17. jula 2014. godine ruski protivraketni kompleks "Buk" srušio je u nebu nad ukrajinskim Donbasom putnički avion kompanije Malaysia Airlines MH-17 koji je putovao iz Amsterdama u Kual Lumpur sa 298 osoba. 17. novembra 2022 godine sud u Haagu je oglasio odluku u kojoj je priznao krivima u rušenju civilnog aviona sa gotovo 300 ljudi ruske građane Igora Girkina i Sergeja Dubinskog, a također ukrajinskog kolaboranta Leonida Harčenko. Igor Girkin je inače pukovnik Zloglasne ruske Federalne službe sigurnosti (FSB). On je još 1992.-1993. godina sudjelovao u ratnim događajima u Bosni i Hercegovini kao ruski dobrovoljac na ratištima na istoku Bosne -Višegrad i Majevica u sastavu ruskog odreda dobrovoljaca Druge Podrinske, a kasnije Druge Majevičke brigade vojske RS. 1992. godine on je također bio na ratištu u Moldovi u regiji Pridnjestovlje, a 1995. godine i tokom 1999.-2005. godina bio je u Čečenskim ratovima i drugim mjestima gdje je ruska vojska sijala smrt. 26. februara 2014 godine Girkin je doputovao zrakoplovom u Ukrajinu u grad Simferopol i već u noći na 27. februar 2014. godine bio je u sastavu snaga posebne namjene ruske 31. vazdušno-jurišne brigade, koja zauzima zgrade krimskog parlamenta i vlade Krimske autonomije. Moskovska televizija na čitav svijet je tada obavještavala da su to neki domaće krimske snage samoodbrane. Igor Girkin je odgovarao za obezbjeđenje predsjednika krimskog parlamenta Konstantinova koji se premetnuo na stranu Kremlja i morao imitirati da ovaj predstavnički organ autonomije skine postojeću vladu i raspiše referendum o otcijepljenu iako nije imao na to, prema Ustavu Krima, takve punomoći. Poslije ruske okupacije Krima Girkina premještaju na Donbas kuda on dovodi odred „ruskih dobrovoljaca“ koji počinju borbu za otcjepljenje ove regije od Ukrajine. Igor Girkin, koji u FSB ima nadimak „Strjelkov“, postaje ministar odbrane tzv. izmišljene u Kremlju Donjecke narodne republike. Možete zamisliti da pukovnik ruske bezbjednosne službe postaje šef vojske navodno ukrajinskih separatista, a u većini agenta FSB-a na ukrajinskom teritoriju. Tako je Igor Girkin neposredno dogovarao sa FSB-om i ruskim Ministarstvom odbrane da bi u okupirani dio Donjecke oblasti nezakonito preko ukrajinske granice bio dovezen protivraketni kompleks "Buk" koji je bio u sastavu 53. brigade protivavionske odbrane u ruskom gradu Kursku.
Moskva je radila sve moguće kako bi odugovlačila sudski proces u istrazi uništenja ruskom raketom putničkog aviona koji je imao na svom letu građane 10 zemalja, a najviše Nizozemaca. Kako i u ovom slučaju, Moskva pokušava sada sakriti svoje brojne zločine na teritoriji Ukrajine poslije početka svoje invazije. Sud u Hagu je ustanovio da glavnim uzrokom rušenja međunarodnog putničkog aviona 17. jula 2014. godine bila je ruska agresija na Ukrajinu. Odluka suda svjedoči o neodvratnosti sudskog progona za počinjene ratne zločine.
Ali tačku u suđenju rušenja građanskog malezijskog aviona nizozemski sud još nije stavio. Očekuje se proširenje optužbi na lica koja su direktno izvršili lansiranje rakete iz ruskog kompleksa Buk, a također, što je najbitnije, osoba koje su dale naredbu o nezakonitom premještanju kompleksa "Buk" 53. brigade protivavionske obrane Rusije iz ruskog Kurska u ukrajinsku Donjecku regiju. Optužba može biti proširena na više vojno rukovodstvo Rusije.
Ruska agresija na Ukrajinu od početka 2014. godine glavni je uzrok rata i svih ubistava počinjenih protiv mirnih ukrajinskih ljudi. Još od kraja februara 2014. godine kremaljska propaganda je htjela predstaviti sve događaje ruske okupacije navodno kao neko „rusko proljeće“, „građanski rat u Ukrajini“. Od samog početka čitavo tzv. rukovodstvo izmišljenih Donjecke i Luganske narodnih republika bilo je formirano od strane pripadnika ruskih specijalnih službi ili agenta ovih službi na ukrajinskom teritoriju. O njima ranije niko nikad u Ukrajini nije čuo i u jednom trenutku oni su postali kao neki lideri tvorevina izmišljenih u Moskvi.
Praktički nizozemski sud je potvrdio da je rušenje civilnog aviona akt terorizma, što u stvari potvrđuje odluke parlamenta Latvije, Estonije i Češke Republike o priznanju Rusije zemljom sponzorom terorizma. Sada će bit za nekoliko dana glasanje i u Evropskom parlamentu rezolucije takvog karaktera. Većina političkih evropskih stranaka je već podržala ovu ideju. Gotovo sve evropske zemlje zabranile su emitiranje ruskih propagandističkih kanala u svojim zemljama kao fabrike laži. Samo ostaje čudnom odluka oficijelnog Beograda o dozvoli emitiranja ruske propagande u Srbiji i to u pozadini eskalacije situaciji na Kosovu. Moskvi je sada jako potreban konflikt na Balkanu da bi odvukla pažnju Evropljana od ruske agresije u Ukrajini. Ruska peta kolona u regiji uključila se u snažno zaoštravanju situaciji. Da li Beogradu treba da pleše pod rusku političku balalajku? Svi znamo kako je moskovska televizija u svojim lažima okrivila ukrajinsku stranu da je ona navodno kriva što Rusija počela neisprovocirani rat. Srbija mora biti opreznom. Mogu početi stradati njezini građani, a Rusija će se tu pojaviti navodno kao mirotvorac. Vrlo je opasno kada političari koji dobivaju platu iz Kremlja vuče svoj narod u opasna zaoštravanja.
