"(...) Vrijeme je da lentu druge pratilje Miss opkoljenog Sarajeva poklonim muzeju."

Kad je rat počeo, imala sam šesnaest godina, a kad sam počela raditi za ovaj dnevnik, imala sam sedamnaest. Bila sam prilično hrabra. Željela sam pomoći građanima u ratu. Cijeli komšiluk sam šišala besplatno, potom sam u mjesnoj zajednici dijelila letke "Crvenog krsta". Onda sam se prijavila da budem novinarka. Nisam imala znanje, ali sam imala hrabrost. Prvi put sam uživo vidjela Arijanu Saračević; bila je moj ratni idol. Izvještavala sam o servisnim informacijama u ratu. Vrijeme je da lentu iz rata poklonim muzeju. Tog dana je u gradu bilo primirje, pa se održao Izbor za Miss opkoljenog Sarajeva. Bila je puna sala. To je obilježilo naše živote. Mama mi je iz Zagreba, tata mi je iz Posavine, a ja sam rođena u Gradačcu. Živjela sam u Sarajevu, na Floridi, u Briselu, Beogradu... trenutno živim u Skoplju. Ja sam građanka svijeta. Gdje god živjela, ja sam Bosanka; ponosna sam na to, na svoju domovinu. Preko noći sam u ratu odrasla, sazrela i naučila da živim u opkoljenom gradu. Bila je audicija; išli smo nekoliko dana na pripreme u BKC-u, bez obzira na granate. To je bio naš krik u svijetu da želimo živjeti normalan život. Uspjele smo poslati poruku svijetu. Postale smo simbol ratnog Sarajeva. Imam četvero djece: Ana Sophie, Markus, Pia Marie i Elizabeth. Djeca su mi rođena u četiri različite države: u Beogradu, Briselu, Njemačkoj, a maksuz sam došla u Sarajevo da rodim četvrto dijete. Učim djecu bosanski jezik. Bitno mi je da znaju moje porijeklo i mog supruga. Pokrenula sam proizvode za bebe i djecu, jer sam tako najsigurnija da moja djeca koriste zdravo.