Pred odjelom za ratne zločine Višeg suda u Beogradu u četvrtak se završnim riječima obrane nastavlja suđenje optuženima za ratne zločine protiv hrvatskih civila u Lovasu koje su u oktobru i novembru 1991. počinili pripadnici srpskih snaga.
U svojoj završnoj riječi 28. siječnja, zamjenik tužitelja za ratne zločine Dušan Knežević naveo je da su sve točke optužnice dokazane i predložio da se okrivljeni oglase krivim i osude na zatvorske kazne. Tužitelj je zatražio da se optuženi Milan Devčić i Željko Krnjajić osude na po 10 godina zatvora, a Darko Perić na pet godina. Sva trojica optuženika su bili mještani Lovasa, dok je za pripadnike protudiverzantske postrojbe bivše JNA Radovana Vlajkovića i Radisava Josipovića tužitelj zatražio pet odnosno četiri godine zatvora.
Za pripadnike paravojne postrojbe “Dušan Silni” Jovana Dimitrijevića i Sašu Stojanovića zatraženo je po osam godina zatvora, a za Zorana Kosjera devet godina. Oni se terete da su kao pripadnici lokalne civilno-vojne vlasti teritorijalne obrane Tovarnika, potčinjene tadašnjoj JNA i paravojne postrojbe ‘Dušan Silni’, sudjelovali u napadima na Lovas i civilno stanovništvo.
Priče preživjelih
‘Matori izlazi van, gdje su ti sinovi? – kazali su prije nego su mog oca Stjepana odveli iz kuće i u susjednoj ulici presjekli rafalom.
Ubili su ga kao psa”, ispričao je Mato Mađarević kojem su 10.okrobra 1991. ubili tada 67-godišnjeg oca. Taj dan kad su ubili njegovog oca ubili su još 20-ak ljudi. Sve su ih izvukli iz kuća i poubijali. Njihova mrtva tijela ležala su na ulicama malenog srijemskog sela Lovasa koji je taj dan okupirali srpskočetnički krvnici.
“Mene su zatvorili u zadruzi gdje su tada držali zarobljenike. Neke od momaka koji su bili sa mnom su zadužili da kupe mrtve sa ulica. Kad su se vratili rekli su mi da su i leš mog oca pokupili te da su sve odveli na mjesno groblje gdje se s bagerom iskopala rupa u koju su ubačeni”, ispričao je Mato.
Sedmicu kasnije nove žrtve su napunile grobnicu, one koje su nastradale u minskom polju, događaju poznatom kao Krvava berba grožđa, zatim žrtve ubijane u garažama, podrumima.. Sve skupa 68 leševa ležalo je u toj grobnici. Masovna grobnica Lovas po broju žrtava najveća je nakon one na Ovčari.
Posmrtni ostaci ekshumirani su u ljeto 1997. a pokopani 21.marta1998. godine.
Mato je jedva preživio. On je sljedeća dva i pol mjeseca ostao u okupiranom Lovasu i nosio bijelu traku kao znak raspoznavanja i nacionalne pripadnosti. Svi Hrvati su je morali nositi, a bijelu krpu na kući imati.
“Kad su nam najavili krvavi Badnjak 22.12. zaista su održali riječ. Priveden sam i punih pet dana brutalno batinan i mučen. Lomili su mu kosti, udarali gdje god su stigli. U krvava usta usipali mi šalice soli, na ruci mi gasili čikove. Vratili su me kući jer su računali da neću preživjeti”, prisjetio se Mađarević.