Zlo nije biralo godine, ni mjesto, ni vrijeme, odnosilo je živote. Klalo, ubijalo, streljalo zbog Velikosrpske ideologe. One koja je nalagala da se sve i jedan musliman „istrijebi“, da nema žive duše, da se protjera svaki insan koji nije njihov.
Polja bijelih nišana ne mogu ostaviti ravnodušnog ni jednog insana. Suza koja kane gorka je kao i smrt svih onih koji tamo leže. To je polje nevinih duša, onih duša koje tek postaše na svijet i onih koji se naživješe.
Julski dani odnosili su živote, a ubice sa svojom zadaćom, sa puškama u rukama i satisfakcijom nastaviše. Ubijali su i muško i žensko i staro i mlado, ta mašina zla nije birala. Znali su da im je cilj pobiti, ali zbog čega i koga vjerovatno se i danas pitaju.
Ove godine u Potočare, među bijele nišane, dolaze jos 33 tabuta. Koliko ih je još koji će doći, pristići. Koliko će se još kostiju ukopati. Koliko će još majki oplakati svoju djecu, muževe. Koliko će sestara se oprostiti od braće i očeva. Koliko će očeva žudjeti za zagrljajem djece, koju nisu zagrlili na rastanku. Koliko će se još djece pitati: „Gdje su mi roditelji“, „Zašto baš oni i zašto bas ja“. Koliko će se postaviti pitanja na koja nikada odgovora neće biti.
Srebrenica, stradanje nevinih civila velika je mrlja cijelog svijeta. Velika mrlja drugih naroda, oni koji su znali, a nisu zaustavili. Jer mogla se je mašina zla zaustaviti, moglo se je reći ne zločinu, ne genocidu.
Zločini, neki odgovaraše za svoja (ne)djela, a neki ne. Neki slobodno hodaju, a žrtve ih sreću. Oni se ne sjećaju njihovih lica, jer su ih i previše pobili, ali žrtvi će zauvijek ostati u mislima ucrtana faca onih koji to počiniše.
Stoga prijatelji, komšije, ne poričite genocid. Ne govorite da se on nije desio i ne ublažavajte njegov značaj. Govorite o njemu, da se ne ponovi. Učite djecu i mimo škole o Srebrenici, Prijedoru, Zvorniku. Govorite o mržnji i učite ih o ljubavi. Učite ih pravim vrijednostima, jer danas, svi živimo zajedno, baš kao i prije nemilih dešavanja.
Može se oprostiti, ali ne i zaboraviti. Stoga, sjetite se Srebrenice, sjetite se bijelih nišana, djece, majki, očeva, sinova, nana i deda. Sjetite se amidža i dajdži, sjetite se nevinih duša, vrijednih spomena. Sjetite se broja 8732!
DA SE NE ZABORAVI, DA SE NE PONOVI!
U ime Allaha, Milostivog i Samilosnog.
Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova
Milostivom i Samilosnom 4. Vladaru Sudnjeg dana
(Gospodaru naš) Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo.
Uputi nas na pravi put
Put onih kojima si milost Svoju i blagodati darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio i koji su u zabludi!