do prave joj publike. “Accelerate” se s druge strane, na prvo slušanje jedan od njenih najlošijih singlova, slušanjem albuma penje među favorite. Zanimljiv put za jednu nezgodno složenu, providnu, ali sexy izravnu pop stvar s previše repera. Za produkciju je djelomično zaslužan Kanye West s kojim je Aguilera u tajnosti surađivala još prije izdavanja albuma “The Life of Pablo”.
West je surađivao i na pjesmi “Maria”. “Pipe” je pravo iznenađenje. Još jedan sexy mood, ali ovaj puta pun pogodak. Harmonična opuštajuća melodija ispod zabavnog R&B beata spaja se sa senzualnim Aguilerinim dionicama, brzim rečenicama i frazama. Back vokali su uvijek na pravom mjestu. Čak i polu rap dio XNDAa dobro sjeda. Nije singl materijal, ali opako dobro popravlja dojam albuma. Predzadnja stvar na albumu, “Masochist”, dovoljno je pjevna i ulazi u glavu, ali tijelo nekako odbija i taj tekst i taj stav. Popularno rečeno, pomalo ‘cringe’ moment albuma.
Zadnja skladba na albumu, balada “Unless It’s With You” samo je još jedan mali dokaz gdje se Christina osjeća k’o doma. Prekrasna prezentacija njenog glasa i vrlo emotivan tekst posvećen dugogodišnjem joj partneru i zaručniku Matthewu Rutleru.
Aguilerino oslobođenje od albuma na trenutke ne zvuči sasvim slobodno, iako kao i obično nije dodvoravala nazovimo to normama današnjeg popa. To u principu i je problem ovog albuma. Hoće li on naći mjesto i naići na razumijevanje kod današnje publike. Tematski su neki tekstovi doista teški, mrvicu recikliranih pogleda u prošlost, ali nije joj za zamjeriti. Album je kraći od prošlih, što je ovaj puta dobra odluka, jer nije lako probavljiv. Nekoliko malih uvoda kroz album isto nisu potrebni, ali navikli smo da ih uvijek ubacuje. Nadalje, teško je voljeti umjetnike koji se toliko obnavljaju, inoviraju i mijenjaju iz razdoblja u razdoblje, od izdanja do izdanja.
Rijetkima je to uspjevalo kao kraljici popa, Madonni. Zadržavati fanove iz desetljeća u desetljeće. Aguilerine su transformacije bile žestoke, beskompromisne, što imidžem, što zvukom. “Liberation” je kao svojevrsni pokušaj usidrenja, kao što sam naslov kaže, oslobođenje, ali nadao sam se da će to isto oslobođenje biti kreativnije. Idejno i glazbeno, “Liberation” teško konkurira legendarnom “Stripped” ili osebujnom “Back To Basics” bez obzira na velike razlike u zvukovima što smanjuje mogućnost usporedbe, prenosi muzika.hr
Konačno, kad se sve zbroji i oduzme, jedno ostaje sigurno. “Liberation” je 110% Aguilerin album na kojem se čuje i prepoznaje čija je bila zadnja. Njezina. Album zrači borbenom energijom, samouvjerenošću, već uobičajenim polurazjarenim Christininim izričajem, osjećajem za detalje, harmonije i za uistinu dobar pop.
- OGLAS -