Globalna trgovina oružjem raste svake godine, proizvođači nude sve kompleksnije i skuplje sisteme, države troše sve veće svote novca. Koliko tog globalnog kolača uzima Hrvatska. Prema svim procjenama, riječ je o relativno malom dijelu, ali je potrebno malo kontekstualizirati brojke.
Prema posljednjim podacima stranice World's Tom Exports, relativno opskurnog portala namijenjenog istraživačima, Hrvatska je u samom svjetskom vrhu po izvozu vojnog oružja kada se isključe artiljerijski proizvodi. Riječ je o 47,8 miliona dolara vrijednom izvozu samo u 2018. godini. Usporedbe radi, Japan izvozi 21,7 miliona vrijedno oružje, a neke druge zemlje i puno manje.
Japan smo uzeli za primjer zato što je pokazao daleko najveći skok u vrijednosti izvoza od 2014. godine, čak 4,450%, a Hrvatska “tek” 2.479%.
Sami portal ne govori o kojem točno oružju je riječ već samo citira suhoparne brojke. Postoji mogućnost da je riječ o proizvodima karlovačkog HS Produkta koji izvoze pištolje u SAD, a i pušku VHS2 su prodali Iraku.
VHS2 je standardizirano naoružanje po NATO-ovim standardima. Osim u oružanim snagama Hrvatske, u upotrebi je i u oružanim vladinim snagama Iraka. Prije dvije godine praktično za dlaku je VHS2 dobila natječaj za nabavku oružja vojske Francuske. Bila je riječ o poslu od 300 miliona eura za oko 100.000 pušaka. Već neko vrijeme ozbiljno se navodi mogućnost da pušku naruči i vojska Indije.
Sama kompanija, osnovana još 1990. kao IM-metal, proslavila se 1999. svojim poluautomatskim pištoljem HS2000.
To oružje u samo nekoliko godina postalo je svjetski hit; ušlo je u oružane snage BiH, Dominikanske Republike, Indonezije, Iraka, Makedonije, Malezije, Tajlanda, Tunisa i, najznačajnije, na američkom tržištu proslavio se kao jedan od najnagrađivanijih.
Slijedili su novi modeli iz iste serije; HS9, HS40, HS45 i HS357. Da bi potom, od 2006., HS Produkt lansirao model XDM, s nizom vrlo bitnih poboljšanja. I to je oružje itekako našlo svoje mjesto na svjetskim tržištima, posebno u SAD-u.
Ono po čemu je tvrtka iz Karlovca ipak najpoznatija, jurišna je puška VHS, preciznije, VHS1 koju proizvodi od 2005. godine, i to u dvije varijante; dugoj i kratkoj. Od 2013. proizvodi se i VHS2, poboljšana verzija, s mnoštvom dijelova smještenih u kundak, s mogučnošću montiranja bacača granata, optičkog nišana i mnogočega drugog, po čemu je to oružje u svojoj kategoriji jedno od najnaprednijih na svijetu.
Međutim, postoji mogućnost da je riječ i o malo tajnijoj prodaji oružja za potrebe rata u Siriji.
Pixsell
Do porasta prijevoza oružja s Krka došlo je nakon što je Pentagonova Komanda za specijalne operacije, USSOCOM, naredila podizvođačima da prestanu transportirati oružje kupljeno na Balkanu za borce u Siriji preko Njemačke jer su se u Berlinu zabrinuli zbog količine naoružanja koje je prelazilo preko njihova teritorija, piše Balkan Insight. BIRN i Mreža za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije (OCCRP) došle su do e-maila koji je Pentagon 23. decembra 2016. godine poslao svojim suradnicima objašnjavajući im da su njemačke vlasti “postale vrlo osjetljive” na zahtjeve za dozvolama za transport oružja preko njihova teritorija do američkih vojnih baza.
Wikipedia
Podizvođačima je rečeno da će State Department preuzeti odgovornost za traženje novih dozvola za tranzit jer proces dobivanja dozvola “traje dulje nego što je uobičajeno zbog velikog broja zahtjeva i pitanja”. Berlin je tad odbio komentirati svoju “osjetljivost”, no može se povezati s njemačkim zakonima koji kažu da tranzitne dozvole za oružje trebaju biti propraćene pravnim dokumentom koji se zove potvrda o krajnjem korisniku u kojoj se jasno navodi krajnji primatelj naoružanja.
Naime, dozvole koje koristi Pentagon tijekom kupovine i transporta oružja, koje zatim dostavlja različitim grupama koje se bore protiv Islamske države u Siriji, nisu navodile Siriju kao krajnju destinaciju. Pentagonove dozvole, do kojih su došli BIRN i OCCRP, navodile su SOCOM kao konačnog “krajnjeg korisnika”, te američke vojne baze u zemljama kao što su Njemačka, Rumunjska i Turska kao mjesta isporuke.
Promjena rute za prijenos oružja određena je istodobno kad je Pentagon potpisao ugovor s Agencijom Alan, hrvatskom državnom tvrtkom za oružje. U aprilu 2017. godine su sklopili dogovor vrijedan 12,4 miliona dolara za oružje Sovjetskog bloka. Kad je BIRN upitao Agenciju Alan o krajnjem odredištu tog oružja, odbili su sve insinuacije o nepravilnostima. “Čvrsto poričemo svaki zaključak i pretpostavku vaše poruke”, rekli su. Hrvatska vlada i Pentagon nisu komentirali korištenje zračne luke Rijeka kao baze za vojne letove.
Ministarstvo gospodarstva iste te godine je samo odgovorilo da su ove informacije povjerljive.
Voditelj zračnog prometa Damir Ružić je kazao: “Postoje razlozi zašto ti zrakoplovi dolaze ovamo. Ne dovodi ih zračna luka Rijeka. Dodao je da nije bilo pritužbi zbog povećanog broja teretnih letova. Potvrdu o letovima s Krka objavio je istraživački tim 24sata u julu 2017. godine te je tako na aerodromu na Krku fotografiran Iljušin-76 kompanije Silk Way Airlinesa koji je stigao iz Bakua u Azerbajdžanu.
Kamioni, s riječkim tablicama, nakrcani s dva brordska kontejnera, u kojima su navodno bili sanduci s oružjem i municijom, već su čekali na pisti. Čim im je zrakoplov prišao, otvorio je rampu. Stigao je viličar i radnici su počeli s ukrcavanjem sanduka iz kontejnera u avion. Zrakoplov je nakon nekoliko sati nakrcan odletio natrag u Baku. Nije poznato što je bilo u ukrcanim sanducima. No prema manifestima tereta koje 24sata posjeduju, vidljivo je da je npr. u zrakoplov koji je poletio iz Bakua na Krk ukrcano, primjerice, 28.230 kilograma tereta koji sadrži PG-7VL (projektile za bacače raketa) i streljivo.
Pixsell 
Wikipedia