Vijesti
Tuzlaci uz majke Srebrenice: Niste same, mi smo tu da opominjemo za vas Brojni građani Tuzle danas su mirnim okupljanjem u centru grada pružili podršku majkama Srebrenice koje su na obilježavanu 25. godišnjice od počinjenog masakra nad Bošnjacima

Brojni građani Tuzle danas su mirnim okupljanjem u centru grada pružili podršku majkama Srebrenice koje su na obilježavanu 25. godišnjice od počinjenog masakra nad Bošnjacima. Pamtiti, opominjati i ne dozvoliti da se ikada više ponovi takvo zlo, poruka je sa skupa u gradu soli.

Da majke Srebrenice nisu usamljene u borbi za pravdu i istinu danas je podsjetila i Marija Jurčenko, poznata tuzlanska antifašistkinja koja podršku Podricnjcima pruža već duži niz godina. Nijedan protestni skup Srebreničanki u Tuzli ne može proći bez nje, a tako je bilo i ovaj put.

"Ako su ljudi normalni ne treba ih podsjećati na sve ono što se dogodilo u Srebrenici, a onoj bagri koja je to napravila neka sve ide na dušu. Ne mogu da razumijem ljude koji negiraju počinjeni genocid jer ja iz takve kuće nisam potekla. Učili su me da ne mrzim čovjeka, svi smo isti, od krvi i mesa", kazala je Jurčenko.
Okupljanje mladih na današnjem mirnom protestnom skupu veoma bitnim smatra Fadila Hadžić iz Tuzle.

"To nam je najbitnije od svega jer oni moraju promicati istinu o Srebrenici. U tom gradu sam nekoliko puta boravila i nosim veoma teška iskustva. Samo tamo ko ode može osjetiti pravu žalost", kaže nam Hadžić.

I danas su se u Tuzli mogle čuti izuzetno bolne priče preživjelih Podrinjaca koji su ovaj 11. juli odlučili provesti ipak u gradu soli te sa centralnog gradskog trga poslati važne poruke, noseći jastučiće sa izvezenim imenima pogubljenih.

Jedna od njih je i Zaha Hodžić iz Liplja kod Zvornika kojoj je vihor rata uzeo sina od 23 godine, a iza njega je ostala supruga u drugom stanju.

"Kad god imam priliku dođem na okupljanje u Tuzli kako bi podijelila tugu i žalost sa svima. Iz ratnog perioda nosim teška iskustva jer smo mi bili prvi na udaru. Imali smo jedno srpsko selo čije je stanovništvo odmah krenulo na nas, popalivši nam svu imovinu. Sa porodicom sam izbjegla u Cersku, a u julu 1992. smo preko šuma došli do Tuzle", kaže nam Hodžić.

Kako navodi, ni najvećem dušmaninu ne bi poželjela da proživi sve ono što je ona skupa sa svojim najbližim.

"On će na svojoj koži i na porodici sam osjetiti djelić toga jer kako god čovjek zasluži on to kroz život i naplati. Ako mu se nešto loše desi, neka zna da to nije čudno jer je i zaslužio", naglasila je Hodžić.

Naza Hasanović rođena je u Bratuncu, ali je period od 1992. do 1995. godine provela u Srebrenici sa mužem i dvoje djece. Sa cijelom porodicom, nažalost na slobodnu teritoriju se nije uspjela probiti. Na tom putu je izgubila muža, dva brata, zetove… što je u konačnici više od 20 osoba iz šire familije.

"Muža sam ukopala 2007. godine, ali nažalost ima mnogo onih žena koje do danas nisu pronašle kosti svojih najmilijih. Ovi dani lično meni sada su najteži jer ne možeš vratiti ono što si izgubio i to ništa ne može nadoknaditi. Boli nas i što nam neće reći gdje se nalaze grobnice, a o negiranju genocida da i ne govorim", navodi Hasanović.

Tuzlaci su danas položili i cvijeće na spomen obilježjima u Tuzli, a sirena za uzbunu oglasila se tačno u podne, kao podsjetnik na genocid koji je počinjen prije četvrt stoljeća.

FACE TV vijesti u vasem email inboxu. Prijavite se na FACE Newsletter.