„Da li je bivši predsjednik SDP glasao za koaliciju sa SDA?“, glasilo je neodgovoreno pitanje postavljeno na sinoćnjoj presici aktuelnom predsjedniku nakon sjednice Glavnog Odbora SDP.
Time je stavljena tačka na „i“ sa manipulacijama i lažima tajno emitovanim tokom same sjednice od strane učesnika koji su nas doveli u nestatutarno stanje gubitničke i rasturene stranke kako bi prekrili svoju odgovornost za gubitak izbora i katastrofalno stanje u kojem smo se našli.
U javnost je otišla poruka da smo se sinoć izjašnjavali ko je “ZA”, a ko “PROTIV” koalicije sa SDA.
Istine radi.
Bivši predsjednik SDP nije glasao za koaliciju sa SDA. Integralni tekst moje diskusije se može pročitati u nastavku ovog teksta pa se tako uvjeriti šta sam govorio i predlagao. Ovim dajem ovlaštenje svakom članu SDP ili mediju da iz predsjedništva SDP traži i dobije integralni video snimak mog obraćanja i replike koju sam imao na besprizorne laži „propalih studenata iz rasadnika mojih kadrovskih grešaka“.
Osim toga, pored mene, niko nije glasao za koaliciju sa SDA jer se o tome nije ni glasalo. Od imenom i prezimenom prozvanih 146 članova GO, „za opoziciju“ je glasalo 61, a „za pregovore“ 31.
Glas „za opoziciju“ je vrlo precizan, mada je ostalo neodgovoreno da li su npr. ASDA ili PDA „etnonacionalne stranke sa kojima nećemo u koaliciju“.
Glas „za pregovore“ je podrazumjevao hitno formaliziranje BH bloka ili odgovor na ponudu lidera DF po kojem bi se došlo do ujedinjenja svih lijevo orjentiranih stranaka koje žele da se konačno ujedinimo u jednu partiju kao što smo to uradili prije 4 godine kao SDP i USD. Na toj platformi, kao jasno definisana i profilirana „četvrta strana“, otvorili bi se pregovori sa tri pobjedničke stranke, ali ovaj put sa svojim programom na pregovaračkom stolu. Tek nakon pregovora bi se Glavni Odbor odredio da li se ide u koaliciju ili u opoziciju. Ja sam jedan od 31 člana GO koji se pridružio jedinoj izbornoj pobjedničkoj kantonalnoj organizaciji koja nije tražila da se donese odluka o koaliciji već o ujedinjenju ljevice i otvaranju pregovora na ovim principima.
Beskrupulozni manipulatori su tokom sjednice svojom kanalizacijom progurali lažnu vijest da sam kao tačku dnevnog reda tražio smjenu „mladih lavova u ime Izetbegovića i Komšića“ tj. rukovodstva GO koja je dobila 18 glasova. Time su pokušali neutralizirati moj jasan prijedlog da se smjene tri konkretna lika što se može vidjeti iz mog izlaganja. Prihvatio sam prijedlog predsjednika da se o tome ne glasa i da se izjasnimo o tome na narednoj sjednici GO kada se konačno bude razgovaralo o analizi izbora (???) i finansijskom stanju u SDPu.
Smatrao sam da posle projektovanog uličarskog Nikšićevog skandala i bruke koja je proizvedena, nema svrhe izjašnjavati se ni o jednoj drugoj dilemi osim „za opoziciju“ ili „ za pregovore“.
Tim više što su Tuzlaci odbili ponudu da oni sami idu u kantonalne pregovore sa svim strankama ukoliko se to ne čini za čitavu državu. S pravom su smatrali da, iako su jedina pobjednička SDP organizacija, njihov stav nije da smo mi kantonalnotvorna ili privatnotvorna već državotvorna partija. Na žalost, tako misli prevelik broj dobro organizovanih i besprizornih gubitnika. Ali to je posebna tema.
Intgrealni tekst mog izlaganja na sjednici Glavnog odbora slijedi ⤵️
————–
Zlatko Lagumdžija, 9.2.2018. Sarajevo
Zašto odmah, hitno i bez odlaganja, prije traženja drugih odgovora, moramo odgovoriti na pitanje kako smo se našli u ovom stanju u ovako dramatičnim vremenima po SDP i po BiH?
Da bi krenuli putem oporavka, nakon nekoliko analitički relevantnih činjenica, kao i mojih prijedloga konkretnih zaključaka sa obrazloženjem, očekujem i očitovanje Glavnog Odbora u skladu sa Statutom i političkoj ocjeni svakog od nas ponaosob.
Pred sobom imamo Izvještaj o radu Predsjedništva izmedju dvije sjednice GO SDP. Izvještaj Predsjedništva koje je prije dva dana, bez svog jasnog stava, zaključilo da mi odlučimo treba li SDP ući u vlast u Federaciji i Državi. Time je ponovo pokaza nedostatak liderstva, vizije, strategije i odgovornog vodjenja politike u skladu sa Statutom Partije.
Iza nas je osam mjeseci od održavanja poslednje sjednice Glavnog Odbora SDP i konačno imamo priliku da damo ocjenu rada Partije i njenog rukovodstva u proteklom periodu kako bi došli do odluka o tome šta nam je činiti, ne bi li počeli zaustavljati rasulo koje je proizvelo aktuelno rukovodstvo. Države i Partije.
Danas moramo dati institucionalni i trezven odgovor na pitanje zašto i kako smo u proteklom periodu bacili Statut pod noge, partijske organe privremeno anestezirali i na (ne)djelu pokazali potpuno odsustvo liderstva, vizije i stategije.
Logična posljedica takvih odluka dijela rukovodstva su besmislene dileme koje su postale paravan za bježanje od odgovornosti koja treba da uslijedi zbog neispinjenja izbornih ciljeva kao i zbog očekivanja članstva i javnosti. Suočavanje sa istinom i radikalnim promjenama je uslov za otvaranje nove perspektive i izlaska iz krize u koju smo dovedeni.
Biti ili ne biti? Ići ili ne ići , sa SDA?
To pitanje je inkapsulirana prevara naših vanjskih velikih malih protivnika kao i naših unutrašnjih malih velikih pokvarenjaka.
To je postalo lažno, nesposobnošću i beskrupuloznim karijerizmom nametnuto, državno i ljevičarsko pitanje na ulasku u peti mjesec od poslednjih izbora i osam mjeseci od poslednje sjednice Glavnog Odbora SDP.
Nakon nestatutarnih i improvizovanih „telefonskih sjednica GO“ o kojima smo saznali iz medija da smo ih „uspješno održali“ , dakle bez rasprave i očitovanja GO, krenuli smo grlom u jagode praviti vlast u Sarajevskom kantonu gdje smo gubitnička partija i u Zenici, gdje smo napravili pristojan rezultat, odlučno smo krenuli pa još odlučnije stali. U isto vrijeme smo i bez „telefonskih sjednica“ svezali ruke Tuzlanskoj pobjedničkoj kantonalnoj organizaciji, a sve to u iščekivanju odluka „prinudnog upravnika SDPa“ u vidu Naše Stranke i Bloka čije su odluke očekivane kao obavezujuće samo za nas.
Umjesto ubrzanog i učestalog rada organa SDP sa jasno definiranom i iskomuniciranom platformom upalo se u obrnuti proces odnosno vozanje članstva i javnosti u rikverc kroz Blok kojem se ne zna ni ko je za volanom, ni ko su putnici, ni kuda i kako se ide.
Članstvo je postalo zbunjeno jer se ni u javnosti nije moglo vidjeti šta je politika SDPa koja se kretala od izjava naših lidera da „mi nećemo ni po koju cijenu sa SDA“ ili „HDZ i SNSD su neminovni partneri“ preko „moramo sa sve tri nacionalne stranke jer je država u opasnosti“ ili „napravićemo vlast bez nacionalnih stranaka“ pa do antologijskih izjava tipa „odlučiće organi stranke jer kada bi znao šta je najbolja odluka ja bih je sam donio a vjerovatno i proveo“.