Nestajemo. Iseljavamo se. Ne rađamo. Odlazimo iz zemlje. Ne nestaju u ovoj zemlji samo ljudi. Nestaju i ribe. Priča koja slijedi je nevjerovatna. Naša zemlja ima jednu ribicu, koja je preživjela sve evolucije, revolucije, ratove, sva ledena i topla doba, sve klime, ali nije preživjela Bosanca. Ta ribica se čak zove čovječija ribica. Ima boju kože bijelih ljudi. Triton je latinsko ime. Živjela je na Prokoškom jezeru, ispod Prokosa, a iznad Fojnice. I onda su došli ljudi koji imaju boju kože kao i ribica i potamanili čovječiju ribicu.  Nije to skandal – to je bruka i sramota čovjeka. To nije ni ljudski ni vjerski ni normalno. Priča o Tritonu je zapravo priča o čovjeku. Nije priča o ribama već zvijerima.