“Zovem se Alen Muhić. Dolazim iz Goražda, malog grada smještenog na obali Drine u istočnoj Bosni. Rođen sam 1993. godine u najgore doba rata, kada nije bilo ničega što ljudima treba. Nije bilo struje, nije bilo vode, nije bilo hrane, nije bilo topline i ljubavi, nije bilo nade. Majka me je ostavila dva dana nakon mog rođenja i otišla je za svojim životom. Moj biološki otac je čovjek koji nije osuđen za ratni zločin silovanja. Usvojen sam od strane domara u bolnici u kojoj sam rođen”, rekao je Alen Muhić u Sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.
Kako je kazao, porodica Muhić se usudila usvojiti ga.
“Dijete koje je plod silovanja. To su ljudi koji su mi pružali bezuslovnu ljubav sve ove godine. Ljudi koji me gledaju kao svoje rođeno dijete. Ja se nikada nisam osjećao usvojenim, a znao sam da sam usvojen. Danas sam sretan što slobodno i s ponosom mogu pričati o sebi i svojim najdražim, bez trunke srama, nisam se dao zarobiti u oklop žrtve i tako ostati trajno u stanju bespomoćnosti i čekati nečiju milostinju”, rekao je Muhić.
Borac je, istakao je, po prirodi.
“Volim ljude, volim život. Otac sam trogodišnjeg sina i suprug. Radim u bolnici u kojoj sam rođen, u bolnici u kojoj sam ostavljen od strane biološke majke, u bolnici u kojoj sam usvojen. Aktivista sam i predsjednik skupštine udruženja ‘Zaboravljena djeca rata’. U našem udruženju ima djece iz različitih etničkih grupa. Ali, mi smo jedno. Mi smo braća i sestre. Nas ne zanimaju međuetničke podjele. Mi smo jedno. Mi se volimo i pomažemo”, poručio je Muhić.
Moj biološki otac je čovjek koji nije osuđen za ratni zločin silovanja, rekao je u obraćanju u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku Alen Muhić, dijete silovane majke, rođen ratne 1993. godine u goraždanskoj ratnoj bolnici.