Katastrofalna eksplozija u luci u Bejrutu u kojoj je poginulo najmanje stotinu ljudi, više tisuća ih je ozlijeđeno, a bez krova nad glavom ostalo ih je oko 300.000, pokrenut će cijeli lanac događanja i gotovo sigurno mogu se očekivati prosvjedi, nasilje i eskalacija sukoba u Libanonu – smatra iskusni novinar Večernjeg lista Hasan Haidar Diab, inače rođeni Libanonac.
Svijet je šokirala eksplozija većih količina amonijevog nitrata, uskladištenog u bejrutskoj luci, no posljedice ove nesreće mogle bi biti znatno dublje i ozbiljnije od materijalnih, procijenjenih na tri do pet milijardi dolara.
‘Ovo se dogodilo u najnezgodnije vrijeme jer je Libanon već opterećen svakodnevnim prosvjedima i sukobima vjerskih i etničkih skupina, katastrofalnom ekonomskom situacijom i političkom nestabilnošću. Nakon početnog šoka i nevjerice sasvim sigurno slijedi val nezadovoljstva i eskalacija sukoba’, kaže Haidar Diab za tportal. Vlasti ove države u srijedu su proglasile izvanredno stanje na dva tjedna za grad Bejrut, a u kućni pritvor stavljeni su svi dužnosnici luke koji su bili zaduženi za nadzor skladišta i sigurnost. Sugovornik tportala predviđa kako će se odvijati potraga za odgovornima za ovu tragediju.
‘Pitanje je hoće li se ikada otkriti je li riječ o nemaru, ljudskoj grešci ili nečemu trećem – osobno držim da neće jer su direktori luke sasvim sigurno postavljeni od strane jedne stranke ili jedne njene frakcije. Ako i dođe do suđenja, stranka i frakcija organizirat će prosvjede i neće doći do presude. Na djelu je teški klijentelizam, političko kadroviranje i slabost sustava. Prosvjedi se organiziraju čak i za optužene teroriste koji su se vratili s ratišta u Iraku i Siriji, pa oni bivaju pušteni’, objašnjava Haidar Diab. Svijet će, predviđa, još nekoliko dana biti pod dojmom humanitarne katastrofe u kojoj je 300 tisuća ljudi ostalo bez svega – čak i on je, kaže, primio stotine i stotine poziva kojima se nudi pomoć – no uskoro će se sve zaboraviti, dok će Libanon tonuti sve dublje.
‘Bejrutu se dogodila velika tragedija, ali najveći strah je od onoga što slijedi. Ovo je samo benzin koji je doliven na vatru. Situacija nikad nije bila gora, a dogodio se još i ekonomski raspad praćen potpunim kolapsom bankarskog sustava, pa ljudi ne mogu dobiti ni svoju štednju u devizama. Tko zna u kojem smjeru ovo može ići’, nastavlja Haidar Diab.
Njega osobno sve podsjeća na 1975. godinu i početak višegodišnjeg krvavog građanskog rata, kada su svjetske sile i Izrael naumili uništiti PLO s uporištem u Libanonu. Sada, kaže ovaj novinar, u sličnoj poziciji imamo Hezbolah – s time da je ova organizacija nikad jača i naoružanija s uporištima na jugu Libanona, ali i u Siriji. Izrael, smatra on, nikada nije bio više ugrožen.
‘Ali ni on ni SAD ne mogu poraziti Hezbolah klasičnim načinom, nego eventualno izazvati građanski rad kojim bi ga oslabili. Nažalost, u Libanonu se prelamaju interesi brojnih sila – od Irana i Saudijske Arabije do Amerike, zemalja koje imaju svoj utjecaj – i moguće je da će svatko od njih nastojati nametnuti neku svoju agendu. Kao problematičan trenutak i potencijalni okidač za eskalaciju nemira spominje se skora haaška presuda četvorici pripadnika Hezbolaha optuženih za atentat na libanonskog premijera 2005., koja je trebala biti izrečena ovog petka pa je nakratko odgođena.
Haidar Diab ipak posebno naglašava negativnu ulogu Saudijske Arabije pod vodstvom Mohameda Bin Salmana, koja potiče međunacionalne i međuvjerske sukobe, za razliku od Izraela koji se u prvim trenucima nakon eksplozije stavio na raspolaganje i ponudio pomoć.