5.5 C
Sarajevo
28.03.2024

Faceplus, Huskić: BiH neće ući u EU do 2022; Ako ne bude suštinskih promjena na izborima 2022, ni poslije toga

  1. Trebaju li BiH EU integracije ili imamo neku drugu alternativu?

Prije svega, u BiH postoji konsenzus o tome da je članstvo u EU strateški cilj. On je jedan od rijetkih jasno definiranih vanjskopolitičkih ciljeva BiH. Članstvo u EU je također i jedino pitanje oko kojeg se velika većina političkih subjekata u BiH slaže i što podržava, makar na deklarativnom nivou.

Sam proces podrazumijeva fundamentalnu transformaciju društva i države u smislu uspostave i jačanja principa vladavine prava, konsolidacija demokratije i poštovanja građanskih i manjinskih prava. Gubitak EU perspektive rezultirao bi ozbiljnom regresijom u svakom od navedenih polja, a nužno bi vodio i ka političkoj i sigurnosnoj destabilizaciji.

EU perspektivi, bez obzira na to koliko je poljuljan i nekredibilan zadnjih godina sam proces postao, ja ne vidim ozbiljnu alternativu. Sve ostalo priče su neozbiljne i nepromišljene.

- OGLAS -

  2. Jačanjem organizacija civilnog društva i same državne institucije olakšavaju put ka EU?

Organizacije civilnog društva dobijaju sve važnije mjesto u procesu približavanja EU. Jedino što država treba je omogućiti takvim organizacijama nesmetan rad. Dobro bi bilo kada bi država u organizacijama civilnog društva prepoznala partnere koji streme ka istom cilju, ali ovdje kod nas nastaje problem, naprosto zato što cilj vladajućih stranaka u BiH nije ulazak države u EU. Kako sam već rekao, deklarativno su posećene tome, ali apsolutno ničim u praktičnom djelovanju ne pokazuju da je to zaista tako. Baš naprotiv, vladajuće stranke se upinju iz petnih žila da se BiH ni milimetra ne primakne EU. Tu se velika većina organizacija civilnog društva i BiH vlasti razilaze otud međusobno nerazumijevanje.

  3. Kakvi izazovi su pred BiH u procesu pristupanja EU, kakve su perspektive, šta u provedbi znači mehanizam       koordinacije?

Izazovi i zadaci koji stoje pred BiH vlastima su brojni i dobro poznati. Pored toga, geopolitika počinje da igra sve veću ulogu u procesu proširenja. Ne smijemo zanemariti ni brojne krize kroz koje EU kontinuirano prolazi od 2008, a koja su kulminirale izlaskom Velike Britanije i zadnjom migrantskom krizom, u kojoj BiH igra važnu ulogu. Svi ovi problemi značajno su narušili kredibilitet EU i njen značaj u regiji, a s obzirom na to da je EU jedini normativni akter u BiH i sve procese reformi nužnih za približavanje EU.

Mehanizam koordinacije je fotokopija administrativne strukture u BiH i predstavljena je, nažalost, kao veliko postignuće. Naime, sve države koje su od osnivanja EU pristupile toj zajednici su centralizovane države. Samim tim je proces preuzimanja i provedbe obaveza bio jednostavniji i jednostavan za pratiti. BiH je prva visoko decentralizovana država koja ulazi u EU i donosi u tom smislu čitavu lepezu problema sa kojima se EU nije ranije susretala. Pokušaj se da odnos BiH – EU pojednostavi bio je mehanizam koordinacije, koji nije ništa pojednostavio, već je prosta refleksija adminstrativne kompleksnosti BiH.

  4.Koje su reforme nužne?

Brojne su reforme u pitanju, a sumirane su u Mišljenju i detaljno obrađene u Analitičkom izvještaju iz 2019. Čak i da smo se ozbiljno upustili u rješavanje svih navedenih pitanja, pred nama bi bio dug i mukotrpan put. Međutim, mi ne samo da se nismo prihvatili posla, već se svakim danom sve više udaljavamo od reformi koje EU smatra nužnim.

     5.Šta pristup EU znači za društvo u cjelini?

Političku i sigurnosnu stabilizaciju, pripadnost globalno najekskluzivnijoj skupini država, kao i sve ono zbog čega sada ljudi napuštaju BiH i odlaze da žive i rade u EU.

      6.Šta su potencijalne opasnosti pri samom ulasku u EU?

Iskreno, ja ih ne vidim. Moguće iz razloga što smo tako daleko od EU da se o negativnim aspektima malo priča. Prednosti članstva daleko premašuju sve negativne aspekte istog, što mislim da se najbolje vidi na primjeru Hrvatske i borbe sa posljedicama pandemije posebno u ekonomskom smislu.

  1. Šta nam govore iskustva iz regije, hoće li BIH i dalje biti u fokusu interesovanja EU?

BiH nije u fokusu EU već neko vrijeme. Izostaje snažniji angažman i svjedočimo generalno konfuznoj politici EU prema cijeloj regiji. Samo proces proširenja se našao ćorsokaku i nedostaje ozibljna posevećenost njemu i sa evropske i sa naše strane. Sa evropske strane nedostaje jasan i nedvosmislen stav i potrebi proširenja na Zapadni Balkan, dok sa naše strane ograde nedostaje ozbiljnosti u adresiranju EU zahtjeva prema nama. Ovo je trenutno stanje i ne vidim da će se nešto suštinski promjeniti u narednih godinu ili dvije.

 Neke od ključnih promjena odnose se na bh. pravosuđe, na što su i ukazivali iz Evropske komisije. Borba protiv korupcije je za EU u vrhu prioriteta, uz nezavisno pravosuđe. Može li se uopšte govoriti o bilo kakvom otvaranju pregovora iz sadašnje perspektive stanja u pravosuđu i ocjena koje dolaze iz EU?

 

 8.Odnosi EU i BiH, već godinama su pomalo nelogični. Zbog čega su bolji odnosi prema susjedima nego Bih?

Čak i pored tih nelogičnosti, BiH je boljoj situaciji nego Kosovo. Kosovo nije priznalo šest država članica EU i nema bezvizni režim sa šengenskom zonom. Sjeverna Makedonije je poduzela ozbiljne korake na približavanju EU, da bi ih na koncu dočekalo bezrazložno francusko ne, a sada i bugarsko uslovljavanje daljih koraka identitetskim sporovima oko makedonskog jezika. Srbija nije prošle godine otvorila nijedno poglavlje i postaje sve više autoritarna država, pa je čak i Crna Gora u regresiji. Dakle, nismo samo mi u dubiozi. Cijela regija je, a sa nama i EU.

S obzirom da vlasti ne rade na ispunjavanju uslova  za ulazak u EU, Postoji li mogućnost da EU prihvati BIH pa da onda natjera vlasti da ispune sve uslove tj. da se prilagode njihovom zakonodavstvu?

Takozvani uslovni prijem je trenutačno potpuno nerealan. Zadnja dva proširenja EU 2007. i 2013. su to jasno pokazala. Preuranjeni prijem Bugarske i Rumunije je EU iz ruku izbio uslovljavanje kao ključni mehanizam kojim se generiše željena transformacija. Unutar EU nema prisile jer su svi jednaki, kako smo mogli vidjeti kod usvajanja sedmogodišnjeg budžeta i paketa stimulacija, tako da se ključne reforme dešavaju dok je država u procesu približavanja EU. Hrvatska je u EU unijela neriješen bilateralni spor s Slovenijom, čime je EU dovela u nezavidan položaj, a za sve ostale države u procesu približavanja nametnula potrebu rješavanja otvorenih bilateralnih pitanja prije ulaska.

9.Sudeći prema trenutnoj situaciji (političkom stanju) je li realno očekivati da bh.vlasti ispune 14.ključnih tačaka za otvaranje pregovora sa EU.

Ne. Ništa se neće desiti do 2022, a ako ne bude suštinskih promjena na izborima 2022, ni poslije toga.

10.Čini se da nije realno očekivati da do kraja godine Bosna i Hercegovina započne bilo kakve pregovore s Evropskom unijom.

Naredni korak za BiH je kandidatski status, koji je uslovljen rješavanjem nekoliko pitanja, a oko kojih nema konsenzusa niti želje za rješavanjem. Te nakon dobivanja kandidatskog statusa se raspravlja o davanju datuma za početak pregovora, što će također biti uslovljeno. Ja i pored najbolje volje ne vidim kako bi BiH mogla pokrenuti bilo kakve ozbiljne procese prije 2023. Ne smijemo zaboraviti da je tadašnja Makedonija službeni kandidat postala 2005, a pregovore započinje ove godine. Naravno, priroda tadašnjeg makedonskog problema je bila vrlo kompleksna, ali ko nam garantuje da se BiH ili ostale države Zapadnog Balkana neće u skorijoj budućnosti suočiti sa sličnim blokadama, možda i od susjedne Hrvatske.

11. Šta očekujete da budu glavne zamjerke Evropske unije kada je u pitanju ocjena napretka Bosne i Hercegovine?

Ja bih, recimo, cijenio kada Komisija ne bi preuveličavala ono vrlo malo što je postignuto i kada bi napravila brutalnu i objektivnu disekciju rada vlasti u protekloj godini. Ni nama ni EU nije bolje kada se bespotrebno uljepšavaju stvari. Treba nam realističan pristup. Također, mislim da je nužno da EU počne govoriti jasnijim jezikom što se tiče određenih vrijednosnih pitanja. Ne može i europejstvo i veličanje ratnih zločinaca. Ne može se biti deklarativno za EU, a ne raditi ništa da se država približi EU. Naša trenutna vlast nisu partneri EU, oni su njihovi ključni oponenti. I na koncu, treba nagrađivati one nivoe i političke subjekte koji nešto rade i one koji opstruiraju. Mislim da EU u svom arsenalu mjera mora posjedovati nešto slično američkim sankcijama, čime bi se kažnjavali nepodobni pojedinci i vlasti zbog opstrukcije procesa približavanja EU.

12. Opada li povjerenje građana u evropske integracije zbog sporosti ili percepcije sporosti procesa?

Opadala je podrška ulasku u EU, iako zadnje istraživanje koje je provela Direkcija za evropske integracije (DEI), a na koje se ambasador Sattler stalno poziva, govori o dosta visokoj podršci ulasku BiH u EU. Ono što mene kao politologa brine je što je podrška godinama padala, pa smo imali 2016 – 76%, 2017 – 69%, a 2018 – 56,5% što je relativno konstantan pad, a onda 2019. godine nagli skok na 76%. Ne želim biti maliciozan, ali ovakva promjena trenda zavrjeđuje dublju analizu, kako bi se vidjelo šta je ovdje po srijedi. Ne pomaže nam pritom ni to što je DEI sa svoje stranice uklonio istraživanja iz 2016. i 2017, tako da ne mogu da se ne pitam zbog čega je to urađeno?

13.Hoće li nova metodologija EU za Zapadni Balkan olakšati ili otežati put ka članstvu za BiH?

Ova metodologija nije ništa drugo nego pokušaj da se anulira francusko otvoreno protivljenje daljem proširenju. Prelazak na novu metodologiju su prihvatile i Srbiju i Crna Gora, koje već pregovaraju sa EU, dok će ona biti obavezna za ostale države, uključivo i BiH. Osim vezivanja poglavlja u klastere i potencijalno snažnijeg angažmana za države članice u procesu, Komisija još radi na Planu primjene, tako da je rano govoriti o tome da li je nova metodologija uspješnija od prethodne. Ja novu metodologiju vidim kao kozmetičku promjenu, prije nego suštinsku promjenu procesa proširenja.

 

- OGLAS -

Pročitajte još

NAJNOVIJEFACE.BA