„Da sam ponovo dete volela bih da imam druge roditelje.“
Nakon što je Ljubica Vlahović objavila na Twitteru nekoliko potresnih ispovijesti maltretirane i odbačene djece sakupljenih u knjizi „Pozdravi nekog“, ova tema je naglo zaživjela na društvenim mrežama.
Knjiga „Pozdravi nekog“ je objavljena prije skoro 40 godina u Zemunu. Sastoji se od ispovijesti maltretirane i odbačene djece, koja su bila štićenici raznih centara za socijalni rad i prihvatilišta po Srbiji. Autori knjige su psiholozi Vesna Ognjenović i Budimir Nešić, koji su sakupili potresne ispovijesti i komentare psihologa koji su radili sa djecom u prihvatilištima.
Ljubica je svojom objavom na Twitteru željela da osvijesti ljude i pozove ih da pomognu onoj djeci koja danas prolaze kroz isto.
Porazno je čitati ovakve ispovijesti i komentare psihologa 40 godina poslije, a znati da se prava djece i njihovi osnovni uvjeti za život i dalje ne poštoju i ne omogućavaju.
Osmogodišnja djevojčica je rekla svom psihologu da su parkovi najbolji na svijetu jer nemaju ćoškove kao sobe…
“Jedno vrijeme smo živjeli samo otac i ja. Poslije je on doveo ženu, koja je predstavljala moju maheću. Rođenoj majci me odvodio otac u goste… Tata me je tukao sve na odmaranje: prvo tuče, pa se odmori, pa poslije opet tuče. Pobjegao sam kod mame. I ona me ponekad tuče, ali su njene batine mnogo poštenije.” – Ispod dječakove priče, socijalni radnik pribilježio je sljedeće: “Bili juče u porodici. Neće ga. Žele da ode što prije u dom.”
Kažu da su djeca najveće bogatstvo. Ipak, nisu svima. Sve ove ispovijesti i tužne priče djece iz prihvatilišta, utjecale su na njihov život i formirale ih kao ličnosti. Sa manjkom samopouzdanja, osjećajem krivnje i bijesa, mnogi od njih postali su sitni kriminalci, narkomani te su svoje živote tužno i završili.
Pogledajte nekoliko emotivnih fotografija kroz ispovijesti, koje će nadamo se podići svijest o ovom problemu. Razmislite o vašoj djeci večeras, zagrlite ih i učinite sve da se osjećaju voljeno i prihvaćeno.
