Vrhovni sud je danas potvrdio da je Dutchbat trebao ponuditi mogućnost boravka u bazi za 350 muškaraca. Propustivši da to uradi, holandski bataljon im je uskratio mogućnost da ostanu izvan ruku vojske bosanskih Srba. Sud smatra da je ta šansa bila mala, ali ne i zanemarljiva.
“Lično sam pratio proces od samog početka i mogu reći da je već u početku dalo vidjeti da Holandija pokušava eskavirati svoju eksplicitnu odgovornost, time što je zatražila imunitet branila se imunitetom kao članica UN-a u tom periodu optužnica je preinačena i samim tim onda ona doživljava svoj pravni epilog s tim što je prvo reducirana odgovornost to jeste reduciran broj za koje bi Holandija trebala da bude odgovorna” – govori Ćamil.
“Vrhovni sud procjenjuje da je ta šansa bila DESET posto, nakon što je sud ranije procijenio da je ta šansa trideset posto. Država je stoga odgovorna za 10 posto štete koju su pretrpjeli ožalošćeni. Preživjeli rođaci mogu nadoknaditi štetu od države”, navedeno je u sudskoj odluci.
Sudije smatraju da holandski bataljon nije mogao spriječiti vojsku bosanskih Srba da ih uhapse.
“Holandski bataljon je bio u izuzetno teškom položaju, jer su Holanđani stajali s lakim naoružanjem protiv više sile i teško naoružanih Srba”, odluka je Vrhovnog suda Holandije u Hagu.
“Nažalost već smo vijedli politiku u samom pravnom procesu i svelo se je na samo 350 žrtava. A onda nakon toga što je 350, pokušali su reducirati procenat odgovornosti što je najveća sramota jednog pravnog epiloga u pravnom predmetu kakav je ovaj. Reći da su 30 procenata odgovorni za nečiju smrt je krajnje ismijavanje preživjelih, odnosno porodica koje vode taj sami proces. To je recimo isto : Ukoliko gurnete osobu sa litice 30m, odgovoran sam sa prvih 10m za drugih 20m nisam znao da će biti ubijen. A imamo činjenicu da su vojnici holandskog bataljona da su je van njihove baze brutalno silovalo, ubijalo i klalo. Zatim, nakon toga donose odluku da istjeraju i tih 350 ljudi iz te baze i onda kažu nismo znali da će biti ubijeni je podjednako isto kao što je bilo slavlje holandski vojnika nekoliko dana nakon genocida u Srebrenici. To je neka refleksija savjesti međunarodne zajednice koja pokušava evo 24 godine da se opere od Srebrenice, koja nije tek tako neka općina u Bosni i Hercegovini nego je bila zaštićena zna iste te zajednice. U današnje vrijeme niko nije odgovoran iako je prije 24 godine već konstatovan genocid a niko nije kako vidim ni kriv. Još uvijek se genocid javno negira, institucionalno se negira i mislim da je ovo drugi poraz međunarodne zajednice nama koji smo preživjeli da očitno niko ne želi preuzeti odgovornost. ” – dodaje
“Preživjeli rođaci mogu nadoknaditi štetu od države”
Od kraja 1995 godine preživjele žrtve niko ne razumije. Ovdje nije bio cilj da se bilo kakva reparacija ili satisfakcija ostvari nema te reparacije u novčanom iznosu ili bilo kom drugom odnosu, koja može da nekom drugom nadoknaditi život njegovog brata, sina, muža… To je više neka simbolika koja svakako može biti dio ukupne odluke koja treba imati racionalno, pravno i moralni ishod. Dakle, ovdje nema moralnog djela ishoda te moralne satisfakcije za žrtve odnosno moralne satisfakcije za tu savremenu međunarodnu moćnu zajednicu koja očito nema taj iskren odnos prema samim nama – naglašava Duraković.