Netko će morati platiti zapljenu 17,5 tona kokaina. Netko će zbog ovoga morati umrijeti. Sigurno postoji nekoliko osoba koje će šefovi okriviti za propast posla i oni će morati platiti glavom – poprilično točno, kako sada ispada, u lipnju 2019. prognozirao je Pedro Janer, bivši visoki dužnosnik DEA-e.
Dobio 50.000 eura
Izjavu je tada dao američkim medijima koji su se raspisali o zapljeni 17,5 tona kokaina, vrijednog 1,3 milijarde dolara. Droga je 18. lipnja 2019. nađena na brodu MCS Gayane, koji je bio usidren u luci u Philadelphiji, i to nakon što su tamošnja policija i carina primijetile anomalije na sedam brodskih kontejnera. Brod je plovio iz Čilea za Nizozemsku, među posadom je bilo nekoliko Crnogoraca, a neki su od njih uhićeni. Jedan od uhićenih odmah je priznao da je za utovar kokaina na brod dobio 50.000 dolara. S obzirom na to da je bila riječ o najvećoj zapljeni droge u povijesti američke carine i Obalne straže, u istragu oko krijumčarenja droge uz DEA-u uključio se i FBI. A taj isti FBI se, prema pisanju grčkih medija, sada zainteresirao i za istragu likvidacije Igora Dedovića, visokopozicioniranog pripadnika škaljarskog klana koji je 19. siječnja zajedno sa Stevanom Stamovićem ubijen u jednom atenskom restoranu.
Naime, kako pišu grčki mediji, postoje naznake da je Dedović bio umiješan u pokušaj krijumčarenja 17,5 tona kokaina koje su nađene u Philadelphiji. A po nepisanim pravilima svih mafija svijeta, ako je bio umiješan u nabavu i distribuciju droge vrijedne 1,3 milijarde dolara, onda je svakako bio i odgovaran što droga nije došla na krajnje odredište, odnosno što su je američka policija i carina otkrile i zaplijenile. Gubitak tolike količine droge bez sumnje je velik udarac za izvornog vlasnika droge, a to je najvjerojatnije neki južnoamerički narkokartel. No to je i još veća greška onih koji su odgovorni za nabavu i distribuciju droge pa samim tim i za zaradu, a greške, bile one male ili velike, u svijetu organiziranog kriminala skupo se plaćaju.
Otkriće grčkih medija baca novo svjetlo u istrazi oko ubojstva Dedovića i Stamovića te će zasigurno biti jedan od tragova koji će se slijediti. Osim toga, to otkriće savršeno se uklapa u upozorenja europskih policijskih agencija kako posljednjih godina južnoamerički karteli sve agresivnije ulaze na europsko tržište droge, što dovodi i do sve krvavijih i brutalnijih obračuna među pripadnicima raznih narkoklanova koji se bore za tržište na kojem se godišnje obrne oko 30 milijardi eura. Toliko, naime, prema procjenama Europola, Europljani godišnje potroše na drogu. Droga je bez sumnje i motiv koji je života stajao Dedovića i Stamatovića, no sada je pitanje jesu li ubijeni u bespoštednom ratu dva crnogorska klana ili je nalog za njihovu likvidaciju došao s nekog višeg mjesta, odnosno od nekog crnogorskog capo di tutti capi.
Smrtonosni Balkanski ratnik
Tko bi taj capo mogao biti, za sada je prilično nejasno jer oni koji su ranije bili ili mogli biti na tom tronu, odavno su u zatvoru. Riječ je o Luki Bojeviću, čovjeku za kojeg se smatra da je zasjeo na čelo zemunskog klana, nakon što je prvobitna postava te zločinačke organizacije demolirana u policijskoj akciji Sablja, te Darku Šariću, nekada najjačem narkobosu na području Srbije, Crne Gore pa i šire. I jedan i drugi već su dulje vrijeme u zatvoru, Bojević u Španjolskoj, a Šarić u Srbiji. No činjenica da su u zatvoru ne znači i da su lišeni ikakvog utjecaja u krvavim obračunima koji od 2014. tresu Crnu Goru i Srbiju pa i Europu.
Uostalom, obojica su Crnogorci, a Bojević je uz to vrlo otvoreno odabrao stranu u obračunima škaljarskog i kavačkog klana. Zna se da on podržava Škaljare, a tu svoju odluku i sam je skupo platio jer su mu u krvavom ratu koji od 2014. bjesni po ulicama crnogorskih, srbijanskih i europskih gradova, za sada ubijeni brat, odvjetnik i kum. Što se Šarića tiče, barem javno nije poznato je li i on odabrao stranu, no posao kojim se bavio prije nego što je zatvoren ostavio je krvavi trag u svim zemljama bivše Jugoslavije. Šarić je čovjek zbog kojeg je američka DEA pokrenula akciju Balkanski ratnik, i to nakon što je u moru kod Urugvaja uhvaćen hrvatski državljanin Anastazije Martinčić. “Pao” je s jahtom na kojoj su bile gotovo dvije tone kokaina, a DEA je kao osobu koja je organizirala nabavu i plaćanje te droge označila upravo Šarića.
Nakon što je Martinčić uhićen, Balkanski ratnik počeo je ostavljati krvavi trag po zemljama bivše Jugoslavije, zbog kokaina živote je izgubilo 20-ak osoba, a neki od njih, poput Cvetka Simića, ubijeni su na vrlo brutalan način. Simićevo je tijelo 2010. raskomadano i obezglavljeno nađeno u zagrebačkom jezeru Jarun, a tko ga je ubio, nepoznanica je i danas. Kao što je uglavnom nepoznanica i tko je likvidirao ostalih 20-ak “junaka” crnih kronika koji su ubijeni tijekom Balkanskog ratnika. Taj bespoštedni narkorat trajao je do ožujka 2014., kada se Darko Šarić, oko kojeg se obruč sve više stezao, odlučio predati srbijanskoj policiji. U trenutku kada je dospio u beogradski zatvor, Šarić je bio čovjek koji je na trgovini drogom zaradio i legalnim ulaganjem u nekretnine, mahom u Srbiji i Crnoj Gori, oprao oko četiri milijarde eura.
Njegovo utamničenje donijelo je promjene u kriminalnom podzemlju jer je primat u trgovi drogom preuzeo kriminalni klan iz Kotora. Jedno su vrijeme kontrolirali ne samo trgovinu drogom u Crnoj Gori i Srbiji, već su pod sobom imali i sav promet koji se kretao tzv. balkanskom rutom. Bili su poznati po dobrim vezama s južnoameričkim kartelima te po mogućnosti da iz bilo koje zemlje Južne Amerike u Europi dostave goleme količine visokokvalitetnog kokaina. A onda je 2014. u do tada jedinstvenom klanu nastao krš i lom, koji traje do danas. Problem je nastao kada je iz jednog stana u Valenciji nestalo 200 kilograma kokaina, a drogu je navodno uzeo pripadnik klana, nezadovoljan načinom na koji se klan brinuo o njegovoj obitelji dok je bio u zatvoru.
Nestanak kokaina doveo je prvo do podjele klana na Škaljare i Kavače, a zatim i do bespoštednog rata čija je prva žrtva bio Goran Radoman koji je u veljači 2015. likvidiran u Beogradu. U krvavim obračunima živote je do sada izgubilo 40-ak osoba, a među njima i petero nevinih građana koji su se u krivo vrijeme našli na krivom mjestu. Dedović i Stamović zadnji su ubijeni, no zasigurno nisu posljednje žrtve u ratu koji policije Srbije i Crne Gore nisu u stanju okončati. Taj se rat prelio i na ulice europskih gradova, a dva crnogorska mafijaška klana nemoćnim policijskim snagama sve više izgledaju kao mitska Hidra – svaki put kada joj odsiječeš jednu glavu, narastu joj dvije nove.