Posljednja epidemija gladi s prirodnim uzrokom harala je Europom prije točno 150 godina. U onome što je tada bilo siromašan i zaostali dio Ruskog carstva, a danas se zove Finskom, tada je od gladi poumiralo više od četvrt milijuna ljudi, skoro desetina stanovništva. Na stotu godišnjicu neovisnosti prošle godine, Finska je prema relevantnim svjetskim mjerilima bila najstabilnija, najsigurnija zemlja svijeta s najboljom vladom na svijetu.
Iščitavajući podatke iz Statistics Finland, vidimo da je bila i treća najbogatija, treća najmanje korumpirana, druga socijalno najprogresivnija i treća socijalno najpravednija na svijetu. Finski pravosudni sistem najneovisniji je na svijetu, policiji se vjeruje više nego u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta. Finske banke su najzdravije, finske tvrtke su druge najmoralnije na svijetu, finski izbori su drugi najslobodniji, njeni građani uživaju najveće osobne slobode, pravo izbora i blagostanje.
“Ako pogledate gdje smo bili onda i gdje smo danas, smatram da apsolutno možemo govoriti o finskom čudu”, komentirao je za Guardian Bengt Holmström, Nobelovac iz ekonomije, rođeni Finac. Kada i kako se to dogodilo, e to je dobro pitanje. Postoje granice korisnosti ovakvog razmatranja uspjeha jer ne postoje dvije zemlje na svijetu koje bi bile iste; zbog okolnosti, historije, naroda… Naučeno se ne može prenijeti. Čarobni napitak koji je doveo Finsku do ovoga ne bi postigao iste rezultate u, recimo, Francuskoj.
Isto je tako istina i da bi puno Finaca frktalo na ove socijalne i ekonomske rezultate i mjere po kojima im je domovina ultra uspješna. Zemlja se polako izvlači iz recesije, nezaposlenost je osam posto, a nacionalistička populistička partija u toj zemlji osvaja 20 posto glasova. Zemlja nije ono što je nekoć bila, kažu oni. Često odgovaraju, samo se napola šaleći: “Želite reći da je u drugim zemljama gore!?” Od kakvih je sastojaka taj finski čarobni napitak? Krenut ćemo od geografije i njenih posljedica, klime.
“Mi živimo”, kazala je bivša finska predsjednica u mandatu od 2000. do 2012. Tarja Halonen, “u hladnom, oštrom i udaljenom podneblju. Svaka osoba mora za sebe naporno raditi. Ali to nije uvijek dovoljno. Morate pomagati svojim komšijama.” Bruce Oreck koji je služio u Helsinkiju kao veleposlanik Baracka Obame, pri čemu mu se toliko svidjelo da je ostao tamo živjeti i poslije, rekao je da se Finci oslanjaju na sebe same, ali i da su jako ovisni o društvu s izrazito visokim stupnjem suradnje, u kojem se jako drži do pravila.
“To je stvar kulture, ali je postalo dijelom njihove hemije”, komentirao je. Od svih finskih riječi koje je jako teško prevesti na druge jezike, Finci najčešće citiraju riječ “sisu”, što označava svojevrsno uporno, hrabro ustrajavanje bez obzira na posljedice. To je ono što je 1939. i 1940. omogućilo vojsci od 350.000 ljudi da dva puta pobijede sovjetsku vojsku koja je bila triput brojnija, i pritom joj nanesu pet puta veće gubitke od onih koje su oni sami pretrpjeli. Postoji i druga riječ, možda još i značajnija; “talkoo”
Nagrađivana historijska novelistica Sirpa Kähkönen objašnjava da ta riječ znači “raditi skupa, kolektivno, za određeni cilj”. “Prikupljanje žetve, slaganje drva za grijanje, prikupljanje novca. To je izraz koji se koristi za suradnju. Svi skupa i svi jednako”, kazala je. Suradnja i relativna jednakost u Finskoj su stalno prisutne teme. Tom zemljom 60 godina vladala je Švedska, još jedno stoljeće potom Rusija. Nakon svega toga Finska je ispala i demokratski i na svaki drugi način siromašna.
“Nije bilo kmetova, kao ni nepojmljivo bogatih aristokrata. Društvo nije bilo hijerarijsko”, kazala je Kähkönen. Sociologinja Riitta Jallinoja objasnila je da su u finskom društvu razlike između klasa bile puno manje nego drugdje dosta godina još i prije proglašenja neovisnosti 1917. “Ovdje je umjerena bila čak i industrijska revolucija. Nije bilo Rothschildovih, Fordovih, čak niti dinastija poput Wallenberga u Švedskoj”, kazala je.
Orick objašnjava da se to osjeća u Finskoj i danas: “Na ulici vam se može dogoditi da šetate pored najbogatijeg tipa u zemlji, a da to uopće ne primjećujete. Ljude ne gledate svisoka, ne gledate ih od dolje. Naprosto ih gledate sve redom kao sebi ravne.” Nadalje, u Finskoj se godišnje javno objavljuju popisi oko 10.000 onih koji su zaradili najviše, kao i porezi koje su pritom platili. Finska je velika i u transparentnosti. Konačno, onaj čuveni finski obrazovni sistem, besplatan za sve.
Malo je poznato da je takav obrazovni sistem ustanovljen još davno prije neovisnosti, još 1866. godine, kao duboko ukorijenjen u egalitarno društvo, u društvo u kojem su razlike vrlo slabo izražene. Jallinoja ističe da je Fincima od početka bilo jasno da je obrazovanje ključ napretka. Profesor emeritus Ilkka Niiniluoto kaže da je cijelo društvo u Finskoj zapravo “društvena konstrukcija koju su izgradili sveučilišni profesor”
“Akademici koji su vodili nacionalistički pokret u toj zemlji, stvorili su Finsku kao naciju; njen jezik, povijest, književnost, muziku, simbole, folklor. Nacionalistički vođe bili su profesori filozofije.” Od proglašenja neovisnosti, oko jedna trećina finskih šefova države bili su sveučilišni profesori, uključujući pola predsjednika vlada.
“Oni su oblikovali ovu zemlju ovakvu kakva je sad. Ključno je bilo to što su stvorili povjerenje u društvenu mobilnost i stvarnu vjeru u obrazovanje. To jehistorija koja je stalno uz nas”, kazala je Jallinoja. Još je jedan detalj i historija s kojim postaje jasnije kako to da su Finci najpismenija nacija na svijetu. Prema dekretu još iz 19. vijeka, par mladenaca nije se smio vjenčati u Luteranskoj crkvi ako prethodno nije položio ispit iz pismenosti.
Pa dalje, 1906. Finkinje su bile prve žene u Evropi koje su se izborile za pravo glasa, prve koje su se izborile kandidirati se na izborima. Već u prvom sazivu finskog parlamenta žena je bilo 10 posto. Danas ih je 42 posto. 1930. godine trećina sveučilišnih studenata bile su žene. “One su svoja prava uzele jako ozbiljno, a muškarci su to prihvatili”, kaže Halonen. Slijedila su razdoblja mudrih vođa i tijekom ratova i nakon ratova, koji su razmišljali o dobru za cijelu zemlju dok su donosili velike, osjetljive odluke.
Iza njih je stajao konsenzus jer su svi znali da se bore za vlastiti opstanak. Odgovornost je bila glavna odlika i pri sastavljanju koalicijskih vlada i pri velikim industrijskim i infrastrukturnim investicijama. Današnja visokotehnološki razvijena Finska rođena je na investicijama u razvoj i istraživanja koje su dosezale i 4 posto BDP-a u 90-ima. Sveukupno, u 20. stoljeću Finska se razvijala po stopi koja se može usporediti samo s Japanom.
Kähkönen kaže da građani neprestano kritiziraju svoje vlade, često s vrlo dobrim argumentima, ali: “U suštini ti isti građani vjeruju svojoj vladi.” Što se tiče države blagostanja, Finska na nju troši čak 31 posto svog BDP-a, što je drugi najveći iznos u OECD-u. Halonen kaže ovako: “Ako ideš za tim da razvijaš državu blagostanja, jedini pravi put do toga je tako učinkovit da nema smisla razvijati privatne alternative.”
Advokat iz Kanade André Chaker, koji živi u Finskoj već 25 godina, kaže da Finci kao nitko na svijetu vjeruju jedni drugima. Korupcija i organizirani kriminal praktično su nepostojeći. “A to onda jako pogoduje poslovnom okruženju. Stvari se onda razvijaju brže i na njih se može osloniti.” Povjerenje pogoduje inovacijama, pa tako Svjetski ekonomski forum Finsku ocjenjuje kao najinovativniju zemlju na svijetu po iznosu po stanovniku.
Finska novinarka koja živi u New Yorku Anu Partanen na kraju zaključuje da se cijela priča temelji na osnovnim vrlinama; povjerenju, suradnji, jednakosti, poštovanju i obrazovanju. Sve skupa, kaže, odnosi se na kvalitetu odnosa među ljudima i, u većoj ili manjoj mjeri, to je ono što je zajedničkoj Finskoj, Švedskoj, Norveškoj i Danskoj. Partanen to naziva “nordijskom teorijom ljubavi”, a mi bismo primijetili da toga istoga ima i na Islandu, da su diljem svijeta društva sretnija koliko je više tih istih vrlina na kojima su diplomirali još čukundjedovi i čukunbake današnjih Finkinja i Finaca.