Serijski ubojica Ivan Milat na samrti je i prebačen je u bolnicu kod Sydneyja, a transfer je izveden pod visokim mjerama sigurnosti. Kako donose australski mediji, više ga neće vraćati u zatvor zato što je u terminalnoj fazi raka. Njegov nećak, Alistair Shipsey govori kako Milat već dulje od godine dana pokazuje znakove demencije što dovodi u pitanje rješavanje brojnih slučajeva ubojstava koji se povezuju s njime.
Osuđen je za sedam ubistava u nacionalnom parku Belanglo između 1989. i 1992. godine, ali nekoliko ubistava ranijih godina ima određene sličnosti s Milatovim metodama ubijanja.
Čak i njegov mlađi brat Richard je tvrdio da bi policija mogla otkriti “gomile leševa”.
Daily Mail nabrojao je nekoliko slučajeva za koje je Milat možda odgovoran. Prvo je ubojstvo Karen Rowland s početka 1971. godine. Ona je nestala u februaru 1971, a tijelo je pronađeno 13. maja iste godine. Ležala je na leđima, ruke su joj bile iznad glave, a odjeća joj je bila skinuta. Posebno je upalo u oči što joj je kraj glave bila pivska boca, što je velika sličnost s tijelima u šumi Belanglo. Međutim, brojni drugi slučajevi su tek tangentijalno povezani s Milatom. Uzmimo tu za primjer nestanak Robyn Hickie iz travnja 1979. gdoine. 18-godišnja djevojka dogovorila je susret s prijateljem u hotelu Belmont, ali nikad nije došla tamo. Policija je zaključila da je pobjegla od kuće. Milat nikad nije bio ni osumnjičen, ali Daily Mail napominje kako je on živio u hotelu u blizini Robynina radnog mjesta.
U nastavku pogledajte prve snimke Ivana Milana nakon 10 godina:
“Pa, što vam je? Kakva ubistva, pobogu?”, govorio je policajcima dok su ga odvodili.
Jesenje jutro tek je svitalo, a oni su već, osim mnoštva drugih kompromitirajućih dokaza, u kući pronašli svu silu oružja kojim je ovaj potomak hrvatskih doseljenika bio fasciniran cijeli život. Više nije bilo sumnje. U zabačenom predgrađu Sydneyja, 50-ak kilometara južno od velegrada, upravo su uhvatili jednog od najgorih serijskih ubojica u povijesti Australije, osumnjičenog za krajnje brutalna ubojstva najmanje sedam mladih autostopera u razdoblju od 1989. do 1993. i s naznakama seksualnog iživljavanja nad nekima od njih.
Bilo je tu svega. Od odrubljivanja glave mačetom dok je žrtva još bila živa, desetaka uboda nožem, pa do ispaljivanja desetak hitaca žrtvi u glavu. Ivan Milat danas služi sedam doživotnih robija jednu za drugom, uz još 18 godina zatvora i bez mogućnosti pomilovanja. Pritom mu nisu uspjeli dokazati da je u najmanje četiri godine iživljavanja na autocesti Melbourne – Sydney pobio još 20-ak drugih djevojaka i mladića.
“Hvatanje Milata” (“Catching Milat”) bila je jedna od najgledanijih emisija na Seven Networku, drugoj najvećoj komercijalnoj TV kući u Australiji, a prema njegovom krvavom pohodu snimljen još prije serijal “Wolf Creek”. Dvodijelna miniserija s dobrim je razlogom kod gledatelja bila tako iznimno popularna, jer je, kao i neki drugi igrani ili dokumentarni filmovi, pa i neke knjige, pokušala odgovoriti koji se to vrag dogodio u glavi čovjeka koji, istina, jest potekao iz krajnje disfunkcionalne obitelji, ali je kao mladić bio poznat kao nadaren za matematiku, umjetnost, usto nepušač, antialkoholičar i od malena navikao na težak i pošten rad.
“Uvijek je bio najpametniji od svih nas”, opisivao ga je koju godinu kasnije njegov brat Alexander, što je u obitelji sa 14-ero djece imalo posebnu težinu.