Žan Klod Junker, na čelu izvršnog tijela Evropske unije od 2014. godine, oproštajni govor u Evropskom parlamentu završio je riječima “Živjela Evropa” i ne zabrinjava ga rastući otpor prema EU u nekim njenim članicama.
“Nisam tužan jer vidim da raste podrška Evropi, kao što smo vidjeli na evropskim izborima. I breksit je naveo ljude da se više okrenu prema Evropi. Mnogi građani osjećaju da bi cjepkanje Evrope bio loš znak za budućnost,” kazao je u intervjuu za njemački nedjeljnik “Špigl”.
Junker kaže da je fundamentalno pitanje da li su se Britanci u EU ikad osjećali kao kod kuće.
“U evropskoj politici sam od decembra 1982. i vidio sam da Britanci funkcionišu na pretpostavci da su u bloku samo iz ekonomskih interesa. Kada je u pitanju politička unija, tješnji odnosi, nisu željeli ništa da imaju sa EU. To je bio slučaj čak i sa mojim prijateljem Tonijem Blerom. Ako se držite te priče duže od 40 godina, nije iznenađenje da se ljudi toga sjete na referendumu”.
Junker kaže da prije referenduma u junu 2016. nije bio među onima koji su očekivali da će Britanci glasati tijesno za ostanak u EU.
“Kada mi je premijer Dejvid Kameron na marginama samita G20 u Brizbejnu 2014. rekao da želi da održi referendum o breksitu, rekao sam mu da ge izgubiti. Kladio sam se sa tadašnjim evropskim komesarom britanske nacionalnosti Džonatanom Hilom da mi da funtu ako izgubi tabor za ostanak, a ja njemu euro ako pobijedi. Još čuvam tu funtu.”
Na pitanje “Špigla” zašto se nije borio za ostanak Britanije, Junker kaže da je imao puno poziva, ali da mu je Kameron jasno stavio do znanja da nema svrhe. “Evropska komisija je čak manje popularna u Britaniji nego na kontinentu. Odlučio sam da se ne miješam. Iz ove perspektive, mislim da je to bila velika greška. Izgovoreno je toliko laži, uključujući od aktuelnog premijera Borisa Džonsona, tako da im se trebalo suprotstaviti”.
To što populisti nisu uspjeli da naprave planirani proboj na izborima za EP je ohrabrujuće, ali tu nije kraj, kaže Junker, ističući da zabrinuto posmatra kako klasične političke stranke idu stopama populista.
“Oni koji trče za populistima, na kraju će sami postati populisti. Ali, narod će glasati za original.”
Protiv toga da EU postane jedna država
“Špigl” navodi da nacionalisti pokušavaju da stvore sliku o EU kao o bauku, birokratskom čudovištu koji uništava nacionalne identitete. Na pitanje da li je pružio municiju za takve optužbe, Junker kaže:
“Nikad nisam pričao o Sjedinjenim Evropskim Državama, makar ne otkad sam postao punoljetan. Ali, to nije spriječilo mnoge breksitaše da me vide kao ideološku metu. Ne smijemo davati Evropljanima lažni utisak da je EU na putu da postane jedna država. Čak i jako entuzijastični Evropljani se protive tome da naša unija postane evropski melting pot.”
Povodom rastućeg pritiska mladih ljudi posljednjih mjeseci, “Špigl” je pitao odlazećeg šefa EK da li je trebalo da posveti više pažnje borbi protiv klimatskih promjena.
Klasična industrija mora imati mjesto u Evropi
“EU je dala veliki doprinos postizanju Pariskog sporazuma o klimi. Postavili smo ciljeve za 2030. i težimo tome da dostignemo klimatsku neutralnost do 2050. Ali, moram reći da griješe svi koji se ponašaju kao da to ne zahtijeva nikakav specijalan napor samo zato što sada među mladim ljudima postoji pokret u tom pravcu,” kazao je Junker. On je dodao da mu je drago što su se mladi ljudi uključili, ali da nije naivan. “Puno toga što se predstavlja tako sentimentalnim riječima nije lako postići u realnosti. Klasična industrija mora i dalje imati svoje mjesto u Evropi.”
Ne slaže se uvijek sa Trampom, ali ga poštuje
Iako su se SAD povukle iz klimatskog i drugih međunarodnih sporazuma, Junker je uspio sa uspostavio specijalni odnos sa predsjednikom Donaldom Trampom i makar za sada spriječi eskalaciju trgovinskog rata preko okeana.
Junker kaže da je u razgovoru sa Trampom koristio jedan od svojih “malih trikova”.
“Samo sam se služio američkom statistikom. Kada bi mi Tramp rekao ‘Ne vjerujem vašim ciframa’, odgovorio bih mu ‘To su vaše cifre’”.
Junker je iz Vašingtona donio poklon – fotografiju američkog vojnog groblja u Luksemburgu.
“General Džordž Paton je takođe tamo sahranjen. Znao sam da Tramp visoko cijeni uspješne generale. Objasnio sam mu da je to malo parče zemlje u Luksemburgu, gdje leži pet hiljada vojnika, američka teritorija. To ga je duboko dirnulo. To su te male stvari koje mogu da otvore srca.”
Na pitanja “Špigla” da li je to prava strategija za otvaranje srca osobe koja je “opasno nestabilna”, Junker kaže da se ne slaže sa mnogim Trampovim odlukama, ali da ga poštuje.
“I on je ljudsko biće. Ako ga tretiramo bez poštovanja, zatvorićemo vrata za održive sporazume.”
Očevo traumatično iskustvo u Vermahtu
Junker, koji je rođen 1954, pričao je o tome u kojoj mjeri su ga oblikovala iskustva ratne generacije.
“Moj otac, koji je umro prije tri godine, odrastao je na selu. Najbliži gradić bio je udaljen pet kilometara. Nikad nije putovao dalje dok ga Vermaht nije prisilno regrutovao u Drugom svjetskom ratu. Nakon tri-četiri dana, našao se na ruskom frontu. Zamislite samo taj kulturni šok! Iz papira koje je ostavio za sobom, saznao sam da je morao da učestvuje u streljačkom odredu prvog dana u Vermahtu. Naravno, nije se puno trudio i nije upucao nikoga, ali to je bilo traumatično iskustvo. Neko ko nikad nije putovao dalje od pet kilometara od kuće, nađe se u stranoj, omraženoj uniformi i primoraju ga da puca na ljude, ne znajući zašto.”
Junker kaže da mu je otac uvijek govorio da ima puno “nitkova” među vojnicima, ali da je bilo i dobrih ljudi, koji su mu spasili život. “Imao je nijansiranu sliku o Vermahtu. Pošli smo na odmor u Njemačku relativno rano, 1966. Prije toga nismo imali novca.”
Na pitanje “Špigla” da li ponekad sanja na njemačkom, Junker, poliglota, kaže da će Luksemburžane razočarati to što ne zna na kojem jeziku sanja. “Kada ovdje u Komsiji pričam cijeli dan, sa osobljem iz svih država EU, jezici se miješaju. Razumijem italijanski jer sam se igrao sa djecom italijanskih gostujućih radnika.”
Junker razumije i portugalski zato što je odrastao u naselju radnika čeličane gdje su živjeli brojni imigranti. Dok je bio premijer, jedan sugrađanin porijekom iz Portugala ga je često zaustavljao na trotoaru i govorio mu: “Gospodine Junker, sve je u redu u Luksemburgu, ali ima previše stranaca.” “To je zapravo znak uspješne integracije, zar ne?” kaže Junker.
Morate da volite ljude ako ste u politici
Junker, koji je skoro 40 godina politici, stalno je izložen oku javnosti preko društvenih mreža. Jednom je za mađarskog lidera Viktora Orbana rekao da je diktator, što je izazvalo burne reakcije.
Junker kaže da je za Orbana uvijek govorio da je diktator, samo što je tada “uhvaćen” na mikrofonu.
Što se tiče interneta, kaže da je to napredak u smislu da omogućava ljudima da se bolje informišu, ali da ne vodi uvijek do mira u društvu.
“Lično ne gledam društvene mreže. Ali, pravo pitanje je za šta bi trebalo da izdvojim vrijeme?” kaže Junker, ističući da je u Evropi važno biti dobro informisan o svim državama.
“Nije dovoljno slušati kada neki premijer govori nešto u Evropskom savjetu. Moram da znam zašto on to kaže jer taj lider nikad neće ulaziti u domaće političke probleme. Problem Evrope je u tome što ne znamo dovoljno jedni o drugima.”
Bivši premijer Luksemburga nije htio da odgovori na pitanje “Špigla” da li ga muči što mediji stalno pišu da previše pije.
“Takve lažne tvrdnje povređuju moju porodicu više nego mene. A to što smo stalno pod lupom je proizvod naše ere. Ponekad ljudi naprave više od 200 selfija sa mnom u toku dana. Kada mi priđu sa prijateljskom namjerom, mogao bih da ih odbijem, ali to je arogantno i ne želim da šaljem takvu sliku o Evropi. Morate da volite ljude ako ste u politici.”
Junker nije uzdržan kada je u pitanju fizički kontakt, tapše ljude po leđima i ljubi ih, što je jedna od neobičnih stvari koje mediji često komentarišu.
On ne smatra da bi trebalo sačuvati lične karakteristike u politici.
“Nije me briga. To sam ja. Ponekad pomislim da je najgora stvar u zatvoru to što nema fizičke bliskosti. Ne mogu da zamislim da ne diram druge ljude ili da oni mene ne dodiruju. Osoblje me nekad upozorava da ne grlim ovu ili onu osobu. Ali, poljubio me je Erdogan, i ja njega. Poljubio sam se i sa Putinom. U oba slučaja, to sigurno nije naškodilo Evropi.”
Pisaće memoare na njemačkom
Junker ovog mjeseca ide na operaciju aneurizme, nakon čega se vraća u EK, a odlazak u penziju je planiran za decembar.
Kaže da se nije posebno pripremao za život nakon politike i da se ne plaši bilo kakve “crne rupe”.
“Imam 40.000 knjiga kod kuće, i još 16.000 u ovoj i drugim kancelarijama. Ovo je prvi put da sam zauzet poklanjanjem knjiga. I to je bolno.”
Junker planira da piše memoare i to na njemačkom jeziku.
“Otac je je učio da volim njemački. Dao mi je sve knjige Karla Maja. Za moje znanje njemačkog je zaslužan Karl Maj, ne samo on, u određenoj mjeri.
Evropa prvi put u rukama žena
“Špigl” piše da je svjetska istorija uvijek bila muškog roda ali da će sada, prvi put, Evropa biti u rukama žena. Ursula fon der Lajen će ga naslijediti na čelu Evropske komisije, a Kristin Lagard preuzima kormilo Evropske centralne banke.
Na pitanje kako će to transformisati politiku, Junker odgovara: “Uvijek sam pokušavao da dovedem što više žena na upravljačke pozicije. Povećao sam zastupljenost žena na visokim položajima u Komisiji sa 30 na 41 odsto. Zadovoljan sam što sve više žena dobija pristup politici, što takođe mijenja politiku. Ali, to automatski ne čini svijet boljim mjestom.”
Fon der Lajen je kroz sporedna vrata došla na funkciju jer nije bila vodeći kandidat na evropskim izborima, kao što je zahtijevao Evropski parlament. Sada ima problema da na vrijeme sastavi Komisiju.
Junker smtara da Fon der Lajenova ima sve što je potrebno da bi obavljala tu funkciju, i priznaje da je on imao lakši početak.
“To je bilo zbog mog prijateljstva socijaldemokratama. Imam da zahvalim njima i Martinu Šulcu za dolazak na funkciju. U mom taboru, (konzervativnoj) Evropskoj narodnoj stranci, mnogi su glasali protiv mene – Mađarska na primjer. Desničarski nacionalisti su rekli: Nikad nećemo glasati za tebe. Odgovorio sam im da nikad nisam želio da budem neko za koga bi oni glasali.”
Helmut Kol najveći Evropljanin
Kao aktivni političar, Junker je sarađivao sa troje njemačkih kancelara – Helmutom Kolom, Gerhardom Šrederom i Angelom Merkel.
Kaže da je Kol bio daleko najviše naklonjen Evropi “zato što je bio istoričar”.
“Mogao je da razmišlja u istorijskim kontekstima i da ih objasni drugima. Osim toga, bio je pažljiv prema manjim državama članicama. Kol je, na primjer, napamet znao imena luksemburških boraca otpora koji su ubijeni u njemačkim koncentracionim logorima tokom posljednih dana rata.”
Junker je rekao i da je Kolu Evropa bila u srcu. “A kada se radi o njemačkim interesima, odjednom mu je Njemačka bila u glavi. Znao je kako da uporno zastupa njemačke interese. Gerhardu Šrederu, kojeg sam takođe veoma cijenio, Evropa uopšte nije bila u srcu. Njemu je bila u glavi. Za njega je bio logični i racionalni proces ujedinjenja koji nije imao alternativu. Međutim, do kraja njegovog mandata, i njemu je Evropa bila u srcu.”