Jedan je roditelj iz Sanskog Mosta na društvenoj mreži Facebook izazvao opću "pometnju" objavivši post, odnosno fotografiju sinovljeve ocjene iz bosanskog jezika.
Naime, Mevludin Rahmanović, otac jednog srednjoškolca, objavio je fotografiju ocjene koju je dobio njegov sin iz bosanskog jezika i književnosti. Učenik je dobio vrlo dobru ocjenu (4), a profesorica je navela i razlog zašto je tako ocijenjen. Kako je naveo i otac dječaka, nije sporna "visina" ocjene... sporna je kardinalna gramatička greška profesorice bosanskog jezika, koja predaje djeci, koja ih uči...
"Poraditi na pravopisu! Neke se rečenice pročitati nemogu!", napisala je profesorica bosanskog jezika i književnosti, koja je zaposlena u jednoj srednjoj školi u Sanskom Mostu.
Piše: Dženeta Rovčanin
Kratki čas jezičke historije
Bosanski jezik je od svojih prvih historijskih spominjanja nosio isti naziv: bosanski jezik. Od samog zaživljavanja, odnosno početka standardizacije bio je u izazovnom položaju; decenijama je osporavan, negiran, omalovažavan... "Prvi tursko-bosanski rječnik", čiji je autor Muhamed Hevaija Uskufija, objavljen je 1631. godine. Taj se rječnik, između ostalih pisanih spomenika, smatra početkom standardizacije bosanskog jezika kojim danas govorimo.
Skoro dvjesta godina nakon Uskufijinog rječnika, Vuk Stefanović Karadžić odlučuje da je istočnohercegovački dijalekt "najčišći" jezični supstrat i objavljuje "Prvi srpski rječnik" (1818).
Nepoznavanje pravopisa bosanskog jezika – pokazatelj svih kardinalnih sistemskih grešaka u bh. društvu
No, ostavimo historiju po strani. Taj je period bio izazovan, ali ovaj u kojem mi živimo je još gori i ozbiljniji na kolektivnom planu. Treba se postaviti pitanje: kako smo stigli do kardinalnog jezičkog sunovrata...? Koji su potencijalni razlozi zašto iz fakultetskih klupa izlaze funkcionalno nepismeni nastavnici i profesori? Iako statistički podaci pokazuju da se na bosanskohercegovačke fakultete upisuje sve manje studenata, pamte se i vapaji akademskih stručnjaka da je posrijedi hiperprodukcija nastavničkog kadra. Ta je hiperprodukcija uzrokovala lančani niz, u kojem prednjači nekvalitetni i površni studentski angažman. Studenti odavno ne uče da nauče nego da polože. Svojevremeno su se predlagali određeni mehanizmi, poput ograničavanja upisnih kvota, ali ništa nije poduzeto. Umjesto funkcionalnih odluka, u društvu obiluju one podobne – i odluke i osobe.
Rudari maternjeg blaga – nastavnici bosanskog jezika
Autorica ovih redaka okončala je lingvistički studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, stekavši diplomu nastavnice bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika i književnosti naroda Bosne i Hercegovine.
I sjeća se, kao da je bilo jučer, svih radoznalih lica brucoša. Svi su odreda sanjali o karijerama iza svih katedri ove države. Oni koji su mogli i željeli, vremenom su odustali. Neki "neznaju", ali "znaju". Oni nisu na biroima za zapošljavanje.
Ovaj studij nije "kreativna radionica"; to je dvopredmetni studij jezika i književnosti, na kojem se semestralno polaže desetak predmeta. Zastupljene su sve tri jezičke norme i sve se podjednako tretiraju. Makar je tako bilo prije desetak godina.
Ako "neznaju" srednjoškolci, radnici, neki inžinjeri ili doktori, zar ne bi trebali "znati" nastavnici maternjeg jezika?
Je li ovaj naš "jezički sunovrat" započeo onog jesenjeg dana, u jednoj učionici na Filozofskom fakultetu, kada sam shvatila da većina mojih kolega zapravo ne zna čitati ćirilicu... ili je započeo pisanjem negacije uz glagol...?
Zašto nastavnica bosanskog "nezna"?
Nastavnica bosanskog jezika u srednjoj školi u Sanskom Mostu načinila je jednu kardinalnu gramatičku grešku. Načinila je i pravopisnu. Poštujući nepisani nastavnički kodeks, neću detektirati njene nesavladane lekcije – i praktične i metodičke. Ona, iako "nezna", ipak "zna". I za to je plaćamo. Ko nam je kriv...
