9 C
Sarajevo
20.04.2024

Evo što će se desiti ako SAD i Iran krenu u rat (VIDEO)

Uposljednjih mjesec i po dana cijeli se svijet pita ide li Amerika u rat s Iranom i kako će to izgledati ako zarate ove dvije zemlje? Počinje li Treći svjetski rat?

To je razumljivo pitanje. Trumpova administracija tvrdi da je napad na Iran ‘neizbježan’, optužujući Teheran za napade na tankere na najvažnijem naftnom putu na svijetu – u Hormuškom tjesnacu. Iran je u međuvremenu svojim saveznicima rekao da se i oni pripreme za rat i da će se prestati pridržavati nuklearnog sporazuma koji su potpisali 2015., a iz kojeg je Trumpova administracija jednostrano istupila 2018.

Takav razvoj događaja, u kombinaciji s porastom ‘jastrebova’ u američkoj vladi, kao što je savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton i državni tajnik Mike Pompeo, doveli su do širenja straha da je sukob neizbježan.

- OGLAS -

No, portal Vox smatra da ima mjesta optimizmu. Kako pišu, trenutačno se čini prilično nevjerojatnim da bi totalni rat bio na vidiku iako se razmatraju ograničene akcije do kojih nije došlo uglavnom zato jer Trump i američki saveznici to ne žele. A ne želi ni Iran.

No situacija je još uvijek vrlo napeta, a prostor za pogreške i pogrešne procjene na obje strane i dalje je visok.

Što se tačno događa? Kako je do toga došlo, i zašto je sve eskaliralo tako naglo, te kako bi izgledao rat s Iranom? Evo odgovora na nekoliko važnih pitanja:

1) Što se zapravo događa?

Trenutna kriza započela je 5. maja, kada je savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton najavio da da SAD šalje nosač zrakoplova i bombardere u Perzijski zaljev kao odgovor na “brojne uznemirujuće i eskalacijske indikacije i upozorenja” prijetnji iz Irana.

Taj potez, rekao je Bolton, bio je namijenjen “slanju jasne i nepogrešive poruke iranskom režimu da će svaki napad na interese Sjedinjenih Država ili na one naših saveznika dobiti odgovor nepopustljivom silom.” Rekao je da SAD “ne traži rat s iranskim režimom “, dodao je, ali ‘u potpunosti smo spremni odgovoriti na svaki napad, bilo da dođe od iranske produžene ruke, bilo korpusa Islamske revolucionarne garde ili redovnih iranskih snaga.“

Tada je bilo nejasno točno što je ta obavještajna služba rekla, ali izvještaji sljedećih dana pružili su malo više jasnoće. Iran je očito namjeravao gađati američke vojne snage u Iraku i Siriji ili čak koristiti bespilotne letjelice protiv Amerikanaca na ključnom plovnom putu u blizini Jemena. Bilo je informacija da je Iran stavio krstareće rakete na brodove i tako pojačao strahove da bi mogli napasti brodove američke ratne mornarice.

Težina obavještajnih podataka ostaje dvojbena, a neki kažu da Bolton i drugi napuhuju prijetnju. Ono što nije sporno je da je američki odgovor dramatično povećao napetost između dviju zemalja – a niz naknadnih događaja samo je pogoršao stvari.

8. maja, tri dana nakon Boltonove izjave, iranski predsjednik Hassan Rouhani najavio je da njegova zemlja neće poštivati dijelove nuklearnog sporazuma iz 2015. ako europski potpisnici sporazuma ne pruže Iranu financijsku pomoć u roku od 60 dana.

 
Naime, Rouhani je kazao kako će Iran početi skladištiti ekstra nisko obogaćeni uran i tešku vodu, onu koja se koristi u nuklearnim reaktorima, a može se koristiti za proizvodnju nuklearnog oružja, te da će obogatiti uran do prethodno zabranjenih razina.

Sve te radnje i dalje su zabranjene sporazumom, u kojem Iran, kao i neke europske sile, poput Rusije i Kine, još uvijek sudjeluju. Međutim, odluka Teherana, koju je poslao nekoliko dana ranije, došla je tačno godinu dana nakon što je Trump izašao iz sporazuma.

Rouhani se pobrinuo da sve ne eskalira pa je poručio da ‘put koji smo izabrali nije put rata nego put diplomacije’.
 
Ipak, to je postavilo temelje za potencijalno sučeljavanje: Trumpova administracija ne želi da Iran dobije nuklearno oružje, Rouhani je poslao dvosmislenu poruku, a uz prijetnju sile koja je visila nad svime, rasla je šansa za pogrešnu procjenu.
 
Ali nije se tu stalo. Četiri dana kasnije oštećena su četiri naftna tankera u napadima blizu Hormuškog tjesnaca, vitalnog plovnog puta koji je agresivno nadzirao Iran i kroz koji se prevozi trećina svjetskog ukapljenog plina i gotovo 20 posto svjetske nafte.
 
Dva naftna tankera pripadala su Saudijskoj Arabiji, a jedan je pripadao Ujedinjenim Arapskim Emiratima – obje zemlje koje su najveći iranski neprijatelji i prijatelji SAD-a. Četvrti je bio u vlasništvu norveške tvrtke. Veleposlanici UN-a iz UAE i Saudijske Arabije, te Norveške su prije dva tjedna izjavili da je šteta nastala nakon što su se koristili ronioci za postavljanje mina na velike brodove. Diplomati nisu izričito naveli Iran kao krivca, ali su SAD okrivile Iran za sabotažu.
 
Iran je porekao bilo kakvu umiješanost. No, dan nakon napada, šijitski pobunjenici iz plemena Huti, pod okriljem Irana u Jemenu su pokrenuli napad na saudijski naftovod, a jedan od najviših iranskih vojnih čelnika rekao je milicijama u Iraku da se pripreme za rat, potaknuvši SAD da potkraj svibnja evakuiraju dio osoblja iz veleposlanstva u Bagdadu, te konzulat u Erbilu.

Onda, prošlu sedmicu,  dva su naftna tankera u Omanskom zaljevu istočno od Hormuškog tjesnaca oštećena u sumnjivim napadima. Trumpova administracija okrivila je Iran.

Nakon toga je u ponedjeljak iranski dužnosnik izjavio je da njegova zemlja ima dovoljno zaliha nisko obogaćenog urana te da će neće više poštovati ograničenja nametnuta nuklearnim sporazumom iz 2015. godine. SAD je ubrzo odgovorio da će poslati još 1.000 vojnika na Bliski istok da se suprotstavi Iranu.

A onda u srijedu navečer ili u četvrtak ujutro – još se ne zna tačno vrijeme – Iran je oborio američku bespilotnu letjelicu. Niko nije ozlijeđen. To je daleko najveća provokacija i izazvala je nove napetosti.

 
Trump je odobrio ograničeni napad na Iran kako bi se osvetio za obaranje letjelice, ali se iznenada predomislio i u petak ujutro rekao je da je bio zabrinut jer je moglo poginuti 150 ljudi, što ne bi bio proporcionalan odgovor.
 
Objektivno, situacija bi lako mogla izmaknuti kontroli ako se njome ne bude dobro upravljalo. Ne zna se kako će se Iran i SAD vratiti korak unatrag s ruba

2) Zašto baš sad?

SAD i Iran su već desetljećima u sukobu. Od Iranske revolucije 1979. godine koja je zbacila prozapadnog šaha Rezu Pahlavija i monarhiju pretvorila u Islamsku republiku na čelu s vjerskim vođom ajatolahom Homeinijem, obje su zemlje jedna prema drugoj zauzele agresivan stav.

 
Tijekom godina razne militantne grupe potpomognute od Irana napadale su na raznim područjima Bliskog istoka američke vojnike i pobile ih na stotine. SAD su također pokretale vlastite napade uključujući i razne cyber napade, kao i pomorske akcije kako bi potopili iranske brodove, ali i zabunom srušili iranski putnički zrakoplov. Drugim riječima, odnos dviju zemalja uvijek je bio rubni i ova događanja posljednjih tjedana guraju situaciju u lošem smjeru.
 
Prvo, SAD se povukao iz nuklearnog sporazuma, ponovno su im uveli sankcije i uvjeravaju europske saveznike da prestanu kupovati iransku naftu. To je počelo podrivati iransko gospodarstvo.

Drugo, kako se obavještajne i vojne akcije doživljavaju u posljednjih nekoliko tjedana, prema pisanju Wall Street Journala, Iran možda strahuje da će američki napadi biti neizbježni, pa poduzimaju korake da odvrate SAD od te ideje.

 
To bi mišljenje imalo smisla, tvrde neki stručnjaci za Iran. ‘Protunapad na pritisak je standardni dio iranske strategije’, kaže Suzanne Maloney, iz istraživačkog centra Brookings Institution u Washingtonu.
 
Pogrešna percepcija i pogrešna procjena uvijek su zabrinjavajući u ovakvim situacijama. Jedan pogrešan potez SAD-a, na primjer, mogao bi dovesti do toga da Iran razmisli o ratu, te na taj način natjera Teheran da poduzme agresivne protumjere ili čak pokrene vlastite napade. Isto vrijedi i ako Teheran potakne Washington na akciju, navodeći Bijelu kuću da odobri napade. A to bi dovelo do trećeg ‘poguranca’ prema ratu, a to su jastrebovi u Trumpovoj administraciji koji žele rat.
 
 
John Bolton, Trumpov glavni pomoćnik za nacionalnu sigurnost dugo se zalagao za promjenu režima u Iranu i zagovarao zračne napade na zemlju kako bi ih odvratio od proizvodnje nuklearnog oružja. Mike Pompeo, državni sekretar, također se zalaže da se SAD mora suočiti s iranskim režimom.
 
Njih dvojica zajedno su tako Trumpovu administraciju nahuškali prema Islamskoj Republici, što nije bio slučaj kad je ministar obrane bio Jim Mattis i državni tajnik Rex Tillerson. Iako su i oni bili nepovjerljivi prema Iranu, nikad nisu tako bezobrazno prijetili konfliktom niti imali maksimalističke zahtjeve.
 
Važno je znati da Trump, iako govori da ne želi rat s Iranom, okružio se jastrebovima, što znači da u ovakvim situacijama, kad bi trebao imati oko sebe hladne glave, on ih nema.

3) A zašto Bolton i Pompeo toliko mrze Iran?

 
Teško je u Washingtonu pronaći još dvije osobe koje toliko ne podnose Iran, kao što je to slučaj s Trumpovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost i državnim tajnikom.
 
Počnimo s Boltonom: Dugogodišnji republikanski službenik i operativac uvijek je htio kažnjavati autoritarne režime, ali Iran mu je trn u peti
 
Godine 2015. napisao je za New York Times: “Iran neće pregovarati o svom nuklearnom programu”, napisao je Bolton, odbijajući napore Obamine administracije da sklopi diplomatski sporazum s Teheranom. “Neugodna istina je da samo vojna akcija … može postići ono što je potrebno. Vrijeme je strašno kratko, ali napad još uvijek može uspjeti. “
 
Pompeo ima dublje razloge. Ne skriva svoju evangeličku katoličku vjeru, koja mu određuje i politički svjetonazor. Njegova vjerska uvjerenja dijelom su ga navela da podupre Izrael i njihovog premijera Benjamina Netanyahua koji u Iranu vidi egzistencijalnu prijetnju.
 
 
Tijekom posjeta Jeruzalemu 20. ožujka, primjerice Pompeo i Netanyahu su obećali jedan drugom zajednički daljnji pritisak na Iran. Pet dana kasnije, Pompeo je održao govor izraelskoj lobističkoj skupini American Israel Public Affairs Comitée (AIPAC) u kojem je iskazao svoj prijezir prema Iranu.
 
“Usvojili smo najjaču kampanju pritiska u povijesti protiv Irana i njegovih zagovornika, i oni osjećaju bol”, rekao je Pompeo popraćen pljeskom. Dodao je: “Anti-cionizam je antisemitizam, i svakoj naciji koja podupire anti-cionizam, kao i Iran, moramo se suprotstaviti. Moramo braniti zakonitu domovinu židovskog naroda. “
 
Pompeo je, dakle, izričito povezao borbeni stav Amerike protiv Irana kako bi podržao Izrael. Iako je također rekao da Iran zaslužuje reakciju zbog nuklearnog programa i podrške teroristima i diktatorima poput Bashara al-Assada u Siriji, jasno je da mu je na prvom mjestu razlog za napad čuvanje Izraela koji mu je važan zbog njegove kršćanske vjere.
 
To znači da je malo vjerojatno da će Bolton i Pompeo smiriti strasti s Iranom. Ako ništa drugo, htjet će zaoštriti situaciju sada kada imaju priliku.
 
4) Kreću li SAD i Iran doista u rat?
 
Ne, ne izgleda kao da će SAD uskoro ići u rat s Iranom, iako se ta mogućnost ne može u potpunosti odbaciti. Ali postoje tri glavna razloga za optimizam.
 
Najprije neki stručnjaci kažu da američke vojne operacije na Bliskom istoku nisu toliko neuobičajene.
 
Naravno, SAD su prošlog mjeseca premjestile proturaketnu bateriju u tu regiju, ali su isto tako uklonili četiri prije nekoliko mjeseci, kaže Ilan Goldenberg, stručnjak za Iran u Centru za novu američku sigurnost u Washingtonu preko svog Tweetera. Dodao je da je nosač zrakoplova koji je poslan na Bliski istok kako bi se spriječio iranski napad i prije planirao otići u tu regiju.
 
„Što se zapravo događa? Netko u upravi odlučio je dramatično povećati medijsku prisutnost tih raspoređivanja kako bi se izvršio pritisak na Iran “, nastavio je Goldenberg. Međutim, razlog preuveličavanja nije posve jasan.

 
Drugo, Trump zapravo izgleda, ne želi rat s Iranom. On je vodio kampanju da SAD više ne sudjeluje u novim ratovima u inozemstvu, osobito na Bliskom istoku. Iako Trump uživa u pritisku, on ne žudi za ratom kao neki oko njega. Navodno je u svibnju svom šefu u Pentagonu rekao da ne želi u rat s Iranom.
 
A kad su ga 16. maja pitali hoće li ići u rat s Iranom odgovorio je ‘Ne, nadam se!“
 
Međutim, nedavni napadi na naftne tankere, iranska izjava da se neće pridržavati ključnog dijela nuklearnog sporazuma, te rušenje bespilotne letjelice znači da bi se problemi mogli pojaviti u narednim danima.
 
Ipak, američko-iranski sukob nije baš toliko strašan kao što se čini i može se smiriti. To, naravno, nije zajamčeno, jer uvijek ima mjesta za pogrešku. Ali za sada ne izgleda kao da SAD i Iran idu u rat.
 
5) Ako SAD odluči ići u rat s Iranom, koji bi bio razlog?
 
Prema izjavama Trumpove administracije i dosadašnjoj američkoj politici, Amerika bi mogla izabrati da ide u rat iz tri razloga: 1) Iran se približio proizvodnji nuklearnog oružja, 2) ako SAD odluči zbaciti režim, ili 3) Iran pokreće veliki napad na Amerikance, što bi zahtijevalo još veći odgovor.
 
Počnimo s nuklearnim pitanjem. Politika SAD-a u ovoj i prethodnim upravama je da Iran ne bi trebao imati nuklearno oružje. Zbog toga je predsjednik Barack Obama potpisao sporazum o nuklearnom naoružanju. Trump se povukao iz dogovora iz više razloga, ali jedan je da je Iran u međuvremenu postao sposoban proizvesti nuklearnu bombu iako se većina stručnjaka s njim ne slaže.
 
Do danas, Iran je još uvijek daleko od toga da ima na raspolaganju pouzdan nuklearni arsenal – i nikada nije službeno rekao da čak želi bombu. Ali ako se počne ozbiljno kretati u tom smjeru, mogli bismo zamisliti ljude poput Boltona i Netanyahua koji se zalažu za vojni napad na nuklearne objekte. Kao znak ozbiljnosti Izraela po ovom pitanju, navodno su čak i ubili nuklearne znanstvenike koji su radili za iranski režim.
 
Ali što bi to zapravo moglo postići na duge staze? Možemo li zaustaviti Iran da ikada napravi bombu ako bi to doista želio?
 
 
“Vjerojatno ćemo uništiti postojeći program” s ograničenim napadima, rekao mi je prošlog mjeseca Richard Nephew, arhitekt iranskog nuklearnog dogovora. Ali, “ne možemo spriječiti Iran da ponovno uspostavi taj program. Tako ćemo u budućnosti morati ponovno napadati kako bismo se nosili s obnovljenim nuklearnim programom ili pristali da Iran ima nuklearno oružje.”
 
A rat za uništenje režima? To je još manje vjerojatno jer bi zahtijevalo kolosalne vojne napore. Razmatra se slanje još 6.000 vojnika u zaljevsku regiju, a to je daleko ispod onog što bi trebalo da se napadne Iran i sruši režim.
U maju je administracija izvukla jedan plan koji je uključivao slanje 120.000 američkih vojnika na Srednji istok, plan koji je Trump odbio. Colin Kahl, koji je nadgledao Pentagonov plan za Iran od 2009. do 2011. objavio je 13. svibnja kako će SAD rasporediti tamo toliko vojnika što je još uvijek daleko od broja potrebnog da se sruši režim. Za usporedbu, SAD su poslale 150.000 vojnika u početnoj fazi invazije na Irak 2003., a Iran je kudikamo veća zemlja od Iraka.
 
Ako Bijela kuća ima za cilj trajno ukloniti iransko vodstvo, tada bi trebala pokrenuti invaziju na većoj razini od one u Iraku, a to je bio jedan od najstrašnijih ratova u posljednjih nekoliko desetljeća sa stotinama tisuća mrtvih.
 
“Gotovo nitko ne bi podržao invaziju na Iran za promjenu režima u trenutnim okolnostima. Bio bi to jako skupi rat.”, rekao je Eric Brewer, koji je bio zadužen za Iran u Trumpovom Vijeću za nacionalnu sigurnost.
 
 
Konačno, mogao bi izbiti rat ako bi Iran napao američke snage, ali Islamska Republika je gotovo sigurno svjesna da će svaka akcija koja stavlja američke trupe, diplomate ili privatne građane u smrtnu opasnost, pružiti Trumpovim savjetnicima poput Boltona ili Pompea streljivo potrebno za pokretanje rata.
 
6) Kako bi izgledao rat s Iranom?
 
To se doista svodi na ono što SAD želi postići, kažu stručnjaci. Kao što je gore navedeno, rat bi mogao poprimiti oblik ciljanih američkih vojnih napada na iranske nuklearne objekte, ili bi mogao izgledati kao invazija SAD-a na Iran.

Ali vrijedno je napomenuti da postoje načini niže razine na kojima se SAD i Iran mogu međusobno boriti. Na primjer, SAD bi mogle pokrenuti cyber napade na iransku infrastrukturu i elektroenergetsku mrežu, što je vojska već nazvala ‘Nitro Zeus’. Obamina administracija koristila je ovu metodu kako bi srušila dio iranskog nuklearnog programa. Međutim Iran ima vlastite cyber sposobnosti koje bi mogle koristiti za ciljanje važnih američkih tvrtki ili čak vlade. Štoviše, iranski zagovaratelji diljem Bliskog istoka mogli bi biti usmjereni na Amerikance u Iraku, Siriji ili drugdje na Bliskom istoku. Možda zabrinuti zbog te mogućnosti, SAD su povukli svoje osoblje iz svojih misija u Iraku.

7) Želi li netko izvan SAD-a rat u Iranu?

 
Uglavnom ne, ali postoje neki koji to rade. Jedan od tih je Izrael koji se već zalagao za napade na Iran, ali aktivno pokušava ostati izvan sukoba. Razlog je to što bi izravni sukob s Teheranom sigurno uključio i napade na Izrael i to od strane Hezbolaha – iranskog saveznika u Libanonu.
 
U maju Netanyahu je rekao svom vodstvu obrane i obavještajnih službi da bi njegova zemlja trebala učiniti sve da se ne uvuče u eskalaciju u Zaljevu i da se ne treba izravno miješati u situaciju.
 
Rusija i europske zemlje, naročito potpisnice sporazuma s Iranom rade kao posrednici. Stručnjaci također kažu da su europski narodi zabrinuti zbog milijuna izbjeglica koji ulaze na kontinent i čiji bi se broj povećao u slučaju rata s Iranom, što bi dovelo do velikog pritiska na vlade koje se već bore s posljedicama sirijske izbjegličke krize.
 
To je loša vijest za Boltona i ostale koji bi htjeli u otvoreni rat s Iranom. Da bi Sjedinjene Države bile uspješne, trebat će političku i vojnu potporu Izraela i Europljana. Bez njih, SAD nemaju legitimitet i morale bi se nositi s velikim posljedicama.
 
Ali SAD ima saveznike i oni su u Saudijskoj Arabiji koja je desetljećima u hladnom ratu s Iranom za kontrolu na Bliskom istoku. Međutim, čini se da Rijad trenutno ne želi rat. Saudijski ministar vanjskih poslova Adel al-Jubeir izjavio je novinarima prošli mjesec da ‘kraljevstvo Saudijske Arabije ne ćeli rat u regiji i ne teži tome’.
 
Dodao je: “Ako druga strana odabere rat, kraljevstvo će braniti sebe, svoje građane i interese.“

8) Ovo podsjeća na rat u Iraku. Je li slično?

Ne baš, ne. “Postoje valjane zabrinutosti da neki u administraciji žele ostaviti takav dojam, da bi ojačali svoja nastojanja za smjenu režima, no ovdje ima više razlika nego sličnosti u odnosu na Irak“, kaže Brewer, koji je sada u Centru za novu Američka sigurnost u Washingtonu.
 
Uoči rata u Iraku, administracija Georgea W. Busha imala je dokaze da Saddam Hussein, brutalni diktator ima oružje za masovno uništenje. Problem je što ti podaci obavještajnih službi nisu bili pouzdani, što je pak navelo SAD da pokrene rat temeljen na pogrešnim informacijama i s krivim koordinatama.
 
“Bushova administracija je poduzela ozbiljne, koordinirane napore – putem velikih najava, intervjua itd, da iznesu svoje razloge za napad. Ovaj put to nije slučaj“, kaže Brewer.
 
Ipak, postoji dobar razlog zbog kojeg neki trenutni Iran uspoređuju s prethodnim Irakom. Imate republikance na vlasti i neke osobe, poput Boltona koje su natjerale SAD na rat u Iraku, tvrdeći da imaju obavještajne podatke koji pokazuju neposrednu prijetnju SAD-u. Budimo jasni u vezi onoga što zapravo znamo – to jest, što izvješća kažu da su SAD pronašle:

– Iran je planirao napasti američke vojne ciljeve u Iraku i Siriji i iranski zapovjednik vojske rekao je svojim saveznicima da se pripreme za rat

 
– Iran je postavio rakete na brodovima da bi mogli napasti američku mornaricu i da bi koristio bespilotne letjelice protiv Amerikanaca na području ključnog pomorskog puta nedaleko Jemena
 
– Američka vojska je prikazala video za koji SAD tvrdi da je dokaz kako su Iranci uklanjali neeksplodiranu minu iz jednog od napadnutih tankera

Phillip Smyth, stručnjak za Iran iz Washington Institute for Near East Policy rekao je u svibnju da se velike prijetnje iz zemalja u kojima su teheranski saveznici, nastavljaju i traju od početka 2018.
 
Međutim, primijetio je da samo zato što postoje naznake da bi se mogao dogoditi napad ne znači da će ga iranski zapovjednik uskoro pokrenuti. “Ovi su momci vrlo pametni i vrlo strpljivi s tim kako planiraju i izvršavaju zadatke”, rekao je.
 
Ono što se sve to razlikuje od rata u Iraku jest to što i Kongres i tisak ovaj put odbijaju prihvatiti informacije obavještajnih službi zdravo za gotovo, kao što je to bio slučaj s Irakom, i traže od Trumpa da sve tvrdnje potkrijepi sa stvarnim dokazima.

9) Ima li sukob ikakve veze s naftom?

 
Često se čuje da Amerika ide u rat na Bliskom istoku samo zbog kontrole nad naftom. To je do određene mjere točno, kao što je točno da i SAD i druge svjetske sile pokreću ratove zbog kontrole nad izvorima energije.
 
Ali to ovaj put nije slučaj. Međutim, SAD se brine o tome da brodovi mogu slobodno ploviti kroz Hormuški tjesnac, ključni pomorski prolaz koji je agresivno patrolirao Iran. Trećina ukapljenog prirodnog plina i gotovo 20 posto svjetske proizvodnje nafte prolazi ovim putem. Kad su SAD i Iran u sukobu, Iran prijeti zatvaranjem tjesnaca. Na taj bi način globalno energetsko tržište zapalo u potpunu krizu.
 
Ali Iran se to baš i ne bi usudio učiniti svjestan bijesa s kojim bi se suočio ne samo od strane SAD-a, nego i cijelog svijeta. Stoga, kada su u svijet odaslane vijesti o napadima na naftne tankere, to je sve zabrinulo jer je Teheran poslao poruku.

 - Evo što će se desiti ako SAD i Iran krenu u rat

 
“Signalizirajući da takva opskrba nije sigurna i da se može poremetiti, Teheran daje svijetu do znanja da je moguća eskalacija“, kaže Behnam Ben Taleblu, stručnjak za Iran pri Zakladi za obranu demokracije.
 
No, dok je nastavak opskrbe jeftinom naftom definitivno važan za SAD, to znači da i nema razloga zašto bi neki u Trumpovoj administraciji željeli zaratiti s Teheranom.
 
Ali Trump je i dalje šef, i do sada nije izrazio nikakav apetit za rat s Iranom. Što znači da veliki, krvavi sukobi ostaju nevjerojatna mogućnost – barem zasad.
 
- OGLAS -

Pročitajte još

NAJNOVIJEFACE.BA