Piše zagrebački Jutarnji list, pozivajući se na knjigu bivšeg šefa hrvatske diplomatije, Mate Granića, “Memoari – Iza kulisa politike”.
Klaus Kinkel, njemački političar i nekadašnji ministar vanjskih poslova Njemačke, preminuo je u 82. godini. Početkom osamdesetih, ovaj pravnik iz Hechingena na jugu Njemačke, obnašao je i funkciju šefa Njemačke obavještajne službe (BND), a kratko vrijeme nalazio se i na čelu liberalne stranke, FDP-a. Godine 1991. je postao ministar pravosuđa, a godinu dana nakon toga, nakon ostavke Hansa Dietricha Genschera, preuzeo je funkciju ministra vanjskih poslova, prenosi Slobodna Bosna.
Dok je bio njemački ministar vanjskih poslova, prvi je predložio formiranje suda koji bi tretirao ratne zločine na području bivše Jugoslavije nakon čega je došlo do formiranja haaškog Tribunala. Kinkel je poznat po izjavi da osjeća suodgovornost za tragediju koja se dogodila u Srebrenici jer nije mogao ništa učiniti da je spriječi, ocjenjujući da je u BiH zakazala međunarodna zajednica.
“Osjećam se suodgovornim u pogledu onoga što se tamo događalo. Ponavljam, osjećam se suodgovornim jer kao njemački ministar vanjskih poslova nisam ništa mogao promijeniti. Nažalost”, rekao je i dodao da su tada informacije bile nepotpune i nedovoljne i da ni on ni ostali ministri vanjskih poslova “nisu znali kakve su se strahote tih dana, od 11. do 16. jula 1995., tamo događale”, ispričao je prije šest godina u intervjuu za njemački radio Deutsche Welle.
Kao njemački šef diplomatije, Kinkel je nedvosmisleno stajao na strani Hrvatske i protiv velikosrpske agresije, ali je isto tako bio i žestoki kritičar hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini. U devedesetima je gotovo na sedmičnoj razini komunicirao s Matom Granićem, tadašnjim ministrom vanjskih poslova, koji je njihov odnos podrobno opisao u svojim sjećanjima iz 2005. “Memoari – Iza kulisa politike”.
Mada su razvili prijateljstvo i odnos međusobnog povjerenja, Granić na nekoliko mjesta opisuje Kinkelove žestoke verbalne reakcije zbog politike vodstva Herceg-Bosne, i zločina koje su počinili pripadnici HVO-a.
“Ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel”, opisuje Granić sastanak koji je 1993. održan u Bonnu, “dva puta je ustajao kada se govorilo o problemu u BiH, osobito u Mostaru. “Hrvatski vođe u Mostaru su kriminalci”, ljutito mi je rekao. “Matu Bobana optuživao je za radikalizam. Imao je odlične podatke s terena”, opisao je Mate Granić u svojim memoarima.
I kasnije je Kinkel bio duboko angažiran u prekid sukoba u BiH, pa Granić pojašnjava: “Obećao sam i Madeleine Albright i Klausu Kinkelu da ću iskoristiti sav svoj utjecaj na Tuđmana kako bi mi pomogao da se riješe teški problemi, ponajprije sloboda kretanja humanitarnih konvoja”. Kinkel je imao jednu od ključnih uloga u stvaranju hrvatsko-bošnjačkog saveza i na Granićev zahtjev, 10. i 11. siječnja u Bad Petersbergu je organizirao sastanak između Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića.
U vrijeme kad je trećina Hrvatske bila okupirana, Kinkel je pozvao Granića da gledaju utakmicu Njemačka – Hrvatska, nakon čega su sa suprugama otišli na večeru. Zapravo, bio je to pokušaj uvjeravanja da HV nije u stanju osloboditi svoju zemlju: “Pokazao mi je obavještajne podatke i procjene Njemačke i partnerskih zemalja o situaciji u Hrvatskoj. Rekao sam mu da ćemo strpljivo pregovarati, ali da ćemo osloboditi okupirani teritorij. Odgovorio je da ne možemo tako brzo osloboditi okupirana područja, na što sam odgovorio da su te procjene loše”.
Ipak, Granićeva sjećanja na Kinkela nesumnjivo su pozitivna: “Moji odnosi s Kinkelom od profesionalnih su prerasli u iskreno prijateljstvo i povjerenje. Imao je puno razumijevanje za Tuđmana zbog njegove uloge u stvaranju hrvatske države te u Washingtonskom i Daytonskom sporazumu, ali je bio vrlo oštar prema svima koji su sprječavali provedbu tih sporazuma u BiH, osobito u Mostaru. U tome je bio beskompromisan. U njemu je Hrvatska imala iskrenog prijatelja”.