Koliko je teško slijepim i slabovidnim osobama ne možemo ni zamisliti. Najmanje što možemo uraditi za ove ljude jeste adekvatno im pomoći, prvenstveno institucije i nadležni, a onda i svi mi građani.
Ipak, to nije slučaj u našoj državi. Putanja kretanja im je vrlo otežana, osnovne uslove nemaju, svaki dan strahuju i u velikoj su opasnosti.
Snimak napravljen u sarajevskom naselju Vojničko Polje pokazuje svu manjkavost sistema i nebrigu nadležnih. Nema trotoara, što znači da se slijepe i slabovidne osobe moraju kretati po cesti kuda idu i vozila, zatim autopraonica koja stvara buku… Sve se ovo dešava izmežu internata i škole Centra za slijepe i slabovidne osobe.
Iako je trotoar u fazi rekonstrukcije, lijepo bi bilo kada bi se dio terena osigurao ili ogradio obzirom da su na cesti s automobilima slijepi direktno izloženi opasnosti.
Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se svake godine 15. oktobra od 1964. godine, kada je Lyndon Johnson, tadašnji predsjednik SAD-a, taj datum proglasio Danom bijelog štapa.
Inicijativu za korištenje bijelog štapa, kao zaštitnog znaka slijepih osoba u saobraćaju, dala je Guilly d’Herbmont, 15. oktobra 1930. godine. Tek nakon drugog svjetskog rata bijeli štap i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih osoba.
“A ovo je Bosna i Hercegovina…..svaki dan djeca moraju preci najmanje 3 puta dnevno ovu putanju. Bez trotoara. Pored autopraonice koja je veoma bucna pa im ni sluh ne pomaze. Cesto se i izgube pa i ne znaju gdje se nalaze od buke”, napisala je majka jednog od učenika Centra za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu.
Pogledajte snimak..