Pripadnici ujgurske turske zajednice protestiraju kod kineskih diplomatskih predstavništava u Turskoj sa zahtjevom da saznaju istinu o sudbini njihove rodbine nastanjene u kineskoj Autonomnoj pokrajini Xinjiang, javlja Anadolu Agency (AA).
Među ujgurskim Turcima koji ne mogu stupiti u kontakt i ne znaju ništa o sudbini svojih porodica u Xinjiangu su Habibullah Kuseni i Abdurresit Celil Karluk.
Svršenik Fakulteta islamskih nauka Habibullah traga za informacijama o 40 rođaka u Xinjiangu, a u razgovoru za AA je kazao da se nakon studija iz Jemena vratio u Xinjiang. Tokom osam godina u toj regiji je bio pritvaran sedam puta.
“Zatvarali su me i tukli bez ikakvih optužbi, isključivo zato što sam teolog. Govorili su mi da sam terorist. Jedan policajac, etnički Ujgur, mi je rekao da će me Kinezi uništiti ako ne napustim Xinjiang te sam 2009. godine stigao u Siriju. Djeca su mi tamo naučila arapski i 2012. godine smo doselili u Tursku“, kazao je Kuseni.
On duže od četiri godine nema nikakvih informacija o sestrama, braći i još blizu 40 članova porodice koji su ostali u Xinjiangu.
“Prije dva mjeseca sam našao majku kako nešto piše, a nikada ranije nisam vidio da je to radila. Rekla mi je da piše imena naših 40 članova porodica koji su u koncentracionom kampu. Ona svake noći plače i klanja namaz. Tri kćerke i sina nije čula već četiri godine i ne zna jesu li uopće živi“, kazao je Kuseni.
Kuseni je dalje kazao da je preko posrednika saznao da mu je mlađi brat osuđen na 17 godina zatvora jer su ga kineski policajci uhvatili kako klanja namaz u svom restoranu u Xinjiangu. Dodao je da mu je brat prvo osuđen na sedam godina zatvora, a da mu je kazna povećana za dodatnih deset godina robije nakon što su u policiji shvatili čiji je brat.
Saznao je Kuseni preko nekih poznanika da mu je i zet osuđen na 12 godina zatvora, ali ne zna šta mu se stavlja na teret.
Kuseni se u kineskoj ambasadi u Ankari i konzulatu u Istanbulu raspitivao za svoju porodicu u Xinjiangu i saznao je da su mnogi u pritvoru pod optužbama za terorizam.
“Kinezi nas optužuju da smo teroristi. Ne otkrivaju nam ništa o rođacima. Znamo da su u koncentracionim kampovima, ali ne znamo na kojoj su lokaciji i kako su“, kazao je Kuseni.
On trenutno drži predavanja za 40 djece u Turskoj koja ne znaju da li su im očevi živi ili u kampovima u Xinjiangu.
Profesor međunarodnih odnosa na Fakultetu ekonomskih i upravnih nauka na Univerzitetu “Haci Bayram Veli“ Abdurresit Celil Karluk je također ujgursni Turčin koji duže od četiri godine nije kontaktirao sa majkom, braćom i drugom rodbinom u Xinjiangu.
Tokom akademske karijere Kerluk je predavao na univerzitetima u Kini, SAD-u, Australiji i Turskoj, a 2014.godine je u Tursku doveo i mlađeg brata iz Xinjianga kako bi ispunio očevu oporuku i odveo brata na hodočašće Hadža.
“Baš kada je trebao krenuti iz Turske na hadž, policija je izvršila raciju u njegovoj kući u Xinjiangu i naredila mi da se hitno vrati i on se nakon toga direktno vratio u Kinu. O tom bratu nisam ništa čuo još od jula 2014. godine. Tri godine kasnije sam od nekih ljudi čuo da je u koncentracionim kampovima mučen, a da su mi i druga braća i sestre završili u tim kampovima“, kazao je Karluk.
Karlukova majka je rođena 1938. godine i posljednji put je s njom telefonom razgovarao prije četiri godine.
Pokušao je Karluk iskoristiti i privatne veze u akademskoj zajednici, ali ni tako nije uspio doći do informacija o sudbini njegove porodice i porodice njegove supruge u Xinjiangu.
“Majčin glas sam zadnji put čuo 2017. godine na nevruz. Nazvao sam je, a ona mi je kratko rekla da spustim prokletu slušalicu jer je policija ponovo ušla u kuću i vrši pretres. Nikad više nisam čuo nikoga od rodbine u Kashgaru. Dodatno nas uznemiravaju vijesti o sistematskom zlostavljanju, silovanju, trgovinom organima i ubijanju Ujgura u Xinjiangu“, kazao je Karluk.
Nakon brojnih upita, Karluk je od kineskih diplomatskih predstavništava u Turskoj dobio informaciju da mu je jedan brat pretrpio moždani udar i da je paraliziran, a da mu majka boluje od Alzheimerove bolesti i da ne može govoriti.
“Za drugu braću sam čuo da su u zatvoru jer ih terete za povezanost s terorizmom. U Kini je dovoljno da kažete es-selamu alejkum da biste bili optuženi za terorizam, dovoljno je samo da kažete da ste musliman ili pak samo da pustite bradu“, kazao je Karluk.
Autonomna pokrajina Xinjiang je najveća kineska pokrajina u kojoj dominantno živi muslimansko stanovništvo koje čine pripadnici turkijske zajednice Ujguri i etnički Kazahstanci.
Kineske organizacije za zaštitu ljudskih prava već neko vrijeme pokušavaju međunarodnoj zajednici ukazati na problem ujgurske zajednice u Xinjiangu u kojem su milioni ljudi zatvoreni u “logore za preobražaj i doedukaciju”.
I međunarodna organizacija Human Rights Watch (HRW) je u ranijem izvještaju navela kako je mnogo ljudi u Xinjiangu u protekle dvije godine završilo u pritvoru u takozvanim centrima za političku edukaciju, a riječ je o osobama koje su vlasti ocijenile opasnim i protiv njih naredile takozvano preventivno policijsko djelovanje.
Evropska unija je izrazila zabrinutost zbog postojanja tih centara i to je jasno prenijela kineskim zvaničnicima na sastanku Dijaloga o ljudskim pravima.
Zvanični Peking negira postojanje takvih logora u Xinjiangu, a iz Ministarstva vanjskih poslova Kine tvrde da je riječ o centrima koji se koriste isključivo za stručno obrazovanje.