Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) u BiH organizovala je sastanak o problemima osoba s invaliditetom u Tuzlanskom kantonu. Raspravljalo se o uspostavljanju saradnje između zainteresovanih i ovlaštenih institucija koje žele pomoći pronalasku rješenja za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom.
U OSCE-u nastoje na ovaj način pomoći osobama s invaliditetom u ostvarivanju njihovih prava, kako bi lakše savladavali svakodnevne probleme.
– Pokušat ćemo da nađemo i da riješimo neka od gorućih pitanja, a to je pitanje na procjenu sposobnosti djece i mladih. Naravno, jedno od najvećih pitanja je pravo na porodičnu penziju, a ono što najviše tišti osobe s invaliditetom je pravo na zdravstvenu zaštitu i njihov nesmetan pristup zdravstvenoj zaštiti. Svaki sastanak je u cilju poboljšanja stanja – ističe Samir Arnaut, službenik za ljudska prava u Uredu OSCE-a u Tuzli.
Najveći problem osoba s invaliditetom jeste nemogućnost osvarivanja prava na porodičnu penziju čija je invalidnost nastala prije 18. godine. Suvad Zahirović, direktor informativnog centra za osobe s invaliditetom “Lotos” smatra da zakon koji je usvojen na federalnom nivou ozbiljno utiče na egzistenciju osoba s invaliditetom.
– To je veliki nazadak u odnosu na prethodni zakon. Ovaj zakon je restriktivniji za korisnike porodičnih penzija i sada je egzistencija tim ljudima potpuno neizvjesna. Treba reći da država nije postavila sigurnosni mehanizam za osnovne životne troškove osobama s invaliditetom – kaže Zahirović.
Vanesa Malkić, socijalna radnica iz Zavoda za odgoj i obrazovanje osoba u psihičkom i tjelesnom razvoju Tuzla, istaknula je da su brojni problemi i prepreke pred osobama s invaliditetom, a posebice pred djecom s poteškoćama u razvoju.
– Osobe s invaliditetom ne ostvaruju jednaka prava u svim kantonima. Nama samo treba podrška institucija. Jedan od gorućih problema je što će biti s djecom kada njihovih roditelja više ne bude na ovom svijetu. Zakon o penzijsko – invalidskom osiguranju iz 2018. godine nosi u sebi novi član u kojemu se kaže da osobe koje se osposobe za jednostavne poslove ne mogu ostvariti pravo na porodičnu penziju. Zbog toga mi imamo problem. Djeca u trećem razredu napuštaju školu, ne uzimaju diplomu. Sav naš trud je, zato, već sada presječen – izjavila je.
Sajda Arnautović, majka sina s invaliditetom, kaže da želi da konačno ovakvi sastanci donesu plod, odnosno dobro za osobe s invaliditetom.
– Moj sin ne zna reći da je žedan niti da je gladan. Ako je žedan ili gladan, niko mu neće pomoći ako on to ne kaže. Ne znam šta mi je teže gledati, ili kada izgubimo jedno naše dijete ili kada vidim da je dijete izgubilo majku – kaže za Fenu Sajda Arnautović.
Veoma je važno, stoga, da za zajednički stol sjednu predstavnici institucija i nevladinog sektora kako bi se riješili problemi koji su multidisciplinarni, veoma komplicirani, ali ne i nerješivi.
Jedan od ključnih problema za djecu s poteškoćama u razvoju je problem obrazovanja, jer svaka škola, odnosno općina ili grad zakon o osobama s invaliditetom tumače na svoj način. Zbog svega toga dolazi do diskriminacije među učenicima koji dolaze sa različitih područja. Također, pred osobama s invaliditetom su i dalje svakodnevne arhitektonske barijere.
Jedan od onih koji se svakodnevno susreće s problemima koje imaju osobe s invaliditetom je i Anes Mehić. Većina osoba s invaliditetom, kaže, osjeća se diskriminisano.
– Osoba s invaliditetom od samog izlaska iz svoje kuće nailazi na problem, od arhitektonskih barijera do zakonske regulative. Država je sve konvencije usvojila a to se ništa ne primjenjuje tako da samim tim osobe s invaliditetom se osjećaju ugroženo i diskriminisano – kazao je Mehić iz udruženja paraplegičara oboljelih od dječije paralize općine Lukavac.
Današnji sastanak realizovan je u saradnji Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju sa Zavodom za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju Tuzla i Koalicijom osoba s invaliditetom Tuzlanskog kantona.