Vijesti
“Patriote” su silovatelji svojih zemalja. Siledžije su započele rat.
Milojko Pantić zaplakao zbog Sarajeva: Ja sam izdajnik ali i najveći Srbin! Izdao sam knjigu...
Silovali su Sarajevo 4 godine i napravili su genocid u Srebrenici. Ne može biti moj lider, čovjek kojem je idol bio Arkan. Sarajevo je srce i duša bivše države. Službe dozvolile da se izbrišu granice između ideoloških protivnika samo zbog upravljanja.
Obavještajne službe vladaju, a političari su u službi službama. Žele samo vlast i moć. Vučić me juri, ne da se slika, već da me ućutka. Uspio sam ostati na nogama. Ovo mi je jedina javna nagrada za 50 godina karijere,dalo mi je moje Sarajevo!

Dobio sam otkaz kao neuspješan komentator! Kakav autoput i privredni uspjesi?! Pa,pokrali su i  asfalt i autoput i kredite! U “Boru” rade kineski zatvorenici! Četnici navijaju za Partizan-to je vlast tako organizovala! Stranci sui h doveli na vlast da bi priznali Kosovo i odradili naređeno!

Pogledajte kompletan intervju u videoprilogu...

U Centralnom dnevniku gost je bio  čovjek koji je od sportskog postao politički komentator, izdajnik, autor, penzioner koji dobro živi u Beogradu. Hadzifejzović je ugostio svog televizijskog brata i čovjeka koga starije generacije pamte po izjavi „Izlaze navijači Partizana, a evo i naših“ – legendarnog  Milojka Pantića.

Emisiju je Hadzifejzović otvorio imitirajući Pantića kao komentatora, a sve to držeći u ruci knjigu za koju je Pantić dobio nagradu za životno djelo, knjihu „Nebo se otvorilo“.

„U ovoj knjizi objašnjava ovo čime si počeo i najavio me. Tada su to proglasili lapsusom, a ja sam odgovorio da to nije lapsus, nego istina. Međutim, ja to nikada nisam izgovorio, osim sada i u knjizi. Budući da ta izjava liči na mene, zato je nisam do danas, ni demantova“, kaže Pantić.

A „Nebo se otvorilo“?

„Nebo se otvorilo“ je moje životno djelo. Moram ti ovdje priznati Senade, ja sam velikosrbin. Najveći Srbin na planeti. Nikome ne priznajem da je veći Srbin od mene. Ali ja sam od one vrste koja patriotizam prema svojoj zemlji izražava kulturom, znanjem i obrazovanjem“, iskren je Pantić, a Hadžifejzović se nadovezao kazavši da bi ga on nazvao pravim Srbinom.

I u ratu su takvi bili pravi Srbi iako se nije mnogo ljudi hvalilo s tim, a sada se svi hvale. Pravi Srbi nisu radili sve ono što se radilo.

Postoji jedna velika priča, ali samo ću kratko. Neko je nama ukrao naše nacije, i većina dobrih ljudi šuti, a konvertitska, ovakva ili onakva manjina vlada?

„Tako je, upravo o tome govorim u svojoj knjizi. I kada je pročitao moj prijatelj Ekrem Dupanović, rekao je „Svaka čast, Panto, ti si najveći Srbin kojeg ja znam, ja takve Srbe obožavam.“ Ljudi koji su profesionalni patriote, bez obzira koji, to su silovatelji svojih zemalja. Ja i društvo kome pripadam volimo Srbiju, a oni je siluju. Te siledžije su i počele rat, oni su silovali i bivšu državu i Sarajevo i napravili genocid u Srebrenici, a i dalje vladaju. Vladaju zato što su politički nasilnici, jer su ukrali narodu oblasti života koje su po „defaultu“ civilni, a ne vladin sektor i gdje vlast ne bi smjela da se miješa. To su nauka, sport, kultura... sve su oni uzeli i ispolitizovali.“

Kako se desilo da sportski komentator u penziji postane politički komentator? Je li to bunt, savjest...? A to što radiš je nestvarno hrabro.

„Ja sam završio političke nauke, ja pripadam generaciji koja se školovala i učila estetsko novinarstvo, i od kolega i od profesora na fakultetu. To je novinarstvo lijepih, biranih riječi. Hvala Bogu, imamo toliko tih majstora lijepih riječi u prozi i poeziji, da meni ne ide u glavu da u zemlji koja je dala toliko pjesnika koji su pjevali o slobodi... Držim se toga da “ jaka, preka reč ubija“, a to mi je savjetovao Miljković.“, govori legenda sportskog novinarstva.

Je su li ovo lepe ili jake reči u tvojim naslovima: „Samo vojska spašava Srbiju od mafije“, „Šešelj Vučićev učitelj“, „Vučiću, nisi vlasnik Srbije“, „I vazduh miriše na ludilo“, „Hronično bolesno predsjednik“, „Kutak za Vučićev šibicarski trenutak“, „Vučićizam, idiotizam i šešeljizam...?

„Vučić je bio u vrijeme „kad se nebo otvaralo Zvezdi“, na tom stadionu. Ja ga znam od tad, kao nekoga kome je komandant bio najveći zločinac u posljednjem ratu, ali onaj pravi, koji je ubijao i najveći kriminalac Evrope, tog doba – Željko Ražnatović Arkan. On je sa njim išao u Zagreb na onu utakmicu koja je, kako kažu, najavila rat, kada je Zvezda igrala i kada je utakmica prekinuta.  Tamo je bio naš današnji predsjednik. Zanimljiva stvar. Zato sam ja ušao u ovu oblast novinarstva. Uzurpirali su nam kompletan život i politizovali.“

Juri li te Vučić? Tad je htio da se slika s tobom, a juri li te sada?

„Juri, ali ne da se slika, nego da me ućutka. Šalim se, nikada nisam imao nijednu prijetnju zbog svojih riječi, samo je Vučić par puta u svojim svakodnevnim tiradama spominjao da je Milojko Pantić rekao to i to, vidite da postoji sloboda štampe. Svaka mu čast na tome, ali ne može mi biti autoritet čovjek kojem je idol Željko Ražnatović.“

Kada Milojko i rijetki slični,  pišu o svom narodu, kritikuju, odmah budu proglašeni izdajnicima, pogotovo ako izrazite simpatije prema bratstvu, jedinstvu, Hrvatima, Bošnjacima...Kako se čovjek nosi s tim?

„Priznajem da sam izdajnik, izdao sam knjigu! Uopšte me to ne dotiče, jer je važno ko te proglašava izdajnikom. To je najvažnije znati, jer onaj koji kaže da si izdajnik za tebe, koji si Srbin sa dna kace, i koji se razlikuješ od njega po tome što voliš svoju zemlju i činiš sve za bilo kakav njen napredak, a ne da kradeš i manipulišeš s ljudima, a da sve lopove i nasilnike braniš.“

Ljudi u svojim frustracijama, pogotovo Bosanci, kažu da Vučić ipak nešto radi, napreduje Srbija, grade se autoputevi, zapošljava, spavaša neke sisteme kao Bor...?

„Ma opljačkali su Srbiju preko tih autoputeva. Svaka inspekcija da dođe, vidjela bi koliko su pokrali samo na debljini asfalta, da ne idemo dalje do kredita koje su uzimali po tri puta i tri puta pljačkali. Da ne govorimo o Boru i Kinezima. Znate li ko radi u Boru? Kineski doživotni zatvorenici koji su tu zapravo u logoru u kome odrađuju robiju.“

Bolje bi bilo vlastima da su te zadržali kao uspješnog, nego što su te otpustili kao neuspješnog. Kako je moguće da nakon toliko decenija kažu da si neuspješan?

„Jasno je, to su polički nasilnici. Nisu ni politički nasilnici, nisu političari, jer jedan političar mora imati nekakav politički program, da se zalaže za neku ideju, program, projekat... Nikada niste mogli da saznate kakav je politički program SNS – zato što ga nema. Njihov program i cilj su isključivo moć i vlast – po svaku cijenu. Pa i po cijenu da otjeraju i jednog reportera. Ja sam kolaterala i primjer kako se tjeraju ljudi u Srbiji. Evo, napravio sam Sportsku galaksiju i izdao knjigu i živim od toga. Ali kad vidite kako običan svijet prolazi, pogotovo moja generacija... Mene zdravlje služi, što nije slučaj s mnogima. Recimo imate ljude u kolicima, sa šta vlast radi? Rekonstruiše četiri glavne ulice u Beogradu, raskopaju sve, a taj čovjek u kolicima ne može da izađe iz kuće mjesecima.“

Baho je okupio velika sportska imena na sjajnom događaju, po osmi put. Sarajevo ,čini mi se, jedino može sve to da pomiri? Kolega Pantić dobija nagradu za životno djelo i ostavio nas sve šokirane kada je rekao „Za 50 godina rada, ovo mi je prva nagrada“... Je li to moguće?

„Apsolutno. Ovo je javno priznanje, dobijao sam ja nagrade. Da ti struka oda priznanje, sportski savezi, klubovi – to mi se desilo prvi put sinoć. Bio sam i više nego uzbuđen sinoć u Vjećnici. Kad me je Baho pozvao i rekao da će mi dati nagradu za životno djelo, pomislio sam: „Znači sa mojim životom je gotovo, ako je nagrada za životno djelo“. Da nisam došao kajao bi se do kraja života, uvjerio sam se opet u to da je Sarajevo srce i duša bivše države. Pored svega što mu se desilo u one četiri godine, sačuvalo je i srce i dušu. Šetao sam danas Baščaršijom, stao sam u Ferhadiji i skoro zaplakao pred onom tablom... Objašnjavao mi je kolega da je tu bila pekara pored table sa imenima poginulih. Kad sam pogledao imena i vidio da je podjednako Hrvata, Srba i Muslimana, pomislio sam da poslije svega što se dogodilo, to Sarajevo ponovo otvara svoje srce i poziva sve nas iz regiona, čak i nas Srbe. Nisam samo ja dobio nagradu, dobila je i Ivana Španović, kao najbolja sportistkinja Balkana. Sarajevo je mene kupilo za sva vremena. I sinoć sam rekao: „Sarajevo ljubavi moja“. Sjećam se da sam '63. Upoznao Kemala Montena u Skoplju, na srednjoškolskom takmičenju. Ništa nije slučajno. Poslije smo evocirali uspomene u Maderi, elitnom beogradskom restoranu, kao i sa Miljanićem i Ljubom Tadićem koji je izmislio tezu „Nisam Srbin po profesiji“ i to je prvi govorio Miloševiću. Ja sam iz te škole. Miljan je često govorio „Izbacio sam ga iz svlačionice, a on se vratio kroz prozor“, misleći na ekran. Kazao je to jer sam igrao u Zvezdi kao pionir, a on je bio trener. Tražio je redovno ocjene na pregled, a ja sam imao 11 negativnih jer sam prestao da idem u školu i zamislio sam da ću biti novi Šekularac. On me je tad otjerao i zaslužan je što sam završio razred sa vrlodobrim upjehom. U to vremenu je već posle par godina Kemal Moneto postao zvezda estrade, ja sam glumio sa Milanom Lanetom Gutovićem. Lane postaje veliki glumac, Kemal Monteno veliki pjevač, ja sam pomislio: „Mogao bi i ti da postanes neko poznat“.

Ukradena nam je tradicija, klubovi su nam ukradeni. Crvena Zvezda, petokraka i Patrizan i antifašizam, a sada su ikonografije navijača potpuno suporotne, šta se dešava, gdje smo mi to?

„To je vlast, to se sve radi zbog vlasti, to je manipulacija mladim ljudima. Kakvi izbori, kakav Parlament, u Srbiji je sve služba, ona je jedina kontinuitet. Institucije koje su važne u svim državama, kod nas one su u nedostatku društvenih klasa u cijeloj Jugoslaviji. Društvene klase su te koje vode društvo preko političke partije.“

Službe vladaju, a političari su u službi službi?

„Tako je! Društvene klase ne postoje. Radnička je uništena, srednja je uništena, kapitalistička nije ni napravljena. Jedina organizovana snaga u cijeloj državi je bila služba, organizovana snaga. Znala se hijerarhija, znalo se ko je ko. Većina stranaka u Srbiji je oslovana preko službe. Ponovo su vratili crno-crvenu koaliciju na vlast, oni koji su razbili prethodnu državu. I međunarodni faktor tu igra veliku ulogu. Dozvolili su ovima da se vrate na vlast, da bi ono što su zabrljali, a to su su rat i gubitak Kosova, da priznaju. Služba je dozvolila da se izbrišu sve granice između ideoloških protivnika, kako su dozvilili i navijačima Partizana da razviju preko cijele tribine zastavu na kojoj je lik Draže Mihajlovića, koji je bio ideološki protivnik partizana.“

„Moram da zahvalim Sabahudinu Topalbecireviću za sve sto mi je priredio, bolje ikad neko nikad da dobijes jednu nagradu i Čolpi“, završio je razgovor u CD-u legendarni Milojko Pantić.

FACE TV vijesti u vasem email inboxu. Prijavite se na FACE Newsletter.