Vijesti
Kamen po kamen – palača: Evo kako je Rusija neopaženo pokrenula svjetski informacijski rat
Levchenko: "U pripremanju vojnog napada na Ukrajinu, Vladimir Putin planirao je postići vojnu pobjedu za nekoliko dana."
Ima li Rusija i danas saveznice?
#

Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za "Face.ba" piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.

“Vojnim napadom na Ukrajinu, 24. februara prošle godine, Rusija je započela svjetski informacijski rat. U principu, informacijski rat podrazumijeva izlaganje događaja i informacija koje djeluju kao neophodne tačke gledišta. Prije rasprostranjene vojne invazije, Kremlj je finansirao ogromne propagandističke programe, koji su imali za cilj širenje ruske kulture u svijetu, uz moskovske narrative. Davali su novac za velike turneje opernih pjevača, cijenjenih baletnih kolektiva, kao i za promociju ruskih narodnih plesova i pjevanja. Naravno, davali su novac i za pozorišta, filmsku industriju, sport… Igrani filmovi poput ‘Maše i Medvjeda’ trebali su stvoriti pozitivnu sliku kulturnog razvoja ruskog društva, prihvatiti Moskvu i Peterburg kao svjetske gradove zabave, kulturnih događaja, turističkih destinacija… To je svojevremeno radio Hitler, kad je htio promovirati postignuća njemačke nacije. To je radio i Sovjetski Savez u Staljinovo doba, ali i kasnije. Trebalo je zadobiti odobravanje i prihvatanje od strane drugih naroda, da bi kasnije nacisti i boljševici krenuli u napad na neku zemlju, a da kulturnom čovjeku ne padne na pamet da ‘tako kulturni ljudi ubijaju druge narode’. To je sve zbunjujuće u prvim danima rata, kad je potrebna hitna i odlučujuća reakcija na vojne napade, pa se svi čude kako se to moglo desiti… U ovim prvim i odlučujućim danima agresor je pokušao realizirati svoju vojnu prednost, uz faktor iznenađenja.  Tako je mnogo evropskih zemalja palo u ruke agresora čak i samo poslije nekoliko dana rata.  Berlin i Moskva na takav način materijalizirali su svoja ulaganja u promovisanje njemačke i ruske, odnosno multinacionalne sovjetske kulture. 

U pripremanju vojnog napada na Ukrajinu, Vladimir Putin planirao je postići vojnu pobjedu za nekoliko dana. Dakle, kada se čitav svijet čudio kako je došlo do ratnog sukobljavanja ruske i ukrajinske vojske, tada je sa sjevernog pravca mnogo ruskih vojnih jedinica već ulazilo u okolice Kijeva i krenulo prema centru glavnog ukrajinskog grada. Doduše, svi oni bili su potpuno uništeni preciznom i odlučnom vatrom male ukrajinske vojske, ali kremaljski plan skoro nije uspio. Moskovske informacijske laži o posebnoj vojnoj operaciji, koja se navodno tiče samo teritorije Donbasa, trebale su dezavuisati zapadni svijet i izbjeći operativno formiranje jedinstvene antiruske koalicije. Moskva je preko svojih informacijskih resursa i spavača usred evropske politike uspjela onesposobiti hitnu vojnu pomoć Ukrajini uvukavši političke lidere niza zemalja u nepotrebne diskusije i naprasne  neefikasne izjave. Možemo se sjetiti da je jedan od njemačkih ministara, na molbu ukrajinskog ambasadora da pruži Kijevu konkretnu pomoć u borbi protiv ruskog agresora, a o čemu se ranije deklarisao oficijelni Berlin, odgovorio je da to sada i nema smisla jer će Kijev pasti za koji dan. Ove informacije plasirali su kremaljski izvori u svjetski informacijski prostor, a njemački mediji su samo prepisivali. Tako je rusko informacijsko ratovanje u prvoj fazi napada na Ukrajinu bilo vrlo uspješno. U glavama Evropljana ruski mediji utuvili su brzi završetak rata poslije pada Kijeva, što bi navodno i bilo u njihovom interesu, jer se rusko-evropski odnosi mogu nastaviti i dalje. Ruski plin, nafta, ugalj ostaju na usluzi zapadnih potrošača, a specijalna vojna operacija brzo će završiti, bez nekih velikih ljudskih gubitaka i velikih potresa u ekonomskom sistemu Evrope. Ovu izmišljenu priču u Kremlju prodali su mnogim evropskim narodima i Moskva je bila zadovoljna početnim reagiranjem niza evropskih zemalja, posebno Njemačke i Francuske. Kako se sjećamo, Berlin je tada predlagao Ukrajini vojnu pomoć u obliku pancirki i kaciga. Neke druge zemlje nudile su medicinsku opremu, a Mađarska je zauzela principijelnu poziciju da vojno ne pomaže Ukrajini, da bi se brže završio rat, u smislu da bi Kijev što skorije pao na koljena, a Budimpešta bi, preko dogovora Orbana sa Putinom, preuzela ukrajinsko Zakarpatje. Što imamo sada… Potpuna promjena pozicija Berlina i Pariza, a također niza drugih evropskih zemalja, samo bez promjene stava Mađarske. Ona je za mirno rješenje, ali ne traži da se ruska vojska vrati kući.

Na samitu G-7 u Hirošimi, predsjednik Evropskog savjeta Charles Michel zatražio je formiranje zajedničke evropske i svjetske politike protiv ruske propagande koja u svijetu širi izmišljotine, promoviše rat i mržnju prema drugim narodima. Jednostavno, nema smisla svaki dan opovrgavati njihove laži. Ruski televizijski kanali i informacijske agencije bili su zabranjeni u većini demokratskih zemalja. Ostali su oni samo tamo gdje je bio veliki utjecaj ruskog kapitala i kremaljske politike. Tolerancija prema ruskoj propagandi nije izraz demokratije i dobivanja alternativne tačke gledište. Tolerancija kremaljskih narativa je faktički podrška ruskoj invaziji, antihumanoj ideologiji ruskog fašizma – rusizma, prihvatanje ubistava mirnih ljudi, silovanja ukrajinskih žena, krađe ukrajinske djece… Sve su to obilježja ruske agresije protiv zemlje fundatora Ujedinjenih nacija. Pobjeda nad ruskom vojskom nemoguća je bez ruskog poraza u svjetskom informacijskom prostoru. Ideologija rusizma mora biti poražena na svim pravcima medija života. Formula informacijske pobjede nad moskovskom propagandom je jednostavna: široka diskreditacija antihumane kremaljske politike u svijetu, apsolutno obezvređivanje ruskih ideoloških narativa, potpuna dominacija ljudskih i demokratskih vrijednosti koje, u suštini, promovira postojeće međunarodno pravo.

Kremlj treba da se utopi u informacijskim nečistoćama koje je sam porodio.”

 

Ostali članci
FACE TV vijesti u vasem email inboxu. Prijavite se na FACE Newsletter.